Maja, kod tebe je još sve previše friško.
Normalno je i da si ljuta i ogorčena i da tražiš krivca i da kriviš sebe...
Sve je to normalno.
Polako kako teče vrijeme bol će se smanjivati, tuga isto.
I ja sam užasno patila i plakala kad bih naletjela na dućan s bebi opremom i svašta, ali polako sam se oporavljala.
Ako nemaš sa kime pričati potraži stručnu pomoć i sigurno će ti biti lakše.
Ja sam jučer obišla s mužem i kćerkom grobove naših najmilijih i pomolila se za pokoj vječni i osjećala sam se odlično nakon toga.
Svaki Božić to napravimo jer mene vuče. Ja to moram. I muž me potiče i podupire.
Godine prolaze, ali sjećanja ostaju.
Evo ni računat više neznam. Napisala sam da bi imao 24, a zapravo bi imao 25 godina da je s nama.
Tko zna, možda bih već i baka bila.
Tko zna...