 |
|||
Meni nije ništa žao baciti, ako sam kupila, ima da trpim što to posjedujem… ili da istrpim to što bacam. Treba preuzeti odgovornost za vlastito gomilanje ili čuvanje stvari koje ti ne trebaju. Nema mi goreg nego doći kod tetke ili strine koji su horderi pa ne mogu izaći iz njezinog stana bez podmetača za lonca, 6 komada šalica ili držača za rolu ubrusa. Baci čovječe, nisam ja kriva što čuvaš 17 podmetača za lonce.
Moje dijete nosi dosta polovne robe, ali isto ne ostavim sve. Nešto mi se ne sviđa, nešto mu ne odgovara. Ono što mi se ne sviđa nekad stavim odostraga u ormaru, zlu ne trebalo. Imamo dva dječaka od kojih dobiva i najbolje mi jakne dođu, budući da ih stalno zaprlja. Problem je što je moj uski, a ovi dječaci su širi pa mu dobar dio ostale odjeće ne paše, tako da moram te neke slim fit kupovati. Imam i za dalje nasljednika. Taj je srećom isto uski, pa njemu većinom odgovara naše. Neke majice postanu pidžameKupim dvije pidžame za svaku veličinu, ostalo kombiniram od dobivene odjeće. A dobije i par šminkerskih komada za balans polovnoj odjeći
To ti dođe s godinama i naslijeđenim nekretninama/stvarima.Bubilo Bubich prvotno napisa
Treba se češće seliti - ništa tako ne očisti ormare kao predstojeća selidba. Alternativa je preuređenje. Treba se čuvati nepotrebne kupovine novih stvari, ali za djecu nemaš izbora - dok rastu, trebaju stalno novu odjeću i obuću.
Čarape i veš bacam - sve što ima rupe ili je istanjeno - ravno u smeće. Bijele majice i potkošulje ne bacam odmah nego kasnije - dobro dođe na generalkama kao krpa za čišćenje, a onda to ne perem nego frknem ravno u smeće. Stare ručnike isto ili ih dajem kolegici koja ima pesa (dobro dođe za brisanje capa i oblaganje otirača na kojem ćuko zalegne). To nije problem. Problem su muška odijela i sakoi i jakne (od sinova odjeću još i udomim, a od muža furam u reciklažno jer Caritas više ne uzima). Imali smo prije u kvartu nekakav sabirni centar, ali to su zatvorili i sad je na istom mjestu diskont pića.
Vrlo malo kupujem.
Nisam napisala potpuni post, moja djeca su imala i novu i naslijeđenu odjeću. I tako su naučili, i zato i sad u "odrasloj" dobi isto tako nose polovno.
Ne kupujem gluposti a ni pametne stvari, ali kako je Petrelin napisala, s godina se svtvari jednostavno nakupe.
Odjeću će vam uzeti Humana nova, oni imaju second hand dućan u Dubravi, tamo i preuzimaju robu koju donesete.
Imaju i veliki metalni neprobojni kontejner u koji se može ubaciti kad dućan ne radi.
Često se po Zagrebu organiziraju buvljaci s rabljenom robom, probajte tamo plasirati svoju robu.
Ja znam i za udrugu Ambidekster koja se bavi i humanitarnim radom, posebno s djecom, a zahvaća i mjesta van Zagreba gdje je ipak manja količina odjeće u opticaju.
S njima sam surađivala, vrlo su aktivna i pouzdana ekipa. https://www.facebook.com/ambidekster.hr
Hvala puno! Oni su prije bili i u mom kvartu, nisam se mogla sjetiti naziva pa ih nisam našla na internetu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 28.09.2023. at 12:08
I moja djeca nose rabljeno, valjda zato nitko ni neće te vreće jer je već 3-4 puta rabljeno.
Jasno mi je da se kroz život nakupi, ali moja mama i tetke su npr. stvarno nemoguće u tome... što će ti toliko serivsa šalica ili malih tanjurića... stalno su jedni drugima poklanjali zdjele za voće i slično. Ja živim u svom stanu 14 godina, nikad još do sada nisam kupila niti jedan komad suđa. Jesam 2-3 silikonske stvari koje one nisu imali, mama i tetke su mi samo forvardirale brdo svojeg suđa svih vrsta... Ne zato što sam to tražila ili htjela. Samo su bili sretni da mi to uvale.
I danas znam doći doma i naći nešto što mi je mama samo ostavila za mene. Nekad i vratim. Na podmetačima i stalcima za ubruse sam podvukla crtu. "Bio je samo 8 kn". Mani me se, ne kupuj smeće stalno. Imam 2 paketa neotvorenih šalica i tanjurića. To je još i dobro koliko one imaju. Ta dva su naravno one donijele.
Iskreno, meni je to malo neugodno. Frendice koje imaju djecu jednako staru ko ja, mi smo to sve međusobno dilale, i nisam gledala koliko je nešto staro ili isprano... mislim nije baš zadnje poderano smeće, ali na odjeći se vidi ako ju je nosilo jedno dijete, a kamoli dvoje ili troje. One koje poznajem oko sebe da imaju mlađu djecu od moje, ne žele uzimati. Dogodilo mi se i da pogledaju vreću i kažu, "neću" i vrate. Ja uzmem sve što dobijem, pa sami bacimo ako se klincima ne nosi nešto od toga.
