Ja srećom imam nas 3 (nekad 4) frendice međusobno razmjenjujemo. Iako recimo moj sin je mršaviji od frendičinog pa mu hlače i trenirke ne odgovaraju, kćerka mi je izrasla pa je viša i mršavija od frendičine i isto joj sad roba više ne odgovara, možda neka hudica.Spasi me svejedno što imam kome proslijedit vreće s robom.
Ovako sam ja zadnjih godina, nekako izgubila volju za kupovanjem novih komada, pa korona, rad od doma e sad mi se napokon vratila želja i vrijeme je obnovit garderobu, dosta te jedne te iste robe. Imam jednu mamu kojoj moja roba super odgovara a meni je recimo dosadila jer je imam predugo i više je ne nosam, a kvalitetna je. Ta mama presretna, a i ja. Ne kupujem ništa novo dok ne izbacim nenošeno koje samo skuplja prašinu u ormaru. I stvarno se čovjek bolje osjeća kad na sebe stavi nešto novo, lijepo
Amen na boldano. ja se isto loše osjećam, u životnom prostoru sakupljača. Ta energija sakupljenih starih/novih stvari, nekorištenih koje skupljaju prašine me guši. Strašno.
Ja to jednostavno rješavam, ne donosimo doma takve stvari.Na utrkama dobivam gomile majica i sl., odmah to nosim u klub, neraspakirano u vrećici i nekome poklonim. Uopće ne dolazim u napast gle dobila sam, pa moglo bi nam zatrebati.