ja svaki put kad poželim otići iz ove naše prćije pročitam ovako nešto što mi se ne sviđa vani i eto me još tu :D
ja svaki put kad poželim otići iz ove naše prćije pročitam ovako nešto što mi se ne sviđa vani i eto me još tu :D
Za razliku od starije sestre M je vrlo druželjubiva, pa ti je ona "frendica" sa šoferima autobusa, starim nonicama koje idu na placu i sl. Najviše ju nervira smrad putnika tako da je zadnjih dva tjedna "vrlo uzrujana" dolazila doma.
a možda u Italiji postoji opravdani strah od puštanja djece da sama koriste javni prijevoz? ne znam, čini mi se jako teškim uspoređivati odnos roditelja prema tome u vrlo različitom okruženju. razlike su i unutar RH vrlo velike, od same dostupnosti (i prilagođenosti potrebama djece) istog pa do potencijalne opasnosti za djecu. načelno mislim da bismo manje trebali nad njima "strepiti" i "pomagati" im, jer to im često više odmaže nego koristi, ali da je to baš samo tako, pustiti ih sa 8-9 godina da se sami snalaze u prometu, nije.
ove smo proljetne praznike imali mali "eksperiment" - pet curica te dobi pustili smo da same odlaze autobusom na radionicu od tjedan dana, nekih 4-5 stanica, ne znam ni sama koliko je točno. prvo je jedna mama išla s njima u bus, pa smo ih idući dan "špijunirali" pri ulasku i na izlasku - na točkama polaska i dolaska, što je trebalo ponoviti još i idući dan kad je autor ovih redaka - zakazao, odnosno kad su me cure nesvjesno "preveslale", otišavši na autobus prije (požalile se voditeljici radionice kako dugo moraju čekati bus, pa ih ona pustila 10 min ranije da ulove onaj prije, a ja luda s posla trčala do stanice na kojoj se moraju ukrcati - a njih nema...uh, kad se sjetim...). zaključili smo da one to mogu, ali svejedno mi je drago da ne mora to uskoro na dnevnoj bazi prolaziti. da, budući je ovo prošla u drugom, kad bude u petom razedu, smatrat ću to normalnim.
Ima smisla. Ženski mentalni sklop je drukčiji.
Kaj nisi čitala: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=58&id=743
Ja ću se samo ubaciti ko padobranac jer me ovo podsjetilo, od grada do grada, od mjesta do mjesta. Moja prijateljica, inače Hrvatica, vozi i dovozi u i iz gimnazije svoje klince autom svaki dan, isto radi i sa njihovim slobodnim aktivnostima, mjesto radnje Munchen.
To rade samo rijetki. Muž je zahebava da je ko security Ali kaže ona, radim od doma i zašto bi riskirala da zapale u društvu, da se naguravaju oko podzemne, zašto i zašto!? Ja reko, ok imaš pravo, vozi ih, i ja bi.
Klinci joj inače briljantni, od ponašanja, u njhovoj kući se ne može čuti čak niti zahebavam recimo, do uspijeha, mala je najbolji đak u klasi, od prvog razreda, predsjednica od Grundschule pa evo je sad i opet i u gimaniziji, a nikog nije ni znala kad je došla jer je mama inzistirala na gimnaziji koja je dalje, jer se ne mješaju sa hauptschule i Realschule, to su oni lošiji, i povrh svega i opet predsjednica, ima hrpu porjekata koje vodi samonicijativno. Ja je zahabavam da goji mladu Merkelicu doma
Mislim , svaka joj čast. Ja ću biti sretna, ako će moji biti pola njenih, ali eto, crtica iz života samo na temu, koliko smo različiti, koliko su mjesta, zbivanja, okolnosti radnje različiti, a i djeca, a i roditelji
Inače je u Grundschule visila jednom tjedno u školi skoro, sve četiri godine koliko traje Grudnschule. Malo je reći da me dobrano isprepadala oko nekih stvari, a i potpuno izblesirala, ukoliko želiš da ti dijete bude top, ali opet s druge strane sam je zahvalna za sve tipove koje jop od nikog do sada nisam čula, a da imaju školarce.
