Dozvolit raspravu bi značilo da se svi slažemo i pišemo isto? Tj. da oni koji misle drugačije ne pišu?
Dozvolit raspravu bi značilo da se svi slažemo i pišemo isto? Tj. da oni koji misle drugačije ne pišu?
Posljednje uređivanje od vertex : 13.06.2014. at 11:51
Aaa. Napisala si "valjda je dozvoljeno vodit raspravu", pa sam krivo protumačila da misliš da netko nekome uskraćuje to pravo.
Zaboga, okanite se Messija, on je Argentinac!
Pročitala sam sve i samo redom lajkala postove suprotne uvodnom.
Nemam što nadodati iza cvijetinih i Boduličinih postova.
:amen:
![]()
ok Mojca kužim.Al me ne možeš uvjerit da dođemo do polufinala ili finala da ne bi gledala TV i navijala ili se možda i tu varam?
A zajedništvo, dobra vibra,... sve mi je to tu negdje ono dobar feeling
Meni se sviđa holistički pristup da svi zajedno možemo učiniti puno, a pojedinac baš i ne, i da smo svi na istome brodu bilo da ide dalje ili ne daj Bože toneneću sad duljit OT.
Slažemo se, mc. Savršeno je dozvoljeno voditi raspravu i izreći stav o ovoj temi na ovom mjestu :D
Ajme, mene ova rasprava stalno podsjeća na Bebettinu gozbu. Ali kladim se da barem pola sudionika neće naći ništa zabavnog u ovoj mojoj asocijaciji![]()
I da, to što smo i moje dijete i ja sinoć urlikali i vrištali, ne znači da istodobno nisam svjesna što sve to znači. I koliko se škola moglo sagraditi. Pa eto, čak je i brazilska katolička crkva (kako nas je naučila ISB) tu imala što za reći.
Ali eto, kao što smo rekli, ima nas različitih.
Mene je ganula reklama Došli smo ostaviti trag. Ali to ne znači da sam automatski imuna na socijalna pitanja ili ne kužim koliko je to sve daleko od promoviranog fair playa.
Ali najbolje je to još na prvoj stranici rekla Bodulica, smeta me kad se stereotipizira (postoji li ta riječ?) i kad jedno nužno implicira drugo.
Ono, da, ja mislim da Todorić voli Hrvatsku i profit mu nije bitan![]()
ma da, kao i to što mene to sve skupa živcira, ne znači da imam nešto protiv toga da ljudi uživaju u nogometu.
Baš si pokušavam to posložit od jučer u glavi.
jer argumenti koje imam protiv prvenstva i FIFE su argumenti protiv kapitalizma i političkih struktura općenito, sve to postoji i u drugim oblicima van ovog prvenstva, samo je sada malo kontrast izražen. A ja ko ne sudjelujem u tome, slučajno, jer mi je nogomet dosadan, a istovremeno sudjelujem u podržavanju tog sistema na brojne druge načine. Svi biramo zažmirit na neke stvari, jer ih ionako ne možemo promijeniti.
Tooo, cvijeta!
Čini mi se da se iz mlakog navijača pretvaram u strastvenog. Slično mi se dogodilo već nekoliko puta u forumskim raspravama![]()
Da bi samoinicijativno upalila TV i gledala, ne bi... nikad...
MD gleda važne utakmice ako stigne... u tom slučaju, znam što se zbiva, muvam se tu negdje, ali da bi predano gledala, to ne bi. Niti me je briga, niti kužim... pogledam recimo snimku gola...
Kad je bilo ono s Turskom slučajno se poklopilo da smo imali goste, frendicu, njenog muža i njenu mamu... pa sam napravila tursku večeru, svi smo skupa gledali utakmicu, jer je frendicinom mužu nogomet jako važan. Ali, napravila sam to za foru... kao prvo ćemo mi pojesti tursku hranu, a onda će oni njih na terenu... (znamo kako je završilo... tad mi je bilo malo žao...)