I onda si ja mislim da je to ionako prejadno i za sirotinju, ili za koga već skupljaju te udruge. Mislim, ne moraju niti oni baš nositi sve odbačeno. Uvijek zamišljam da šopingoličari odbacuju bolje očuvanu odjeću od one koju su nasljedila i nosila moja djeca i bude mi to neugodno nositi na takva mjesta.
Pomirimo se s tim, previše proizvodimo, previše kupujemo, previše bacamo. Ne mogu niti sve te udruge apsorbirati svu preraslu dječju odjeću. Zašto Caritas ne uzima više? Zato što su znali dobivati 5-7 tona odjeće mjesečno. Mjesečno. Kud ćeš s tim?
Nema nam pomoći, zatrpavamo brdo u Čile-u, i to je to. Dok se nešto jaaaaako veliko tu ne promijeni.
Humana nova reciklira tekstil pa za druge namjene a očuvano prodaju i zapošljavaju ljude s potrebama. Ne vidim potrebu da se diže ruke od recikliraj, smanji, ne kupuj. Msm od sve te silne ljubavi prema djeci kojom se dičimo ostavit ćemo im nenastanjiv planet. Uopće ne vidim to reciklirano ko sirotinjsko već nužno. Msm nadam se da okrene li me neka luda sreća pa počnem imati novce ne budem uskočila sebi u usta pa provodila vikende šopingholirajući ali ne bih rekla. Ne udara me euforija kad prolazim trg centrima.
Ja prosljedjujem i uvijek ima tko ce uzet. A i uzimam od drugih. Ovom srednjem valjda nikad nista ne kupim osim tenisica i tu i tamo neke fora majice (Dex Rock ili Minecraft). On doduse hlace sve pounistava totalno - pa najmladjem ipak moram kupovati.Maknuli su sive kontejnere s ceste, ali sad su u reciklažnim dvorištima neki slični. Prije su u reciklažnom stare cipele išle u otvoreni kontejner zvan “sve ostalo smeće koje se ne odvaja ni u reciklažnom”, a tekstil isto u otvoreni kontejner.
Sad možeš i tekstil i obuću ubaciti u taj sivi koji je zatvoren, samo staviti u zavezanoj vrećici.
Ne znam što se radi s tim, al pomislim da se možda nešto i iskoristi dalje.
Inače dječja odjeća može biti toliko jeftina, valjda 3x jeftinija od hrane da ja već godinama nemam kome “uvaliti” od svoje djece. Prije 10-12 godine mi smo stalno nanašale te vreće, danas ne poznajem više nikoga tko želi uzeti. Nekad nekome donesem doslovce malu vrećicu od dućana s najočuvanijom odjećom, uzmu par stvari, ostalo mi vrate. Ja sad sve samo nosim u reciklažno. Mislim da na svijetu ima više nošenog tekstila nego sirotinje koja ga treba.
U H&M u Avenue Mallu primaju tekstil (bilo što, odjeća, krpe, posteljina, ručnici, ništa se ne probire), zauzvrat se dobije kupon za 10%-ni popust kod jedne kupovine kod njih.
Moja djeca su odrasla i više ne recikliramo na taj način, ali sad donose doma reklamne majice s raznih događanja, šilterice, ruksake i slično, pa to koristimo kao kućnu odjeću ili šaljemo dalje.I moja djeca nose rabljeno, valjda zato nitko ni neće te vreće jer je već 3-4 puta rabljeno
Jasno mi je da se kroz život nakupi, ali moja mama i tetke su npr. stvarno nemoguće u tome... što će ti toliko serivsa šalica ili malih tanjurića... stalno su jedni drugima poklanjali zdjele za voće i slično. Ja živim u svom stanu 14 godina, nikad još do sada nisam kupila niti jedan komad suđa. Jesam 2-3 silikonske stvari koje one nisu imali, mama i tetke su mi samo forvardirale brdo svojeg suđa svih vrsta... Ne zato što sam to tražila ili htjela. Samo su bili sretni da mi to uvale.
I danas znam doći doma i naći nešto što mi je mama samo ostavila za mene. Nekad i vratim. Na podmetačima i stalcima za ubruse sam podvukla crtu. "Bio je samo 8 kn". Mani me se, ne kupuj smeće stalno. Imam 2 paketa neotvorenih šalica i tanjurića. To je još i dobro koliko one imaju. Ta dva su naravno one donijele
Što se suđa tiče - imam u podrumu kutije sa stvarima mm-ove none koje su zapravo za prodati u antikvarijat, ali "mrzi me" raskopavati. Moram to jednom riješiti.
Mi povremeno kupujemo suđe koje se pohaba (tave, ekspres lonce i slično, kao i vatrostalne zdjele, jer kad se otkrhnu - to meni više nije za upotrebu). Staro bacamo u otpad prema vrsti ili dajemo dalje. Kad je mm-ova mama kupila novi štednjak, ostala je hrpa starih plehova za pečenje koji nisu pasali ni u jedan aktualni, pa smo ih dali dalje. Beštek još nisam raspakirala svoj od vjenčanja, ali set rostfraj posuđa sam kupila novi jer su na starom od plina izgorjele ručke, a poklopci stradali u suđerici tako da nema šanse da ne kupujem novo. Ograničeni smo prostorom, pa ne možemo navlačiti puno krame, ali ne koristim suđe od starijih generacija jer nije pogodno za mikrovalnu ni suđericu (pozlate, drvene ručke i slično). Frknula sam manji dio u vikendicu, a veliki dio dala u dobre ruke.
