Pa to je jasno.KrisZg prvotno napisa
A tko se u ovih 5 stranica rasprave zalagao za permisivni odgoj? Dapače, već se na prvoj stranici pisalo o strukturi i granicama.
 |
|||
|
|
|||
Pa to je jasno.
A tko se u ovih 5 stranica rasprave zalagao za permisivni odgoj? Dapače, već se na prvoj stranici pisalo o strukturi i granicama.
Pa daj realno, zar je čudno, šta jadna zašuti, i na kraju zaključi, sve su to glupostiJa kad me mali nešto pita ili napravi, ja velim, samo malo, pričekaj, idem u sobu po skriptu.
A moja frendica. Što me ta izluđuje. Dobila bebu. I svaki tjedan jedno pitanje... 45 min. na telefonu. Kako ovo, je l jabuka ili kruška, prevlačim ili ne, po guzi ili ne...? Ja na svako pitanje prvo velim: na forumu o tome imaš 17 teorija. Pa reci par, ne da mi se čitati. Bla, bla, bla. A u Kljunu ti piše to, u knjižici od patronažne ovo, moja pedijatrica kaže ono, moja zaova / jetrva / mama broj 126. iz vrtića/parkića ono, a ja ovako... Ja pričam i nabrajam, ona šuti.
I onda na kraju veli - ma sve su to gluposti, ti kaj sve čitaju i vise na forumu, čemu to, neću nikog slušati, ja ću po svome.
Ja poludim - kaj si si u sekundi isprala mozak?
Ajde ne sekiraj se, glavno da ima tebe za prijateljicu, kad je popuste hormoni i opća iscrpljenost od bebe, već će te se vas dvije u miru ispričati, i sjest će sve na svoje.
Nemam ja ovlasti, niti želim preuzeti odgovornost, da joj kažem "radi ovako ko ja".
Pa joj pružim širi uvid.
Smješno mi je to (ili me ljuti) što to predstavlja da se sama nešto dosjetila, ali je zapravo u kupusu - kao i svi ostali - odabrala nešto. Pogotovo jer ja nisam jedina koju je nazvala da nešto pita. No, ok... hormoni, strah, razumijem ju.
BB (ne ja, nego druga BB
vidiš, ja bih ovo gledala ipak kao svoju grešku u odgoju (inače sam sklona samokritici). praktički, pola života provode - odrađujući. jer se tako mora. to mi zvuči baš depresivno. vršnjaci njihove dobi u principu vole školu. i vole vrtić.
Da, to bas zvuci depresivno.
Isto. Osim ako djeca nisu preuzela stavove i emocije roditelja prema institucijama
Ovo je sad baš zanimljivo što ste povukle.
Ja sam mrzila vrtić, a ni školu nisam baš voljela, iako ne mogu reći mrzila. Sad trenutno mi ništa konkretno ne pada na pamet, zašto, mislim morala bi se sad uhvatiti malo dublje analize, a to sad nemam vremena. Baš me zanima što će BB odgovoriti, pa mi možda sine.
Moja mala voli jako vrtić.
Da,malo i zvuči ali ja ne mislim da je to baš tako "crno" kako piše.
Definitivno mislim da autoritet treba zaslužiti,ali (veliko ALI) npr učiteljica,odgajateljica,doktorica itd nemoraju zaslužiti da budu autoritet. Oni to samom "titulom" jesu i po meni ih treba poslušati i tu je za mene kraj priče. Naravno da će dijete izraziti ponekad nezadovoljstvo ali npr učiteljica jest autoritet t.j mora biti ma kakva ona bila. Od 25 dijece u razredu roditelji trojice mogu smatrati da učiteljica nije dobra ili kompetentna ali i dalje u učionici njena riječ mora biti "posljednja i zakon" Možda sam prestroga, prekruta ili se ne smatram kompetentnom zaključiti je li netko zaslužio biti autoritet....a možda se to zove poštivanje starijeg,tako se bar prije zvalo
Možda pravila, granice, tj. ograničenja, autoriteti koji to u biti nisu bili, ne znam ili možda odgoj, struktura doma kojoj sam se opirala, a ličila je na onu školsku, nemam pojma, za vrtić se stvarno ne sjećam. Iako se ništa od toga koliko vidim ne reflekitra na moju malu, bar ne još. Još je vjerojatno i premala. Ali zanimljivo u svakom slučaju.