E da... kad su ono došli iz Francuske, kad su bili drugi ili treći... ima tome valjda 10 godina... tad sam bila u gradu jer me frendicakoja je došla iz Splita molila, nije htjela propustiti povijesni trenutak... zanimljivo mi je bilo promatrati sve to... ali nisam sjetila da sam dio toga... fora su mi bili navijači koji su vikali "mi smo pederi, Ćiro je naš!", oni su me baš nasmijali kako su našli način da se iskupe za ranije vrijeđanje... ali ništa više od razine zanimacije.
Ja mislim da se lako može ostat skroz izvan navijačke euforije, ako ti je nogomet dosadan. Ja uživam zbog svojih. Gušt mi je dijelit nešto u čemu toliko guštaju. A ranije, dok sam tek hodala s MM, velike utakmice bi gledali on, moj tata i prijatelj koji je tada živio kod nas. E to je bio gušt...
I to ti jedan primjer da je preveliko pojednostavljenje svodit fenomen nogometa na nasilnu gomilu koja urla. Meni je to puno više zajedništvo unutar mog kruga ljudi, a to je samo jedan primjer...
Iako, bila sam, stjecajem sretnih okolnosti, u Parizu '98, na naše zadnje dvije utakmice. I mogu vam reć da ta euforija koja te nadrogira (samo tad sam to osjetila) isto nije za bacit![]()
vertex i ja bila '98 u Parizu ne na tekmi al svejedno....ludnica....išla malo volontirat u Francusku nakon ispitnih rokova.
a kad su Francuzi postali prvaci s njihovom ekipom sam se popela na one neke kamione i slavila francusku pobjedu, čak sam izašla i u njihovim lokalnim novinama na naslovnicine'š ti Frnacuskinje.....
sad me tema potaknula da nam kupim nove majice, maloj možda haljinicu a možda i sebi neku....koka u haljinici na kockice...
jučer mužu nisam uspjela naći njegovu majicu, pa je jadan morao ići navijat s frendoviam obučen kao i svaki dana....ajme počinjem rovarit po ormarima danas.Jedino mi sin ima svoju majicu.
Istina je to što kažeš, ali probaj shvatiti i nas koji živimo blizu naših domaČih stadiJona - nije nam baš uvijek zabavno.
Doma djeci ne branim, ali baš ih nekako ne pali... Gledam - kod starijeg sina u razredu je takva manjina, a kod mlađeg većina! Jučer ih je valjda pola bilo u školi u dresovima.
Inače, ja sam dijete nekad aktivnog nogometaša i voljeli smo ko mladi utakmice, ali to su bila neka drugačija vremena - nije te bilo strah otići na stadion.
više šanse bi imali da igraju lutriju, lažna je to nada i mazanje očiju :/
za to važi slično što je rekao Marks za religiju
ja bih se donekle veselila toj zabavi, u djetinjstvu sam na nekim lokalnim i školskim utakmicama znala osjetiti tu zajedničku energiju i to je bilo super
ali onda nekako počneš shvaćati te stvari iza svega toga
vidiš Mamića na udarnim vijestima i naslovnim stranicama kako prosipa idiotizme, dok se uništava i rasprodaje sve što je u ovoj državi stvoreno
vidiš čovjeka u krvi kojeg su usred grada, usred bijela dana, prebili pijani divljaci u dresovima, koji za počinjeno nikad neće odgovarati
dok se to ne promijeni, žao mi je, ali ne mogu biti drugo nego partibrejker...
bio sam dio ovoga
http://www.youtube.com/watch?v=oIlR6Zsu6Kg
i ovoga
http://www.youtube.com/watch?v=OplM_cHNQHc
i još mnogo sličnih
i to je meni fenomenalan osjećaj iako se uopće ne u ubrajam u -iste u koje se često svrstavaju navijači
to ili osjećaš ili ne osjećaš, možda je to neki plemenski atavizam. civilizirani oblik ratovanja.
a kćer mi je jutros sa velikim suosjećanjem objašnjavala kako je važno sudjelovati i kako je već jako velika stvar što smo uopće tamo![]()
i za kraj ....
http://www.youtube.com/watch?v=G-bwHpP5nP4
AJMO NAŠIIIII
i mala nagradna igra za kraj, tko prepozna bivšeg forumaša, na spotu gore, može dobiti jednog smajlija po želji (pod uvjetom da nije uvredljiv)![]()
Neka si ispravila :D
Sjećam ih se onako strogih, krutih i ispravnih, kako se opuštaju i uživaju kad je pred njima rasipničko obilje dobre hrane, i sve u svemu, postaju bolji ljudi.