Pa tko kaže da ne recikliram, nosim u kontejnere u reciklažno, to se isto reciklira. Ili u H&M. Ako nemam kome dati, nemam. Ne vjerum da Humana Nova može prodati majicu koju je nosilo troje djece u 4 godine, ili tajice od kojih 10 komada 9 ima rupicu.
Posljednje uređivanje od Bubilo Bubich : 28.09.2023. at 13:30
Izrađuju druge stvari od tog tekstila.
Ovaj ostatak mog komentara je bio općenit, upućen društvu, nemoj se osjećat targetirano. Gledam svako malo kontejneri prepuni svega i svačega. Roba je loše kvalitete, a na gomile.
Ma nitko ne prigovara. U istom smo loncu. Caritas ne preuzima, Crveni križ traži da roba bude bez oštećenja, a što onda s tim stvarima koje nisu za nositi? Da imamo spalionicu otpada, znalo bi se...
Mene zanima što se dalje događa s tim tekstilom koji nije više za prvobitnu namjenu nego je za baciti. Nekad su nas učili da se može koristiti u proizvodnji nekih vrsta papira, ali nisam baš sigurna da tkanine miješanih sirovina valjaju za tu svrhu. Osim toga, ne usudim se ni tražiti što još od proizvodnje postoji... Nekad je bila u Krškom papirnica, zvala se Videm, ali nemam pojma rade li i dalje i kakve sirovine koriste. Sorry na offt.
Navodno u humananova rade od tog otirače podloge, što već
ok možemo se pitat a što kad se to podere, a sve je miješano vlakno sintetika pamuk
pa onda možda spalit neš
al dugoročno gledano bolje nam je svima i manje kupovat i manje proizvodit, osim što tako ne može opstati ekonomija kakvu poznajemo
boli me glava dok razmišljam o tome
skupine poput extinction rebellion prosvjeduju i prebacuju odgovornost jel na velike proizvođače i naftne divove i vlade,
ali s druge strane ovi samo odgovaraju na potrebe društva - a potrebe su - ajmo imati više stvari
Ok dobro, malo sam se samo osjećala prozvanom.
Ja sam negdje pročitala da se stari tekstil koristi kao gorivo u nekim industrijama. Ako je to toliko iskoristivo, zašto onda brodovima voze tolike tone tekstila tamo u Čile?
Općenito… sve ove teme su mi u rangu “kap u moru”. Svega toga su tisuće i tisuće tona previše. Jedini način da se smanji količina bilo kojeg otpada je povratak valjda na predindustrijsko društvo. Ovo kad kažem da sam odnijela u h&m, mažem sama sebi oči.
Jedini pomak bi bio da imam dvije oprave cijeli život ko moja prababa, sve ostalo je onak…
Uostalom ja sam valjda jedina ovdje koja svaku najmanju sitnicu, tipa poderane gaće, nosi u reciklažno i stvarno se trudim… i malo kupujem, ali opet ne vidim nikakav optimizam u svemu tome. Možda baš zato što idem više puta mjesečno u reciklažno i uvijek me osubne ta količina svega. A koliko još toga se ni ne odveze tamo.
Ovaj tekst star je 2 godine: https://faktograf.hr/2021/09/24/euro...ilnim-otpadom/
da, gledam neku vrećicu pa sam si sva hmjooj kaj buš ovo bacila u smeće, pa nije ti ni trebal taj capuccino. da ga nisi uzela sad ne bi bila aluminijsko plastična vrećica više... u smeću
a onda pogledam neku reportažu gdje vidiš da svaku paletu apsolutno bilo čega omataju u 5 slojeva plastike, il juče u sparu, gledam uveli biorazgradive vrećke za voće, povrće, a na polici stoji najlon za vakuumiranje. dakle jednokratna plastika eto tak za vakuumiranje - i kaj smo napravili?
mislim da pred-industrijsko ... čovječe danas smo tolko komotni da nam ne padne na pamet nosit jednu torbu dulje od sezone, a mater mi se hvali kak je imala jednu od prave kože desetljećima
kakve bi naslovnice obarala severina i njeni klonovi kaj se broje u milijunima da nema šopingholičarstva
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 28.09.2023. at 14:25
Ja bih se zapitala tko tamo uzima naknadu za odlaganje tog tekstilnog otpada... Ovo što nosiš u H&M je isto na putu na tu hrpu. Oni sebi time osiguravaju nove kupce, ništa drugo.Ok dobro, malo sam se samo osjećala prozvanom
Ja sam negdje pročitala da se stari tekstil koristi kao gorivo u nekim industrijama. Ako je to toliko iskoristivo, zašto onda brodovima voze tolike tone tekstila tamo u Čile?
Općenito… sve ove teme su mi u rangu “kap u moru”. Svega toga su tisuće i tisuće tona previše. Jedini način da se smanji količina bilo kojeg otpada je povratak valjda na predindustrijsko društvo. Ovo kad kažem da sam odnijela u h&m, mažem sama sebi oči.