Pa poštivanje starijeg je u redu, sa tim nisam imala problem, dapače, dignuti se u tramvaju, pomaknuti se, oslovljavati sa Vi, iako bi odbrusila, a nisam iz poštovanja i slično.
Morala sam ići pročitati još jednom što sam to napisala da svjedoči mom lošem odgoju.
Zašto bi netko morao voljeti vrtić ili školu? I zašto bi to, zaboga, bio pokazatelj (ne)uspjeha u odgoju?
Starija je sad savršeno prilagodljiva, odlično odrađuje obaveze (kod kuće komentira i propituje (be)smislenost metoda ili sadržaja pojedinih predmeta, često se pita na glas koji će joj klinac nešto u životu, i kad primjećuje nepravde, loše profe, nije joj jasno kako sustav može jednako tretirati odlične profe i one koji uništavaju djecu .. sve su to izvanredne prilike za učenje, ako dozvoliš djetetu razmišljati i komentiraš s njim), mijenja sustav gdje joj je dozvoljeno i može (svojim prijedlozima i inicijativom obogaćuje vannastavni sadržaj, npr. uvela je školske novine, pokrenula i iznijela peticiju među višim razredima da se za školski dan ide u prirodu na sportske terene, a ne u susjednu školu u školsku dvoranu), dobro se snašla u društvu vršnjaka, zna kako se uklopiti, zna kako "sustav" šljaka, ali da može odabrati, ne bi bila dio njega.
Malac bi svaki dan odabrao radije ostati kod kuće jer nam je kod kuće najčešće zabavno. To ne znači da se u vrtiću nije uklopio ili da plače kad odlazi tamo, on tamo sudjeluje aktivno u svemu, ima prijatelje, druže se i van vrtića. Ali, on se jednako dobro uklapa svugdje. Dođemo u park, bez treptaja i oklijevanja pridružuje se djeci s kojom se želi igrati, uključi se u igru, stilta se samo ako doživi da je netko prema njemu bezobrazan ili grub.
Ja sam totalno ponosna na takve crtice iz života svoje djece.
Uostalom, čemu opravdavati crticu iz vlastitog života. Stav moje djece prema institucijama koje djecu guraju u odraslima prihvatljive i podnošljive okvire, sasvim sigurno nije pokazatelj nekakve greške u odgoju ili njihov karakteru.
Na žalost, ili na sreću, družim se i s ljudima koji svoj život ne provode odrađujući ga.
I svoje odgajam svjesno s porukom da život ne mora biti posao u korporaciji od 8 do 16 ili 9 do 17 i otplaćivanje kredita za stvari u kojima ne stigneš uživati jer rintaš da otplatiš te kredite. Učim ih da ima različitih izbora (uostalom, mi ih živimo, drugačije živote od onih korporativnih) i da svaki izbor nosi prednosti i mane. (I na koncu ću ih poslati u svijet s porukom da budu hrabri odabrati ono što osjećaju da će njih usrećiti.)
Nisam niti ja nekaj bas obozavala skolu ali to je svijet gdje dijete gradi sebe bez roditelja uz nadzor autoriteta, jer njega ipak treba biti bar u skoli. Samo mi zvuci depresivno da oboje djece to "odraduju".
A kužim sad. Pa BB ja mogu samo zaključiti sreća je da tvoji klinci imaju tebe, odnosno vas, to je jako velika stvar. Mislim da bi bilo puno nezgodnije da su oni takvi, da naginju tome, a da ih vi ne kužite.
I onda kad je očito nepismena, govori krive podatke ili maltretira dijete jer ima neprepoznatu teškoću u učenju ili ima neuke roditelje, a tvoje dijete tome svjedoči i kod kuće te pita je li to ok?učiteljica jest autoritet t.j mora biti ma kakva ona bila.
Takva je isto zaslužila neupitan autoritet.
Pa svašta to nama ovdje zvuči depresivno,al puno je nas školu "odrađivalo" prva ja šta se tiče nekih predmeta (pa i učitelja,profesora) pa svejedno u školskim danima nisam bila depresivna što moram u školu. Ovo šta BBee piše meni se sviđa
Kris, to je moj izbor riječi.
A možda ima puno više djece koja bi radije bila doma, ali ne misle o tome uopće kao mogućnosti pa ni ne spominju.