Posljednje uređivanje od šafran : 02.07.2014. at 14:28 Razlog: pravopis, što drugo
E da, inače ni mama ni tata im nisu fakultetski obrazovani, tako da me lagano već ubija u pojam
Gledaj , visim i ja u skoli svaka dva tjedna na informacijama ( raznim).
ali dijete ide samo 3 stanice busom do skole.
da je razvazenje kluc uspjeha i ja bih sigurno vozila .
Ona inače nje visila na informacijama regularnim, nego za svaku sitnicu, ali dobro to je druga tema, sorry na upadanju
šafran, meni sve to što nabrajaš ne znači puno. Impresivno je za čuti, naravno. Ali cjelina može biti sjajna, grozna, ili nešto između.
a ja dobila prijetnju ravnateljice posjetom centra za socijalnu skrb jer nisam lani u 1. polugodištu (đizs, pa to je bio taj prijelaz u 5. razred) došla uopće na informacije.
al sam bila na roditeljskom, htjela vidjeti ocjene, razrednik mi rekao da nek ne čekam bezveze i nek odem doma i hbg, ja otišla doma, a ovaj nije upisao da sam bila.
eto, kako su revnosni s prijavama, ha?
a šta, mali imao sve 5, sve mi doma kaže, problema nikakvih nema, i ja zaboravila, nekako brzo došli ti zimski praznici
Jesi bedasta. Daj odi na te informacije da malo slusas kako si bas dobro odgojila dijete.
Ova prijetnja mi je u rangu one bakice u Zagorju koja je svojedobno pala s bicikla, pa je dobila prekršajnu prijavu zbog izazivanja prometne nesreće s lakše ozlijeđenom osobom (to je bila bakica osobno)
Još bih razumjela da ti dijete ništa ne uči i da niže jedinice i neopravdane izostanke, ali ovako...
pa ovako ispadnu revni, jer znaju da roditelji takve djece uglavnom nece stvoriti frku, nego ce doci i nasmijati se gluposti.
poslije u statistici imaju da vode racuna i o tome LOL
e da, ja vodim brigu o tome i potrudim se da svakom dođemo barem jednom u polugodištu na informacije (obično to budu zadnje u polugodištu, očito je da odrađujemo formu). iako imam dvoje sa 5,0, mislim da ipak treba odraditi i taj dio, zbog razrednica, ako ne zbog sebe. neki roditelji iako su im djeca izvrsna stalno vise na informacijama, ne znam kako im se samo da, višak vremena, valjda. meni na zadnjem roditeljskom kaže Mudračeva razrednica da nemam što gledati ocjene, a ja iskreno: ali vi svakako napišite da sam gledala. nadam se da je ozbiljno shvatila i upisala.
Mislim da nije - barem nije ovdje kod nas - opravdani strah, jer komentare daju osobe koje uopce ne koriste gradski prijevoz, znaci sasvim su neupucene.
Meni je koristiti gradski prijevoz sasvim normalna drusvena pojava (osim sto pruza koliko-toliko kvalitetnu uslugu, stiti i okolis, itd.).
Pa mi je onda sasvim blesavo kad od nekoga tko se ne koristi gradskim prijevozom i tko na vlastito priznanje ne zna ni zaustaviti bus na stanici, cujem pricu o tome kako se djecu "upecava" u autobusu. I to jos ispred samog djeteta za kojeg zna da ce taj isti bus koristiti.
Naravno da pravila sigurnosti prometa i ponasanja zna, i da cu joj ih ponoviti, ali mislim da nije edukativno ici ju tako strasiti.
E. se redovito krece u gradskom prometu, no samnom. Sad ce imati taj prijelaz da ide sama.
Bus-stop (pocetna i zavrsna linija) mi je ispred kuce, mogu ju otpratiti, docekati, na kraju krajeva i vidjeti s balkona.
Zadnjih mjeseci skole je zeljela sama sici na sk.bus (po pravilima ga smijes sam docekati, ali mora te pokupiti odrasla osoba s popisa). Pa sam ja cekala da cujem da je zatvorila ulazna vrata, pa odem na balkon, i vidim ju da je presla cestu i prisla bus-stopu. Mahnula bi mi, sacekala sk.bus, usla, i to je to.
Tek kad bi krug nestao iz vidokruga, smjela sam sici s frendicom na kavu (nas par "mama sa skolskog busa" smo razvile obicaj nakon sto otpratimo djecu popiti brzinsku kavu u kvartu). Na racun tih kava sam upoznala i dosta vozaca i vozacica gradskog busa, oni preko nas mama takodjer poznaju nasu djecu, pa nam i to pruza nekakav osjecaj sigurnosti.