Jedini pomak bi bio da imam dvije oprave cijeli život ko moja prababa, sve ostalo je onak…
Uostalom ja sam valjda jedina ovdje koja svaku najmanju sitnicu, tipa poderane gaće, nosi u reciklažno i stvarno se trudim… i malo kupujem, ali opet ne vidim nikakav optimizam u svemu tome. Možda baš zato što idem više puta mjesečno u reciklažno i uvijek me osubne ta količina svega. A koliko još toga se ni ne odveze tamo.
Nisam stara, ali dugo pamtim - ne tako davno, samo jednu generaciju unatrag, veste su se parale i štrikale nove (moja baka je koristila izraz "preštrikati" za to, kad recikliraš vunu). Kaputi su se preokretali, košuljama su se kragne preokretale i štukale dijelom materijala s guzice, rukavi su se štukali, manžete su se mijenjale, čak je i mom mužu mama još okretala kopčanje kad je dobio jaknu od sestrične na kojoj je bilo žensko kopčanje. Tako je to išlo. Ja i danas prepravljam odjeću, ne u toj mjeri ali djeci sam redovito krpala hlače kad su se poderale na turu i koljenima, čak i danas to radim kad treba, ali onda se zateknem da imamo 3x više tih hlača koje su nosive samo na gruntu, pa ipak na kraju bacim jer mogu zakrpati tur jednom, eventualno dvaput, a dalje ne ide.
S druge strane, pričala mi je susjeda koja prodaje odjeću na placu kako joj je unutar desetak dana 2x došao isti dečko kupiti traperice. Kaže ona njemu - pa nisi li nedavno kupio takve hlače? Da, kaže on, ali potrgao mu se gumb i bacio ih je u smeće... Mislim, žena je prodala još jedne hlače, njoj je to s jedne strane dobro, ali zajedno smo se zgražale nad pristupom. Moji sinovi se vjerojatno isto ne bi baš odma' primili igle i konca, ali bi barem došli meni pitati može li se to popraviti.
Nedavno sam tražila za kupiti crni flizelin, jer mi je to bolje za krpanje trenirki koje su tamne. Nema! Nema ga bratemili nigdje. Nitko više ništa ne krpa i ne šiva doma. Uskoro možda neću ni ja (imam veselje s vidom, ćorava sam).
e da lego je odustao od reciklirane plastike. ne mogu naći dovoljno dobar materijal. pokušat će uvrstiti što je moguće više stare plastike jer za 1 kilu legića treba 2 kile nafte, tak neš, da se smanji ugljični otisak
Eh, imam svoje mišljenje o ugljičnom otisku (EU jaši po zelenom planu do 2050. kao da nije na istoj Zemlji kao i svi ostali nego u paralelnom svemiru). Svi će se potruditi da papiri štimaju, a u praksi se neće baš to tak odvijati. Daklem, 2 kile nafte u ratu u Ukrajini traje vrlo kratko. Možemo mi reciklirati krpetine, razdvajati otpad, zaklinjati se u kružno gospodarstvo i paziti na svaku mrvicu, a ovi tamo u radu troše resurse i uništavaju nemilice. To je najgori eko hazard koji postoji. Je li netko probao izračunati CO2 footprint rata? Baš bi me zanimalo... To ti je princip - štediš zrnje, a s druge strane ispadnu tri vreće i nikom ništa, osim možda onima koji te vreće dočekaju raširenih ruku. Skupljajmo daklem zrnje i dalje... Ili pogledaj Indiju, Afriku, Kinu i druge zemlje u koje se odselila proizvodnja iz "postindustrijskih" društava... Kakav je njihov footprint?
Greška - umjesto "u radu troše resurse" trebalo je pisati "u ratu troše resurse"
ne znam nekaj su napisali da lego proizvede tog u milijardama, nebitno sad
ugl da rat, i ciljevi do 2050.. huh,
Nas dve smo jednako stare i to pamtimo.Ja bih se zapitala tko tamo uzima naknadu za odlaganje tog tekstilnog otpada... Ovo što nosiš u H&M je isto na putu na tu hrpu. Oni sebi time osiguravaju nove kupce, ništa drugo.
Nisam stara, ali dugo pamtim - ne tako davno, samo jednu generaciju unatrag, veste su se parale i štrikale nove (moja baka je koristila izraz "preštrikati" za to, kad recikliraš vunu). Kaputi su se preokretali, košuljama su se kragne preokretale i štukale dijelom materijala s guzice, rukavi su se štukali, manžete su se mijenjale, čak je i mom mužu mama još okretala kopčanje kad je dobio jaknu od sestrične na kojoj je bilo žensko kopčanje. Tako je to išlo. Ja i danas prepravljam odjeću, ne u toj mjeri ali djeci sam redovito krpala hlače kad su se poderale na turu i koljenima, čak i danas to radim kad treba, ali onda se zateknem da imamo 3x više tih hlača koje su nosive samo na gruntu, pa ipak na kraju bacim jer mogu zakrpati tur jednom, eventualno dvaput, a dalje ne ide.