Malac svaki dan dođe kući i kaže da mu je bilo lijepo.
Cura je pronašla druge stvari (dečke, npr.) koje je motiviraju da ide rado u školu.
Šafran, lijepo je to vidjeti napisano, osobito kad velikim dijelom vjerujem da nas djeca biraju da zajedno nešto odradimo ili naučimo.
Da i ja dam kratki doprinos temi ...
Mislim da kada je fokus na djeci nije dobro. Oni su dio obitelji koja kao cjelina je najvažnija iako se sastoji od pojedinih članova koji su različiti. Po meni djeca moraju živjeti UZ nas, a ne mi ZBOG njih. Volim ih najviše na svijetu, ali nisu centar svemira. Mislim da je to zdravo za njih. Kao kad se djeca nose u marami i sudjeluju u kuhanju, spremanju, odlasku u dućan, a ne da se gleda u bebu i kuha, sprema, radi kad ona spava. Meni ono što nije prihvatljivo ne dozvolim i gotovo. Ljubim, mazim, pomažem i sve što treba, ali i ja obavljam svoje poslove, kućne i na radnom mjestu, imam muža, prijatelje ...
Moram dodati još jednu stvar, ja sam ona starija generacija, dijete socijalizma gdje propitivanje postavljanog autoriteta, mišljenja, stava i odluke nije bilo poželjno. Takva mi je bila situacija i doma.
Pa sada kada si to lijepo objasnila, to je super. Vidis kako se lijepo izgraduje mala kroz sustav.Svaka cast. Nije da je drugacije kod nas ali nikada nisu rekli da mrze skolu, dapace uvijek ima materijala za razgovor i to je zdrava komunikacija, sasvim je ok da dijete propituje sustav i treba.Isto tako trebaju nauciti i funkcionirati u sustavu.Kris, to je moj izbor riječi.
A možda ima puno više djece koja bi radije bila doma, ali ne misle o tome uopće kao mogućnosti pa ni ne spominju.
Malac svaki dan dođe kući i kaže da mu je bilo lijepo.
Cura je pronašla druge stvari (dečke, npr.) koje je motiviraju da ide rado u školu.
Šafran, lijepo je to vidjeti napisano, osobito kad velikim dijelom vjerujem da nas djeca biraju da zajedno nešto odradimo ili naučimo.
Ana, slažem se (jesi čitala Continuum concept ili zazireš od literature, ali tamo je baš lijepo opisano kako i zašto ne treba staviti dijete u centar svega).
Šafran, i ja sam dijete socijalizma, stigla sam biti i omladinka
BB sad kad si još dodatno pojasnila, u potpunosti te razumijem, ono za korporacije bi posebno istakla, vrlo često sam usamljena u takvim stavovima.Kris, to je moj izbor riječi.
A možda ima puno više djece koja bi radije bila doma, ali ne misle o tome uopće kao mogućnosti pa ni ne spominju.
Malac svaki dan dođe kući i kaže da mu je bilo lijepo.
Cura je pronašla druge stvari (dečke, npr.) koje je motiviraju da ide rado u školu.
Šafran, lijepo je to vidjeti napisano, osobito kad velikim dijelom vjerujem da nas djeca biraju da zajedno nešto odradimo ili naučimo.
Pa naravno da nije (odgovaram Carmini).
Autoritet se razlikuje od vlasti, sile i moći jer autoritet se temelji na dobrovoljnosti, slobodi i osobnom izboru. Po jednoj Veberovoj tipologiji postoje slijedeće vrste autoriteta: karizmatski, tradicionalni i racionalni autoritet.
Dakle, učitelj/ica, liječnik/ca, gradonačenik/ca, starija osoba itd. u sebi sadržavaju tradicionalni autoritet, a priori ih se poštuje zbog pozicije u društvu na kojoj se nalaze. No to ne znači da se njihove postupke ne treba propitivati, ne slagati se s njima ili čak ponekad ne uvažiti ono što govore.
To je ta razlika između tradicionalnog i racionalnog autoriteta koju je važno shvatiti.
Zastupam poštivanje institucije učitelja/doktora/gradonačelnika itd., ali i pravo na propitivanje njihovih postupaka, odbacujem bespogovorno vjerovanje kao načelo postojanja.