Medjutim, nisam ju uspjela pustiti da sama koristi bas gradski bus, imale smo to u planu, no doslo je do nekih promjena satnice pa je bilo neophodno da ju vodim ja.
Jos jedna stvar, cisto kulturoloska, primjetila sam da je u manjim gradovima "cudno" kad netko ima auto, a koristi bus. U vecim gradovima se gradskom prijevozu manje cude i radije ga koriste nego da se vrte trazeci parking, riskirajuci da zapnu u guzvi i slicno.
E da, jos da pitam: koji je prosjek gubljenja stvari po busovima?
Kako je najbolje smjestiti bus-pokaz i mobitel - u dzep od jakne (koja se ostavlja na hodniku skole) ili u ruksak? Kako im je najprakticnije?
Mobitel nisu smjeli nositi u skolu od 1-5, a sad smiju ali ga moraju ugasiti kad udju u zgradu.
Moja je dobila u zadatak da me, kad dodje ispred skole, nazove da je stigla. I ako je neka promjena u pitanju, da svakako javi.
(u sk.busu je pazila na stvari, ali da bi se svejedno znalo dogoditi da bi zaboravila jaknu kad otopi ili vrecicu za tjelesni, ali na to su pazile pratiteljice+vozaci da bude vraceno. U gradskom busu moze zaboravljeno jednostavno "pokupiti" i neki putnik....Dio treninga je bio i "kad pozvonis za sici i ides prema vratima busa, osvrni se da vidis da li je nesto iza tebe ostalo, ispalo ti, itd.".).
Sto se tice prisutnosti, kod nas su informacije samo 2x godisnje - studeni i travanj. Plus jos budu 2 razredna sastanka (listopad i veljaca, tj. kraj 1.polugodista).
Za informacije, nastavnice podijele raspored kojeg dana od koliko sati primaju i upises se na listu.
Nismo nikad propustili ni informacije ni roditeljske sastanke, za sve vezano uz skolu smo bili vrlo prisutni i spremni pomoci u organizaciji i izvedbi.
Tako da razvazanje vs. sk.bus ili gradski bus u nasem slucaju ne igra nikakvu ulogu, uvijek cemo biti roditelji koji su za potrebe skole prisutni.
Pa ne služe informacije samo gledanju ocjena
Da im je samo to svrha, ni ja ne bih išla na informacije. Ali idem iz drugih razloga, želim komunicirati s učiteljicom (iako se njoj baš ne da uvijek komunicirati sa mnom ili očito misli kao i ostali, da su informacije tu samo zbog ocjena). Želim čuti kakvo mi je dijete u razredu, kako se ponaša na satu, što mu ide, što mu ne ide, i tako to. I sigurno mi taj interes neće nestati ni u višim razredima.
Ali ne "visim" stalno na informacijama odem otprilike dvaput u polugodištu, da čujem službenu verziju školskog života.
Ja se slazem s tanjom. Djeca su mi jos u nizim razredima OS i zasd ocjene nisu problem. Ali ja volim ici na informaicje (premda uvijek znam sve ocjene) jer mi je to prilika i da vidim uciteljicu i popricam s njom tih pet minuta jedan na jedan i vidim kakvo je njeno vidjenje mog djeteta u tom okruzenju, je li aktivna na satu :D i o drugim raznim stvarima. Kako ja vidim skolu i sto ocekujem od djeteta, skole. Zna i moj stav o ocjenama
A i dijete voli da idem na informacije. Pogotovo ovo slatko malo.
Posljednje uređivanje od Anci : 03.07.2014. at 00:04
Inače vertex, ideja mi nije bila fascinirati, već se požaliti, ali mi evo nije uspijelo, ali nije bed, ionako ne volim patetiku
Nemam još školarce, ali pratim ovakve teme, jer kao da ih imam, kasno smo dobili klince, većina ih ili nema klinaca ili su svi već poodrasli, a to je nekad zeznuto, pa onda cupkaš na startu, pališ motore, turiraš, a nikako da kreneš
Pa se nekad u društvu osjećam kao sa starijom braćom koja smiju već u disko
Ovo je tipičan primjer kako se u mnogo škola neke stvari odrađuju formalno.... uff... poznato mi je to. Forma je bitna, papiri moraju štimati, a stvarni život je - negdje drugdje... i stvarni problemi se prečesto ne rješavaju, ali statistika štima baš zbog ovakvih cveba.