S druge strane, pričala mi je susjeda koja prodaje odjeću na placu kako joj je unutar desetak dana 2x došao isti dečko kupiti traperice. Kaže ona njemu - pa nisi li nedavno kupio takve hlače? Da, kaže on, ali potrgao mu se gumb i bacio ih je u smeće
Nedavno sam tražila za kupiti crni flizelin, jer mi je to bolje za krpanje trenirki koje su tamne. Nema! Nema ga bratemili nigdje. Nitko više ništa ne krpa i ne šiva doma. Uskoro možda neću ni ja (imam veselje s vidom, ćorava sam).
Ja i dalje nosim odjeću svoje bake i svoje mame. I krpam sve kaj mogu.
Ono baš ofucano odnesem u HM. Uščuvano a znam da neću nositi ili stavin na Sharing ili odnesem u kontejner Huumane nove. Srećom mi je jedan blizu.
Današnja roba nije dobra i zato se raspada. Npr traperice - stari traper bez elastina je puno trajniji. Baš nagovaram kćer na 501. Ona bi ih i nosila al je "škrta" dat novce, a novce ionako dajem ja. Ovako, svako malo kupi nove hlače jer materijal postane nenosiv.
Za lego znam konkretno kad su najavljivali prelazak na novu plastiku, a kao potencijalne probleme navodili da im treba plastika koja ne mijenja dimenzije u ovisnosti o okolišnim uvjetima (vlaga, temperatura), da mora biti žilava da se djeca ozlijede uslijed krhkog loma, da dodaci plastici ne smiju biti toksični, da se mogu dobiti glatke površine, da ima određenu čvrstoću itd. itd. i ono najbitnije da imaju osiguranu značajnu količinu tog materijala garantiranih svojstava, odnosno da imaju svoje dobavljače. I onda nije tu kraj, nego još imaju one male osovine, gume, prozirni dijelovi itd koji se izrađuju od drugih materijala, njihovi se materijali moraju isto mijenjati, a da pašu uz onaj osnovni po koeficijentu toplinske istezljivosti, a i ti materijali moraju zadovoljiti ta neka svojstva i isto ih mora biti dovoljno na tržištu itd. A sve skupa još mora biti cjenovno prihvatljivo. Uglavnom priča je jako složena.
I onda je mojih troje djece u svojih dosadašnjih ukupno 29 rođendana (koliko njih troje sada zajedno imaju
Isto kao i krpanje, mogu krpati hlače, ali će ih svejedno prerasti za 3 mjeseca i treba veći broj. Sve ostalo se zove moda i modni trendovi. Da se većina stanovništva ponaša kao žene s ove teme ne bi sada o ovome uopće raspravljali. Bez obzira na slabost kvalitete današnjih materijala… mislim da je roba zato i jeftinija i nekvalitetna… zato što ju kupci ne žele ni nositi 100 sezona, možda eventualno dvije… to je potrošačko društvo. Da svi kupe jedne traperice u 3 ili 5 godina, ne bi jeftinih i nekvalitetnih hlača niti bilo u dućanima.
Ja srećom imam nas 3 (nekad 4) frendice međusobno razmjenjujemo. Iako recimo moj sin je mršaviji od frendičinog pa mu hlače i trenirke ne odgovaraju, kćerka mi je izrasla pa je viša i mršavija od frendičine i isto joj sad roba više ne odgovara, možda neka hudica.Spasi me svejedno što imam kome proslijedit vreće s robom.
Ovako sam ja zadnjih godina, nekako izgubila volju za kupovanjem novih komada, pa korona, rad od doma e sad mi se napokon vratila želja i vrijeme je obnovit garderobu, dosta te jedne te iste robe. Imam jednu mamu kojoj moja roba super odgovara a meni je recimo dosadila jer je imam predugo i više je ne nosam, a kvalitetna je. Ta mama presretna, a i ja. Ne kupujem ništa novo dok ne izbacim nenošeno koje samo skuplja prašinu u ormaru. I stvarno se čovjek bolje osjeća kad na sebe stavi nešto novo, lijepo... 1-2-3 stvari godišnje kad mi se nešto podere i slično, pa nemam u čemu na posao, i nosim stalno isto. Ljetnu robu recimo nisam kupila između 7 i 10 godina, na svim slikama s mora sam u identičnoj odjeći svake godine
Amen na boldano. ja se isto loše osjećam, u životnom prostoru sakupljača. Ta energija sakupljenih starih/novih stvari, nekorištenih koje skupljaju prašine me guši. Strašno.
Ja to jednostavno rješavam, ne donosimo doma takve stvari.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 28.09.2023. at 16:01
Dovoljno sam stara da sam svako malo opet u modi. Jedino što stvarno imam velike ormare, pa odjeću rotiram. Neke stvari ne nosim godinama i onda izvučem.
Jedino kaj mi je problem je to šta mi se najdraži odjevni predmeti prvi ofucaju.
Svako jutro šećem Ilicom, i ne možete si zamislit koliko ispred Zare ima kutija. Valjda im svaki dan stiže roba. Jadne te prodavačice.