BB ja se čak i sjećam kada, kada sam nahuškala ekipu iz 7 razreda da svi lijepo krenemo na vjeronauk, javno
U međuvremenu nisam više vjernik, ali to je jedna druga priča i kontekst.
I ja sam ta generacija, samo što nisam imala takcu situaciju doma.
Kris, ona je u nižem razredu osnovne (ne sjećam se više kojem, srećom se traume zaboravljaju) s transparentom "mrzim školu" išla na nastavu.
Muku smo mučili. Nemaš druge nego uvažiti njenu averziju i objasniti da je škola obavezna.
Popustilo je u višim razredima, vjerujem i zato jer ima puno različitih profa pa se može fokusirati na one koji su joj dragi ili bar bolji od onih loših.
Slažem se, ali i naučiti mehanizme demokratskih promjena unutar sustava.Isto tako trebaju nauciti i funkcionirati u sustavu.
Ja drvim po tome jer mislim da su svi sustavi skrbi o djeci jako loše organizirani i neprijateljski prema djeci ili bar zastarjeli u odnosu na potrebe današnje djece. Zato i jesam u Rodi.
nažalost da,naravno da će se dijete pobuniti ali treba znati granicu. I super ako pita roditelja je li to ok jer roditelj je taj koji treba riješiti situaciju. Nažalost ima i ovakvih profesora ali to nedaje za pravo djetetu da kaže "glupa si,nepravedna i bezobrazna i ja te nemoram slušati" ili da roditelj ovakvo ponašanje potiče. 100% sam sigurna da ima i takvih. Poštivanje starijeg i autoriteta za mene ne znači da dijete ne izrazi svoj osjećaj da je nešto krivo ili nepravedno,dapače, al ne i da pretjera u tome....ako me kužiš. Jednom reći je ok,ali raspravljati se s učiteljicom npr u 3-4 raz O.Š i nije baš,pa da si 100 puta u pravu.
Hahahaha.BB ja se čak i sjećam kada, kada sam nahuškala ekipu iz 7 razreda da svi lijepo krenemo na vjeronauk, javno
U međuvremenu nisam više vjernik, ali to je jedna druga priča i kontekst.
Ok, sad bolje razumijem.Zastupam poštivanje institucije učitelja/doktora/gradonačelnika itd., ali i pravo na propitivanje njihovih postupaka, odbacujem bespogovorno vjerovanje kao načelo postojanja.
Meni ovo spada u poštivanje i uljudno ponašanje prema svima, bez obzira na profesionalni status - od čistača na ulici ili prosjaka do liječnika i gradonačelnika.
Danas se zalažem za ukidanje vjeronauka u školama, iz manje više sličnih razloga, a ne zato što nisam više vjernik. Mislim da je to taj momenat, koji ljudi vrlo često ne razumiju.
Znam Zuska, tvoj put je bio ponešto lakši od mog.
"glupa si,nepravedna i bezobrazna i ja te nemoram slušati" to nije propitivanje autoriteta, već nekulturno ponašanje, može biti upućeno najlošijem i najkvalitetnijem nastavniku, neovisno o razlogu.
Ovo nitko normalan ne zastupa kao poželjno ponašanje.
Ali pristojno dignuti ruku i tražiti obrazloženje ocjene, gradiva, stava i sl. i pri tome ponekad izraziti svoj stav koji ne mora biti identičan stavu učitelja, bez bojazni od osude ili osvete, ne bi trebalo biti nepoželjno ponašanje, već upravo suprotno.
Što znači pretjerati? Ja sam imala nastavnicu u OŠ koja nikad nije čula za izraz makadam i tražila je da to promijenim u sastavu. Nisam htjela i vodile smo raspravu oko toga jer sam bila potpuno uvjerena da imam pravo na tu riječ. Ne bih joj bila popustila ni za šta. Srećom, bila je normalna žena i kasnije je priznala grešku.
Hoću reći, ne želim odgojiti dijete prznicu koja će svakoga dana na nastavi stalno istjerivati nikakvu pravdu i ispravljati krive drine. Ali da nema problem sa dizanjem ruke, izražavanjem svog stava i obranom istog kad je to stvarno potrebno (evidentna nepravda, evidentne greške i sl.), do toga mi je stvarno stalno.