Offt. ja idem na informacije više zbog školskog osoblja nego zbog svoje djece. Treba biti u toku.... pogotovo kad je štajaznam neki prof. na bolovanju tjednima, a oni ne organiziraju zamjenu. Za to meni služe informacije, to je batina s dva kraja. S djecom je uglavnom ok, lakše, njih vidim svaki dan, ali treba i nekima u školi puhati za ovratnik - uvjerih se u to odavno.
ma idem i ja na informacije, šta vam je malo sam taj put zaboravila
iako, do 4. razreda su imale drugi smisao, razgovor s učiteljicom o svemu, ovo što kaže anci, njeno viđenje djeteta u školskom okruženju, a sad je tu razrednik i informacije se, barem kod nas, i svedu na 5-minutno pregledavanje ocjena. ako i toliko
.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 03.07.2014. at 09:59
Pa nitko nije TEBI zamjerio... Zar ne postoji mobitel, telefon, adresa... bilo što za kontaktirati roditelja PRIJE nego se pošalju podaci u czss??? Uostalom, ako je razrednik nešto propustio, ima škola i stručnu službu, psihologa, pedagoga, ravnatelja....
Tu su zbilja revni. A situacije kad stvarno treba kontaktirati czss nitko "ne vidi" i ne želi se time baviti, a to se svakodnevno slama preko leđa naše djece. To je moje višegodišnje iskustvo. Grrrr....
Pa ja mislim da sam te skužila, malo ti se to sve čini pretjerano, ali djeca od prijateljice su sjajna, pa se pitaš treba li tako kao ona? Ugrubo rečeno?
Ja sam htjela reći da to "sjajna djeca" kad se mjeri takvim vanjskim mjerilima (natjecanja, nagrade, uglađen riječnik) po meni ne znači puno, iako zvuči impresivno. Može cjelina biti takva da pomislim: blago im se, ili da pomislim: jadni ljudi.
Jesi, skužila si me I ne samo djeca, nego u biti i ona, stvarno nemam jednu negativnu, osim da možda malo previše priča, ali ni ja nisam bolja
E, pa ako su tako divni, koristi ih za inspiraciju. Kopiranje ionako ne funkcionira :D
naravno da se informacije ne bi trebale svesti na gledanje ocjena, posebno u nižim razredima. ali se, nažalost, često svode. jer eto, neki smatraju obveznim doći na svake informacije i onda se za iste čeka poprilično dugi red i sve to s djetetom na čije si informacije došao i još jednim malenim u rukama, jer informacije su, naravno ili ujutro dok radiš ili oko 17, dok ti muž još nije došao s posla. mene, vjerujte, u to vrijeme zanima samo kako što prije doći kući. dolaziti 2x u polugodištu sigurno nije pretjerano, i kad bi se toga nekako svi držali i "rasporedili" po tjednima, svi bi mogli na miru popričati s učiteljicom, a ne ovako...
kad sam već svratila na ovu temu, što vi mislite o informacijama s predmetnim nastavnicima. meni to nikako, ali nikako, nije sjelo. u našoj školi se, ne znam kako je drugdje, svaki roditelj koji se interesira ili ima neke nejasnoće za pojedini predmet upućuje da se dogovori za informacije (razgovor) baš s tim nastavnikom. meni se to uopće ne sviđa ta ideja - "ja kao razrednik nemam ništa s tim, dogovorite sastanak s prof xx". nekako vjerujem da bi roditelj morao biti u mogućnosti neke stvari riješiti preko razrednika, bez da neposredno "ganja" predmetne nastavnike. kako je kod vas, u višim razredima, naravno.
Nazalost , moraju se ganjati predmetni nastavnici ako postoji problem.
Nista razrednik ne pomaze , niti strucna sluzba . Ove godine ih nisam ganjala dovoljno ( to je bilo prilicno naivno sa moje stane).
Zapravo , bila sam na razgovoru samo sa profesoricom matematike ( razrednica je hrvatski).
slijedece godine planiram posjetiti vecinu , barem jednom u polugodistu.
istina, vjerujem da to vecini djece nije potrebno (M. ima individualizirani pristup koji se prakticno ne provodi).
