Ja još čuvam svoj vjenčani kostim (vel. 44) iz sentimentalnih razloga, ali vjerojatnost da ću ikada moći ponovno nositi nije velika. Sad mi treba vel. 48. Uz malo truda, mogla bih skinuti kile do vel. 46, ali u ovo neću ući nikada. Ipak, to je jedna od stvari koje ne bih proslijedila.Jelena prvotno napisa
S druge strane, osim navedenog, doslovce sva moja svečana odjeća je iz obiteljskih donacija. Doslovce. Aliii to mi zauzima pola ormara, a nosi se 5% vremena (puno sam i rekla). Druga polovica ormara nosi se trajno i podliježe bacanju i nadopunjavanju. Isto je i s cipelama. Obula sam nedavno na jednu sahranu fine cipele s petom koje sam imala na sinovoj pričesti, stare su daklem barem 12 godina. Iz istog razdoblja imala sam još jedne Ara salonke, ali primjerenije za svaki dan. Bacila sam ih ovog proljeća kad im se napravila rupa na palcu. Kako kaže moja kolegica - ima nekih sjajnih stvari koje treba poljubiti prije nego ih baciš, jer su sjajno služile. Za takve mi bude žao kad se doderu. Inače, mi smo takvi u svemu - prvi auto nam je prošao 21 godinu. Dobar je, uredno ga održavamo pa se koristi. Moj sin ga obožava jer ima krovne nosače i 5 vrata. Bojim se da ni jedan idući neće potrajati toliko.
 |
|||
Odgovori s citatom