Htjedoh reći Zuska, nema goreg osjećaja kad od roditelja kojeg obožavaš, ne možeš dobiti ni tračak potvrde ili razumjevanja za svoja razmišljanja i stavove.
Mislim nije ni to smak svijeta, i sa time sam izašla na kraj, ali djetinjstvo bi mi sigurno ostalo u ljepšem sjećanju da je bilo malo drugačije.
Ja nisam išla u vrtić. Čuvala me je baka.
Poslali su me oko moje 4-5 godine da vidim kako je tamo, bila sam jedan tjedan i zaključila da to nije za mene, da bi ja babi
Ali mi je moglo biti. Da nije, bila bih u vrtiću, i opet bi bilo dobro.
I bez vrtića sam poštivala odrasle, iako nije bilo strahopoštovanja (niti ga ima). To nije značilo bezuvjetno poštovanje, zapravo se radi(lo) o kulturnom ophođenju.
I baš sam se radovala školi, još se sjećam ushićenja u prvom razredu. Bila sam socijalizirana i bez stalnog druženja s vršnjacima i bez institucije i nikakvih problema s poštivanjem drugih institucija (ljudi u njima) nisam imala (ako zanemarimo buntovne tinejdžerske godine). Odnosno, imala sam kritički stav, čini mi se, oduvijek i autoriteti mi nisu predstavljali nekoga koga se bezuvjetno mora slušati i klimati glavom. Toga nije bilo, niti će biti. Meni su to sve ljudi, koji svojim ponašanjem, djelima mogu dobiti moje poštovanje, pokornu sljedbu ne, a kulturni odnos dobivaju svi.
Baba je znala odraditi posao, vrtlarenjem me isklesala
A ono što pamtim i što mi je odlično je da sam u prvom razredu učila čitati i pisati, kao i sva druga djeca u to vrijeme.
Uljudno ponašanje je jedna stvar, a autoritet insitucije ili profesije druga. Ne tražiš od čistača medicinski savjet, a ako ćeš ga i dobiti, nećeš mu podjednako vjerovati. Što ne znači ni da moraš bilo kome apsolutno i bespogovorno vjerovati.
Majko mila, koliko postova od kada sam počela pisati (nakon posta BB), lol (malo sam pisala, malo kuhala, sad idem čitati što je sve u međuvremenu napisano).
Slažem se, žao mi je što si se tako osjećala, ni jedno dijete to ne zaslužuje.
osim djece. koja odrađuju
ma šalim se malo, to je biće ona mana forumske komunikacije kad smo izgubljeni u prijevodu (mrzi školu iz dna duše i propituje autoritete - to je nešto sasvim drugo), pa zusku savršeno dobro razumijem, a tebe ne. i ne sjeda mi. al ko da mora svaki post meni sjest uostalom
e da, još nešto, i ja sam bila i pionirka i omladinka i uvijek sam autoritete propitivala. i ne smatram da sam se odmetnula, osamdesetih su se itekako autoriteti propitivali. i to sam doma naučila. pa rijeka je osamdesetih bila grad punka. iako sam bila premala, sve je to utjecalo.
Gaahh, mrzim patetičnost, i još si mislim da li da ovo posljednje napišem ili ne, reko samo sam te tako otprdila, pih kao tebi je bilo lakše, i evo sad nje
Ali ajd dobro, makar se razumijemo, donekle
Ne kužimGaahh, mrzim patetičnost, i još si mislim da li da ovo posljednje napišem ili ne, reko samo sam te tako otprdila, pih kao tebi je bilo lakše, i evo sad nje
Ali ajd dobro, makar se razumijemo, donekle
Zuska definitivno sam ZA propitivanje SVEGA i SVAKOGA...Bespogovorno vjerovanje mi liči na diktaturu. Ja pišem o poštivanju i pristojnosti.
Isprike zbog nemogućnosti da pravilno i ukratko iznesem svoje mišljenje,jer vidim da sam često krivo shvaćena od onih čije mišljenje dijelim. :falidaskauglavi:
Ja sam u školi potakla razred da učinimo sve kako bi promijenili jednu "lošu" profesoricu. Nažalost dobili smo još goru.bad luck
Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.
Pa kažem, kužimo se ti i ja, donekleNe kužim
Nemam sad vremena u široko objanšavati, već ionako radi forumašenja kasnim po malu u vrtić, budem sutra, ako će još biti aktualno..