Ima sirius pravo.... Takvo je i moje iskustvo. Ne radi se o tome da razrednik ne želi, nego jednostavno nema pojma, pogotovo ako inače predaje predmet tipa likovni ili tjelesni. Jednostavno NEMA UVIDA u to.
Ja sam u petom razredu hodala na predmetne informacije iz matematike i hrvatskog mlađem sinu, jer njegov razrednik uz najbolju volju nije znao u čemu je problem. Ja sam znala, pa sam to i obavila. Vjerojatno sam više puta bila na predmetnim informacijama iz matematike nego na razrednim - to drugo sam obavljala usput. Čak i ako nema problema s predmetom, recimo prof. hrvatskog ima bolji uvid u razrednu dinamiku od prof. likovnog (1 sat tjedno, tj. blok sat svaki drugi tjedan) jer ima tjedno veći broj sati i fizički je više s tim klincima. Nema tu nikakve mudrosti. Razrednik ti samo kaže "tu vidim da je zapisano to-i-to" u napomenama u imeniku, ali nema pojma što se zapravo dogodilo.
Ja sam se za mlađeg bojala kako će u petom razredu napredovati zbog svojih smetnji čitanja, ali profesorica hrvatskog riješila je to s njim. BIla sam kod žene na informacijama dvaput, čisto da joj kažem o čemu se radi i još jednom da vidim kako to ide. Nakon toga nisam išla jer nije bilo potrebe. Porazgovaramo lijepo kad se sretnemo, ne treba mi više. Isto je i s profesorima stranih jezika. Dogodilo mi se da mi profesorice priđu same kad su me vidjele da čekam razredne informacije, da progovore 2-3 rečenice i to mi je bilo dovoljno. U početku je bitno steći uvid, pa ocijeniš dalje da li treba otići još koji put ili sve štima...
I da - na predmetnim informacijama nikad nije takva gužva ko na razrednim.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 04.07.2014. at 08:54
I kod nas ce biti informacije s predmetnim profesorima dvaput godisnje.
(Ne znam uopce da li tu postoji institucija razrednika od 1. media, dobila sam dojam da ne postoji).
Uglavnom, kazu da su bas te predmetne informacije ludnica, jer objave samo satnicu kad primaju i stave popis da se upises, i onda npr. kod prof. iz talijanskog dolaze roditelji i iz 1. i iz 2. i iz 3. razreda (znaci 6-7-8)... pa bude zbrka, jer na svakoj godini ima po 4 odjeljenja, znaci prakticno - cijela skola ceka na red.
Kako smo dosad imali informacije bas razred po razred (zajedno su imale "talijanka" koja je jos predavala povijest, zemljopis i glazbeni, i "matematicarka" koja je jos predavala prirodu i drustvo, tehnologiju i likovni, a odvojeno su imale nastavnica iz engleskog, nastavnica iz tjelesnog, nastavnica iz vjeronauka i nastavnica iz alternativnih aktivnosti (za one koji ne idu na vjeronauk), uglavnom smo imali unutar tjedan-dva po 4 informacije. I tako jednom u svakom polugodistu.
Ovo sto nas ceka je, kazu, velika promjena.
Naravno, postoji sistem da mozes van perioda informacija pismeno zamoliti za da te prime, ali navodno na to ne gledaju bas super jer se to iskoristava kako bi se izbjegla guzva i visesatno cekanje za vrijeme ovih "redovitih" informacija, i to odobravaju samo onima koji su problematicni pa bi im to moglo pomoci.
Ono sto mi se svidja u sistemu je to sto, iako prvo polugodiste zavrsava u veljaci, pred bozicne praznike budu te informacije i jos daju "malu svjedodzbu" - sto je prilicno zgodno jer ako je dijete negdje zapelo, moze iskoristiti BiNG-praznike da uci pa da popravi ocjene prije svjedodzbe prvog polugodista.
(znaci "mala svjedodzba" pred BiNG - veljaca svjedodzba za prvo polugodiste - lipanj svjedodzba za kraj sk.god.).
Posljednje uređivanje od Elly : 04.07.2014. at 12:40
Ja sam i u prvom razredu išla predmetnim nastavnicima (engleski i tjelesni) na informacije, jer me nešto mučilo i činilo mi se najpametnije porazgovarati baš s tim nastavnicima, a ne se igrati pokvarenog telefona preko učiteljice. pa mi je skroz normalno da ću i u petom ići.