Možda film ima i neke druge poante, meni je taj moment ostao u sjećanju, isto sam gledala pred sto godina (nisam čitala knjigu).
Pa ja se nadam da je jasno da ne mislim doslovno, i da se šalim. A na ono malo istine što ima u svakoj šali, odgovorite molim nekom sprdnjom na moj račun!
sad sam pogledala i tvoje druge linkove, sva sam se naježila baš me dirnulo...
mda, ja sam jučer bila sva "live and let live", a danas sam postala grinch i hejter
jer sam jučer mislila "pa šta se to mene uopće dotiče", i onda sinoć kad sam išla stavit svoje dijete i sebe otečenu i grintavu u krevet, imala sam šta i vidjet i čut: susjed je iznio TV na balkon da uživa i da mu nije vruće. I uživljeno psovao. U nekom trenutku je postalo nepodnošljivo pa sam zatvorila prozor. Isplatilo se skuhat za taj mir, ali ni prozor me nije spasio kad je pao taj gol koji, kako sam kasnije saznala, nismo mi ni dali, jer je dotični susjed vikao "ustaše voduu!!!"
što me podsjetilo da nisam napisala da mi je još gore što se "samo je jedno u mom životu vrijedno" odnosi na Hrvatsku nego nogomet
Preskočila sam odgovorit Peterlin: shvaćam, naravno.
Lili, nisam ja u toj kategoriji, ja sam pridruženi navijač, od prilike do prilike :D
nemam ništa protiv da nekog ponese euforija, nek se ljudi zabavljaju
zatvoriću prozore tu jednu noć (eh da je jedna)
ali imam pravo da se čudim, čudno mi majke mi da neko toliko "gine" za neku stvar koja sa njegovim životom nikakve veze nema
a i nervira me što, čim negde kažem da ne pratim sport (kod nas to znači da ne gledam fudbal i đokovića) odmah sam sumnjiva, onako, voliš li ti uopšte svoju zemlju....
jedna me žena u parku najozbiljnije ubeđivala da sa MMom nešto nije u redu jer ne gleda fudbal
i otišla je sva u neverici, od tad mi se ne javlja uopšte
sve vreme je ponavljala: muškarac da ne gleda fudbal??? tu nešto nije u redu...![]()
To ti nije "live and let live" nego "live and let DIE" (prastari James Bond): http://www.youtube.com/watch?v=b07Z_qfchFk
ajde da se i ja izjasnim...
razumijem to navijanje i vibru oko toga..nek se veseli koga veseli..
ali ne sudjelujem.
kada bi se organizatori isključivo svjetskog prvenstva odrekli prihoda u humanitarne svrhe bila bi prva koja bi skupljala cijelu godinu, dvije, četiri za ulaznicu i bodrila svim srcem.
igračima i vlasnicima klubova ionako bi ostalo dovoljno...
i svi bi bili sretniji...
(ali kada čitam što sam napisala i samoj meni je smiješno koliko je utopijsko)
potpisujem samokriticnu Tang i pomikaki. jednog dana mozda ipak postanem bolji ljud.
da nije ribafish?
U mome gradu, Rijeci, nogomet je zabava za cijele obitelji. Nema tučnjave, nakon lanjskog divljanja Hajdukovih navijača, sve je mirno.
Uživala sam što je nogometni klub "Rijeka" nastupao u Evropi, jer smo MM i ja pratili naše igrače, i upoznali još jedan dio Evrope.
Nogomet, film, ples, tenis, vaterpolo, regate, koncerti ( i Roger Waters, i Andre Rieu...) ...sve je to začin života, i treba ga začinjavati ( život, naravno) kad god se može.
ribafish isto nije 100%
Bodulica di se sjeti Bubimira, ah bilo je veselo dok ga nisu banali![]()