FalatiBože mi smo se prebacili na davanje para, kuverta ko na vjenčanjuI onda je mojih troje djece u svojih dosadašnjih ukupno 29 rođendana (koliko njih troje sada zajedno imajui dijete samo onda kupi što mu treba ili želi.
a nas mame spasilo u smislu vremena i potrage za poklonom.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 28.09.2023. at 16:06
Meni je u ormaru problem omjer finih stvari (kojih imam previše) i svakodnevnih (koje se redovito pohabaju i podliježu bacanju ili davanju dalje).
Moraš potražiti izvan svog kruga poznanika. Netko tko je (možda i neplanirano) dobio prvo dijete sigurno neće odbiti vreću odjeće. Ja bi bila presretna da sam za prvo dijete dobila nešto rabljene odjeće, ali tada su svi u mom krugu bili u sličnoj situaciji i čuvali su stvari za drugo dijete. Stavi oglas u nekoj Sharing is caring grupi na Facebooku. Čak i ako naletiš na nekoga tko će to poslije preprodati, opet si nekome pomogla i bolje nego da završi u smeću.Ok, s 19 godina… ali što da radim s odjećom djece između 1 i 12 godina… kome da to čuvam, ako i među prijateljima i poznanicima, i kolegama, i susjedima koji imaju djecu nitko to neće uzeti?
Svi znamo za ono brdo u Čileu: https://www.tportal.hr/biznis/clanak...20211109/print
Ako se nema kuda s tom odjećom koja je iz dućana… Gdje da onda ja (ili svako od nas) onda uvalim svoje dvije vreće dječjih iznošenih krpa nakon zime, i jednu nakon ljeta.
Svoje odjeće nemam puno jer ju kupujem minimalno, 1-2-3 stvari godišnje kad mi se nešto podere i slično, pa nemam u čemu na posao, i nosim stalno isto. Ljetnu robu recimo nisam kupila između 7 i 10 godina, na svim slikama s mora sam u identičnoj odjeći svake godine
Ja sam i tu finu robu ako nije nošena godinu dana lijepo dala toj mladoj mami. Da mi ne bi stajala u ormaru a nosim je dvaput u dvije god. Žena je bila presretna jer sam je sredila za posao, a ja što sam ispraznila i kupit ću si kvalitetan novi komad robe koji ću onda fakat iznosat.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 28.09.2023. at 18:03
A gdje bi taj netko preprodao ako se jedva uspije i pokloniti? To mi je bilo super čudno kad je ona plavuša iz nekog čudnog domaćeg ženskog benda pitala kao gdje da pokloni svoju staru odjeću... jer to kao nisu bilo kakve prnje i neće da završi u krivim rukama
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 28.09.2023. at 18:32
Ali nina, zamisli pamučne dječje tajice koje je nosilo troje djece starih 5 godina, kako te tajice izgledaju nakon 3-4 godine nošenja? Kome treba puna vreća takve robe? Ne pričam o trapericama ili vesti koje su obučene 3 puta. Pričam o pamučnoj robi opranoj valjda najmanje 100 puta, ako je uopće preživjela parkić i vrtic bez rupa i poderotina.
Ma ništa s tim,batali to Bubilo.
https://m.facebook.com/QanahRabljeneStvariCharityShop
Ono kaj je donekle izgledom
Moja klinka s vremena na vreme kupi nekaj tam povoljno a lijepo, a odnesemo neki višak
Pa ako je poderano ili iznošeno ide ravno u h&m
Ali ima jako puno odjeće (barem od cura, haljine, suknje...) koja neće biti iznošena ni nakon petog djeteta jer su od takvih materijala. Isto tako i košulje za dečke, neke jakne...
Tajice i trenirke teško da prežive u komadu i jedno dijete.
I kod mene je ovakoDovoljno sam stara da sam svako malo opet u modi.
I moja djeca (već su to mladi ljudi) nose odjeću od mene, supruga, bake, djeda, rodbine, prijatelja ... specijaliziranih vintage dućana, second hand shopova ... otkrivaju skrivena blaga stara i po nekoliko desetljeća i svim njihovim prijateljima je hit kako se odijevaju.
U moru isto obučenih mladih ljudi veseli me vidjeti dašak različitosti, stava, kreacije, slobode. Zato podržavam razigranost koketiranja s modom izvan high street trgovina.
Odjeću proslijeđujemo dalje, uvijek nekog nađemo.
Nosimo u Humanu Novu, dajemo u dobrotvorne svrhe za razne aukcije itd.
Također, domovi i centri za djecu i odrasle s ozbiljnim intelektualnim poteškoćama i/ili teškim fizičkim oštećenjima često su u potrebi za rabljenom odjećom.
Kao i organizacije koje pomažu izbjeglicama i migrantima.
Da, ali s obzirom da moji isto nose rabljeno, ili uopće ne kupujem jer ne nose takvu odjeću, gotovo da niti nemam takve odjeće. Sin ima: jedne keperice i jednu košulju. Točno toliko. To obično u dvije godine obuče jednom, ili možda do tri puta ako baš bude neka krizma. Tu košulju i te hlače još i uspijem uvaliti. Na mogućnost da mu kupim više takve odjeće me gleda jesam li normalna. Na ideju da češće nosi keperice ili da mu kupim traperice mi kaže da će biti jedini koji nije u trenirci i da ne dolazi u obzir. Razmišljam sad kad sam mu zadnji put kupila neku jaknu… ima proljetnu/jesensku i zimsku, obje nosi već dvije godine, ne znam hoće li ih nositi i ovu jesen/zimu, možda i hoće.Pa ako je poderano ili iznošeno ide ravno u h&m
Ali ima jako puno odjeće (barem od cura, haljine, suknje...) koja neće biti iznošena ni nakon petog djeteta jer su od takvih materijala. Isto tako i košulje za dečke, neke jakne...