Lut, i meni se to cini super. Posebicr ako te nesto muci i naravno, lakse rijesis izravni s tim profesorom. Jedino sto nasa teacher ima informacije tipa u 10 ujutro :D
Al da mi je bas trebala, isla bih.
Kod nas su velike informacije svaki prvi ponedjeljak u mjesecu. Za E nisam išla, nije bilo potrebno, ali za M već sad znam da će trebat. Predmetni profesor ti ipak može dati konkretnije informacije za eventualni problem nego razrednik. Kod nas u školi to dobro funkcionira.
Evo linka na zgodan materijal stručne službe jedne osnovne škole (tema je prijelaz iz razredne na predmetnu nastavu):
http://os-tujevic-os.skole.hr/upload...nu_nastavu.doc
Posljednje uređivanje od Peterlin : 04.07.2014. at 14:03
Kad vas citam, sva sam u cudu. Blago vasim predmetnim nastavnicima. Stvarno.
Za mene je dolazak roditelja na moje predmetne informacije ko Sveti Gral. Kad ih i pozovem, ne dodu
Posljednje uređivanje od enela : 04.07.2014. at 16:30
Dižem temu, postaje nam aktualna
Zapravo uopće ne znam što očekivati. Naslušala sam se različitih iskustava - od onog da je 5. razred puno zahtjevniji i teži od prva 4, do toga da zapravo i nema neke velike razlike u usporedbi s dotadašnjim školovanjem.
Pripremam ga (zapravo: solim mu pamet ) da će sad morati početi zaista učiti, za promjenu (dosad nije morao prstom mrdnuti za školu, samo je pisao zadaće).
Računam s većom satnicom provedenom u školi (6 sati dnevno, u usporedbi s 4-5).
Nadam se i nešto raznovrsnijem ritmu, s obzirom da će sad imati posla s predmetnim nastavnicima, neće sve biti u rukama jedne učiteljice, i nekako se nadam da će to biti plus u odnosu na prva 4 razreda.
Žao mi je, ipak, što po prvi put vidim na njemu da se ne veseli početku škole - kaže da mu je muka od društva iz razreda a sami školski sadržaji ipak mu nisu tako privlačni da prevagnu na pozitivu. Kad krene pubertet, vjerojatno će biti i većih turbulencija.
Kakva su iskustva s novim predmetima? U kojoj mjeri je to djeci zaista zanimljivo, a u kojoj mjeri suhoparno?
S obzirom na to da sam pokrenula ovu temu , izvjestaj nakon prve ovakve skolske godine: sto se skole tice, sve je super. Bila je presretna jer je dobila koordinatoricu (razrednicu) koju si je zeljela, koja jako dobro kotira (inace, tocno je onako kako su nam rekli - uspjeh i zadovoljstvo djece ovisi o tome u ciji razred upadnu), a ona im predaje talijanski, povijest, zemljopis, te izborni latinski u zadnja dva razreda OS. Od razrednih kolega koje si je htjela, dobila je samo jednoga, jer je upala u nesto kao napredni razred, a ovaj drugi po prethodnim svjedodzbama nije bio za njega 'kvalificiran'.
U razred s njom ide jako malo djece koje je poznavala otprije, a od tih koje je poznavala samo jedan bolji frend.
Svejedno, u novom razredu joj je super, sa svima se dobro slaze, ima par prijateljica s kojima se druzi malo vise (povremeni izlasci i tako to). Dobila je mentorstvo za talijanski jezik nad jednim strancem (nije iz nasih krajeva ). Uglavnom, ona je jako zadovoljna i kaze da joj je bolje nego u nizim razredima.
Svjedodzba je savrsena, najbolja na generaciji.
Zadovoljni smo sa svim profesorima osim sa profesorom iz likovnog (star je i svake godine treba ici u penziju, pa ne ode, a vise se uopce ne trudi oko djece) i glazbenog - koji nije star, ali je slicna prica, svake godine prijeti da ce otici. E. kod njih ima vrlo dobre i odlicne ocjene, no zao joj je sto nije naucila sve ono sto je htjela nauciti.
