Mi koristimo gradski autobus za put u školu ili povratak kući ovisno koja je smjena.
Nisam ju na niš jako upozoravala (pravila ponašanja zna od ranije), koliko god je ona zvrkasta voznju autobusom je shvatila vrlo ozbiljno, priprema se na vrijeme, pazi kako ide preko ceste.
Ja sam ustvari ušla u tu priču vožnje u školu bez puno pripreme iz razloga što bi se ona samo više isprepadala kad bi ju ja ponovno krenula upozoravat na neke stvari koje su njoj u to vrijeme već bile normalne (pozdravljanje, prelazak preko ceste, razgovor s nepoznatima i sl.)
Prvi tjedan ju je muž pratio do stanice a nakon toga je išla sama. Olakotna okolnost je bila i ta što se par dana vraća sa starijom sestrom pa je ona pazila na nju.
Sada je situacija takva da ova manja pazi na stariju koja živi u oblacima.