Tajice i trenirke teško da prežive u komadu i jedno dijete.
Starija curka ne voli haljine i suknje, ima isto jednu-dvije za posebne prilike, to čuvam za mlađu.
Mlađa voli haljine, to ništa ne štedim… ide u njima i u vrtić i u parkić, možda jedna-dvije ostanu cijele i čiste, ostale su ukrašene temperama ili je poderan til.
Osim tih keperica, traperice nema nitko ni jedne. Vestu nema nitko nijednu. (Ima možda jedna-dvije za vjenčanja, to je u ormaru već 10 godina). Jakne koje nose curke mlada nosi od starije, to nekad ne preživi ni stariju… ali i ja sam užasno škrta, i ne podnosim višak stvari, ja neću djetetu kupiti 2-3 jakne za istu sezonu, ima jednu jedinu, pa peri deri. Imam frendice koje kupe djetetu 2 zimske jakne, 3-4 pamučne dukse… bježi…. Jedna jakna, 2 dukse, ima sušilica sve se stigne osušiti.
Čak sam toliko grozna… da kad sin preraste bokserice to nose curke vikendom/kad ne idemo nigdje, umjesto gaća, muške gaće je l, ljeti spavaju u njima, nekad kad je bila manja je mlađa išla i van u njima ispod haljinice jer su veće od običnih gaća.
Jesam uspjela dokazati da nemam kome što proslijediti i da su mi djeca jadnici
H&M prima ponovo, a vidjela sam neki dan i u Zari na vratima od dućana da se može donijeti tekstil za reciklažu
osim toga Humanini kontejneri, što su već svi spomenuli ili dobro staro reciklažno dvorište
Sharing grupe su doslovno zatrpane postovima u kojima se donira odjeća, ima je toliko da više nitko neće ili ne treba rabljeno
Bubilo, ovako sam i ja, kad su djeca bila manja.
Kad su frendice pričale kako po 3 tjedna ne peru dječju robu (iz nekog razloga), meni je uvijek bilojer moji nakon tjedan dana više nisu imali što obući, ako ne bi bilo oprano.
Evo mene opet
Zapravo užasno mrzim tu odjeću koja se oblači 2x godišnje, pogotovo za djecu jer sve prerastu i ako uspiju obući 2 puta super je. Ali mrzim i za sebe, nemam gotovo ništa od fensi hlača ili haljina i to kupujem samo rijetko, kad se ne mogu nikako u nekoj prilici “skrumpirati” s odjećom iz ormara. Ove godine sam imala neka 4 fensi događaja, i na sva 4 sam išla u istoj haljini
Na slikama sam dakle uvijek u istom
Takve haljine isto ne mogu proslijediti jer ih ja nosim dok nisu skroz demode, pa onda još samo trebaju ostati 10 godina u ormaru da postanu opet moderne, ali obično nakon x godina ipak bacim te 3 haljine koje sam nosila u svim prilikama.
Bubilo, čini mi se da se ne trebaš opterećivati, da dobro gospodariš. Ali ako je sve tako iznošeno, onda nemaš što nego baciti, ili sama ili preko HM-a. Ja imam odvojeno majice za školu i odjeću za doma i igralište i hlače hlačaste i trenirkaste. Te za igralište se niti ne potrudim zakrpati rupice, a pogotovo me ne brinu neoprani flekovi od sladoleda. Ono što je prošlo kroz vešmašinu, meni je čisto.
A to odbijanje traperica kod djece se meni totalno ne sviđa. Slušajući prijatelje čija djeca u trenirkama idu u školu, ja sam od prvog dana škole uvela traperice uz "casual Friday" s mekanim hlačama, al ne baš trenirkom (casual Friday nije uvijek petkom
Ja imam par kombinacija i volim ih obući, ali mi je žao te skuplje komade na bicikl obući.Evo mene opet
Zapravo užasno mrzim tu odjeću koja se oblači 2x godišnje, pogotovo za djecu jer sve prerastu i ako uspiju obući 2 puta super je. Ali mrzim i za sebe, nemam gotovo ništa od fensi hlača ili haljina i to kupujem samo rijetko, kad se ne mogu nikako u nekoj prilici “skrumpirati” s odjećom iz ormara. Ove godine sam imala neka 4 fensi događaja, i na sva 4 sam išla u istoj haljini
Na slikama sam dakle uvijek u istom
Takve haljine isto ne mogu proslijediti jer ih ja nosim dok nisu skroz demode, pa onda još samo trebaju ostati 10 godina u ormaru da postanu opet moderne, ali obično nakon x godina ipak bacim te 3 haljine koje sam nosila u svim prilikama.
U današnje vrijeme bi se ona izreka :" Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftino" mogla primijeniti i za ekologiju. Uopće više ni ne pogledam jeftinu odjeću. Kupim par skupih i kvalitetnih komada i nosim godinama. Mala, crna haljina uz pokoji dodatak da ju promijeni, je zakon.
