Maja23

Drži se. Kako su ti rekli onaj tko to nije doživio ne može to razumijeti. Najvažnije je da ste si ti i muž potopra. Muški sve to doživljavaju na drugačiji način, ali ne znači da ne tuguju. Eto, moja malena bi jučer imala 6 mjeseci. I cijeli Božić mi je teško. Mislim si, kako da se veselim kad moje dijete nije tu sada samnom. Znam da život ide dalje, ali meni, iako se izvana činim ok i jesam jednim dijelom ok, ne znači da sam sve zaboravila. No ljudi misle ako se ponašaš normalno da ti nije teško, ali je, jako. Ljudi ponekad nisu zlobni, ali ne razmišljaju. Recimo meni je za Božić jedna jako draga osoba koju jako volim i cijenim poklonila sliku svoje (inače predivne i predrage) kćeri i sina. Ali nije razmišljala da šest mjeseci nakon svega meni će biti teško gledati njenu kćer jer ja svoju nikad neću zagrliti, proslaviti njen rođendan, veseliti se njenim uspjesima ...
Ono što želim reći, biti će svakavih ljudi i reakcija, ljudi većinom nisu zlobni, ali ne razmišljaju. Važno je samo da ste si ti i muž potopra, jer na kraju samo vas dvoje znate kako vam je. I mi nikad nećemo zaboraviti našu djecu. Često ljudi misle da ako dobiješ drugo dijete da si prvo zaboravio,da je bol prošla, ali nije, ona je samo ublažena.
Drži se, jednog dana tuga neće nestati, ali će promijeniti oblik i biti će nekako lakše.