X
Odsada samo potpisujem one koji pišu ono šta ja mislim
vratimo se na temu, nije red da sad raspravljamo i o KC
(sorry, Carmina, nisam mogla odoljeti
vratimo se na temu, nije red da sad raspravljamo i o KC
(sorry, Carmina, nisam mogla odoljeti
i to se itekako propituje,rekoh SVEGA i SVAKOGA
(mudro mi čitaš između redova
Sasvim ok, prema mom iskustvu sto se klope tice, nikada nisam trcala za klincima i tjerala da jedu, rano su naucili da ako nece kada stavim na stol, cekat ce iduci. Bilo je frki kada bi me pitali pa kako mozes tako, pa stroga si pa ovo pa ono, e pa nisam. Skuhala sam ti, nije da te tjeram da jedes iznutrice ili nesto odvratno. Nikada ne spremam nekaj kaj oni ne vole i ocekujem ako vec radim ustupke da poslusaju tu malenu sitnicu i odu jesti bez ikakvog bezobrazluka. Neces? nemoras ali nema nista u zamjenu.Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.
Tako je,nije ni meni u cilju odgojiti prznicu
Mogla si cijelim srcem vjerovati da si u pravu i boriti se,a biti u krivu. Djeca skoro pa uvijek misle da su u pravu,pogotovo manja djeca.
Moglo je proći i s time da ti kažeš svoje,ona svoje. Ti ju poslušaš,do sutra bi opet ona ustvrdila da je u krivu, ti također i ponovno bi mogla slavodobitno vratiti "makadam" u svoj sastav.
Uvik se vodim da smo na temi 3-6god ma nek je i 6,7 godina....što smo/su stariji neke se stvariipak mijenjaju. Ovi od 4god su sebi uvijek u pravu, sa 13,14 su ipak zreliji pa mogu i svoj stav propitivati,ne samo tuđi
Recimo, ja nikad nisam uspela da postignem ovo, iako u načelu razumem poentu napisanog i slažem se sa njom- da ne treba decu stavljati na pijedestal.
Ali u praksi, još nisam uspela da postignem da deca žive UZ mene. Pre bih rekla da svi živimo ZAJEDNO. Uz kompromise.
Nikad nisam uspela da vratim svoj život na život pre dece. Ali ni nemam želju za tim. I čudno mi zvuči kad čujem seosku ultimativnu pohvalu mame svom dobro odgojenom detetu: "Ja kao da i nemam dete(?!)" (Tj. dete je tako dobro, samostalno, poslušno, nezahtevno itd.).
Ja ne želim da živim život "kao da nemam dete"-jer bih onda izabrala da ga stvarno ni nemam. Ponoviću, slažem se da je za decu loše da budu na pijedestalu, ali realno, u praksi, ja ne umem da živim svoj život UZ decu-jer je moj život uz njih puno drugačiji nego pre njih. Mislim, jedan kućni ljubimac zahteva prilagođavanje, a kako ne bi deca. I to je i dalje MOJ život, nisam izgubila sebe, ali nikako se ne bih složila da sam rođenjem dece nastavila da živim svoj život samo uz mali dodatak obaveza.
Ovo je moja svakodnevica...doduše njoj je i jedenje i sjedenje skroz nepotrebno pa sporta radi UVIJEK frkće nosom i jauče: auuuuuu! zaštooooo? OPEEEET? jadnasamtijauovojobitelji! NEĆU JEST!!! nisam gladna! bljak... i sl.Eto samo javljam da moj stariji upravo trpi kaznu koju mu je odredio otac.
Nakon visesatnog boravka u on line igricama pozvan je za stol na rucak.
apetita mu je naglo nestalo kada je vidio da su za rucak njegove omiljene snicle u umaku , ali od jucer.
jasno bile su podgrijane i riza je bila od danas.
i tako sad sjedi za stolom dok ne ogladni.
nitko mu nije nagrabio kolicinu , niti ga tjera da jede, ali bas bezobrazno frktati nosom na koji se netko potrudio staviti na stol nije bas pozeljno.
Kao sto rekoh, ne ocekujem da ista od toga nauci , ali nekad mora dobiti i "kozmeticku "kaznu.
Inače ignoriram, ali sad su praznici pa imamo vremena sprovoditi i pokoje pedagoško trosatno (s)jedenje
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