Tako mi se ne gomila odjeća, a mene i nije briga za modu, nosim ono što se meni sviđa.
Naravno, to se ne može primijeniti za cure u pubertetu, ali barem ja ne gomilam tekstilni otpad.
Zavjese ne mijenjam, jer ih nemam na prozorima, tepihe ne bacam, jer ih, pogodite, nemam.
I pobozno odvajam smeće, navikla sam se na te ogromne plastične kante koje mi stoje u vrtu, imamo raspored odvoza, i Čistoća uvijek dođe posebnim kamiončićem, u posebne dane, po određeni otpad.
Doduše, nakon 2 mjeseca xnizenih računa za odvoz, opet je podkupilo, jer su štrajkali, a riječki im jd gradonačelnik odlučio povećati plaće na račun nas građana. Klasika.
bubilo msm da si odlična, tak i ja, čak mi je palo na pamet da kad budu u određenoj dobi svima kupim iste uniseks majice, hlače, što već, po uzoru na mark z. za kojeg kažu da ima istu odjeću u ormaru i samo mijenja jer time skraćuje vrijeme premišljanja što obući
kaj su meni super oglasnici, sad sam uzela stvari za koje računam da bi išlo 2 eura komad, a ko novo, nemrem to nigde nać tak dobro. s jedne strane mi je super hiperkonzumerizam jer se nađe za ovakve poput mene kojima je posve svejedno jel novo s etiketom il nije
ali ponavljam, ima se gde bacit kompletno iznošeno u humanoj novoj od tog rade krpe, otirače.
Ja još čuvam svoj vjenčani kostim (vel. 44) iz sentimentalnih razloga, ali vjerojatnost da ću ikada moći ponovno nositi nije velika. Sad mi treba vel. 48. Uz malo truda, mogla bih skinuti kile do vel. 46, ali u ovo neću ući nikada. Ipak, to je jedna od stvari koje ne bih proslijedila.
S druge strane, osim navedenog, doslovce sva moja svečana odjeća je iz obiteljskih donacija. Doslovce. Aliii to mi zauzima pola ormara, a nosi se 5% vremena (puno sam i rekla). Druga polovica ormara nosi se trajno i podliježe bacanju i nadopunjavanju. Isto je i s cipelama. Obula sam nedavno na jednu sahranu fine cipele s petom koje sam imala na sinovoj pričesti, stare su daklem barem 12 godina. Iz istog razdoblja imala sam još jedne Ara salonke, ali primjerenije za svaki dan. Bacila sam ih ovog proljeća kad im se napravila rupa na palcu. Kako kaže moja kolegica - ima nekih sjajnih stvari koje treba poljubiti prije nego ih baciš, jer su sjajno služile. Za takve mi bude žao kad se doderu. Inače, mi smo takvi u svemu - prvi auto nam je prošao 21 godinu. Dobar je, uredno ga održavamo pa se koristi. Moj sin ga obožava jer ima krovne nosače i 5 vrata. Bojim se da ni jedan idući neće potrajati toliko.
moji su u nekim godina nosili iste stvari, čak imali i istu frizuru, praktički slike iste, većinom je to bilo iz nekih rabljenih izvora
imoji mogu nositi sve, nema muiško žensko
i onda poslastica nećak dobio dijete, plan je bio cura , a došo dečko
Vidiš meni je to presjajno, ja sam napokon dočekala i pre pre sretna sam da žene napokon nose tenisice na haljine i idu tako na vjenčanja i slične prigode. Isto tako za djecu.A to odbijanje traperica kod djece se meni totalno ne sviđa. Slušajući prijatelje čija djeca u trenirkama idu u školu, ja sam od prvog dana škole uvela traperice uz "casual Friday" s mekanim hlačama, al ne baš trenirkom (casual Friday nije uvijek petkom
Ja nemam nikakvu odvojenu odjeću za park, a drugu za školu-vrtić. Osim toga, oni ostaju u parku poslije vrtića/škole, još sat-dva, ovisi kad se koliko može... ne idu se doma presvlačiti jer je park pored vrtića/škole, a stan daleko.
Nedavno sam slušala neki webinar iz područja ljudskih resursa, na temu studentske prakse... i onda je žena iz jedne firme ispričala kako je kod studenata bitna stvar da im najave unaprijed da će ih sutra povesti na sastanak s klijentom da ne dođu taj dan na posao u trenirci. Meni je to jednostavno fantastično da su uopće došla ta vremena da studentima to uopće padne na pamet
Ni ja nemam svoju odjeću za park različitu od one u kojoj idem svaki dan na posao. Meni je to sve isto. I isto dolazim u park ravno s posla
(Doduše u zadnje vrijeme mi je mm počeo govoriti da nisam više mlada da se tako oblačim, da bih mogla biti malo više gospođasta, a malo manje tinejđerkasta, ali samo sam mu rekla da je budala
Tako da mi sve što ja zovem "lijepa odjeća" nosimo samo na svečanosti i sl. Baš ju mrzim iz dna duše, jednostavno mi je sve to preneslobodno. Jedina razlika koju pravim između odjeće je "stara za čišćenje/kuhanje/za po doma" i "za izaći van iz kuće".
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
