Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
Kako ja to vidim, stvar je u izgradnji odnosa, ja njega fermam - on ferma mene. Da, vidim te, i čujem te, i vidim, da, je, jako je to zabavno, i super ti je prolijevati, vidim te, razumijem te - uvažavam da imaš želju prolijevati vodu. Ali molim te uvaži moju granicu - ja to ne želim čistiti, zbilja ne želim, ne da mi se, radije bih ti poslije kupanja pročitala slikovnicu ili se nešto drugo kratko poigrala, zbilja ne želim trošiti vrijeme na to, klečati na podu, ne želim.
e na ovom sam dijelu ja zapela dosad više puta. Meni je ta komunikacija "ja želim - ja želim" previše ravnopravna
mislim, ne kužim, zašto bi dijete odustalo od svoje želje da uživa u prolijevanju vode zato što ja ne želim poslije skupljat tu vodu? ili bilo šta drugo, ako imamo njegovu želju s jedne strane i moju s druge, zašto bi odustao od svoje radi moje?
Ja sam, očito, komunicirala sa svojim djetetom sa tim ja želimovima jer se on tako stalno izražava, ali bome bilo je trenutaka kad sam ja na to odgovarala "ovaj čas me ne zanima šta ti želiš". Jer inače bismo se besprekidno vrtili u krug. Sad je već malo veći pa sam mu uspjela nešto objasniti i o tome da ja imam odgovornost za njega i da sam starija i bolje znam što će se sve dogoditi (kako sam matora, sve one dosadne govore mojih roditelja), a dotad mislim da ne škodi jedna dimenzija one Trinine "ja sam mater, ti si dite"