Sto se prijevoza tice, ujutro s gradskim busom klapa sasvim OK, a u povratku su jedno vrijeme ona i taj frend (koji ne ide s njom u razred) prakticirali skolski bus... Nekad ih je bilo samo dvoje da cekaju, ponekad troje, max petoro - zato sto ovih troje nisu imali godisnji skolski pokaz (koji kosta cca 1890 Kn, vrijedi 01.09.-30.06. za svaki dan u tjednu ukljucujuci i vikende i praznike, neograniceno koristenje busa iz te jedne gradske linije - pa ga je iskoristila do maksimuma).
Ponekad je cekala sama. Uglavnom me je zvala da mi kaze da je na stopu, s kim je - ako bi joj bilo dosadno onda bi pricale, ako je drustvo bilo zabavno, onda bi prekinule. Dolazila je doma u 14:10.
Kad je pocelo ruzno vrijeme, G.-ov tata je preuzeo na sebe da on ide po njih jer je u to vrijeme slobodan, tako da bi mi samo poslala poruku da je sa njima. Covjek je divan, "radi" za Zvecevo veliku cokoladu s rizom koju obozava, pa mu je donesem za praznike. .
Tako bi dosla doma s njima, ako G. ne bi isao u skolu javili bi mi da se znamo organizirati, i moram priznati da mi je to bilo stvarno olaksanje - ne samo radi toga sto nije sama na bus-stopu (grad je u to vrijeme prilicno pust, svi su na rucku i do 13:40 vise ispred skole nema nikoga...) - nego i radi toga sto nam je tih pola sata vremena viska stvarno puno znacilo, jer je istovremeno imala balet 4-5 puta tjedno, pa bi nekad samo nabrzinu pojela, otisla s busom u 15h i dosla doma (mi bi isli po nju) tek oko 19h...
Tih pola sata vise je odlicno doslo da se odmori, poprica, zapocne zadacu. Vrijeme je stvarno neprocjenjivo.
Uglavnom on ih je dovozio doma 2x tjedno, 2x sam isla ja po nju (jer bi jednom G. ostajao duze pa tata nije isao, a drugi puta je ona ostajala duze na naprednom engleskom bez G.), a 1x tjedno bi se organizirao MM da ide po njih.
Ove godine smo pisali peticiju s molbom da pomaknu polazak gradskog busa unaprijed, tako da djeca ne moraju toliko cekati - no dobili smo negativan odgovor.
Ako G.-ov tata bude bio voljan, morat cemo opet njega "zaposliti".
No ne znam kako ce to u praksi izgledati, jer od ove godine ima pravo nakon polozenog ispita upisati napredan njemacki, latinski i vjerojatno napredan engleski (rekla da bi mozda jednu godinu preskocila) - s obzirom na to da moramo sve to uskladiti sa 4-5x tjedno baletne skole, moze se dogoditi da bude iz skole isla direktno u baletnu skolu.
Tada cu vjerojatno morati uskakati ja - doci po nju sa baletnom torbom i ruckom (ili ju odvesti na rucak u centru); u skoli nemaju lockere, a ako bude onako kako su pricali, nece biti previse vremena izmedju jedne skole i druge skole da bi se islo doma.
Sto se novih predmeta tice, njoj se dosta dopao tehnicki odgoj, pogotovo tehnicko crtanje. Na pocetku joj nije islo, no onda je doma uporno crtala, pa se uvjezbala, cak i zavoljela. Teoriju voli malo manje, ali ide joj.
Ovo ostalo kaze da se nije puno promijenilo. Zadace ima stvarno puno i ne stigne sve zavrsiti do petka navecer da bi bila spremna za ponedjeljak, ponekad treba zrtvovati i par sati preko vikenda.
Posljednje uređivanje od Elly : 18.08.2015. at 16:46
tanja_b, što da ti kažem a da ne znaš i sama ...
Novi predmeti bit će mu utoliko zanimljivi ukoliko naleti na zanimljive profesore.
U protivnom, zapast će u letargiju i morat ćete se potruditi s dodatnim sadržajima i aktivnostima kako mu ne bi bilo predosadno.
što se količine učenja tiče, rekla bih da se to nešto pojača u 7. i 8. razredu, no, opet, sve ovisi o tome koliko će zahtjevni biti nastavnici.
Stoga je moj savjet - ne brzati i ne mu soliti pamet unaprijed.
Imat ćete dosta vremena na prilagodbu i ne sumnjam da ćete u tome uspjeti.
Odnosno, da će on uspjeti.