Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
a recimo situacija.
u parku ste i vrijeme je za doma, a dijete neće ići doma. recimo, 5-godišnje dijete.
prvo kažeš - idemo doma.
neeeeeeećuuuuu. još 5 minuta. (legendarnih 5 minuta - ja sam uvijek uračunala 2x5 minuta u prvu objavu da idemo doma).
ajde može, još 5 minuta.
ako ti se jako žuri, onda skratiš tih 5 minuta na 3, šta petogodišnjaci znaju što je 5 minuta.
evo, prošlo je 5 minuta, sad idemo doma.
neeeećuuu, još 5 minuta moooooliiiim te mama.
dobro, može još 5, al onda je gotovo.
nakon slijedeće 2 minute e sad idemo, sad je dosta.
alii zašto?
e sad, ovo je ključni trenutak, tu treba imati valjan razlog. i isto tako biti spreman pojesti go*no i popustiti, hebi ga, ako inzistiraš bezveze na odlasku jer se tebi ide doma.
puno puta u principu nema nekog valjanog razloga da se mora ići doma, a djeca su još u parku.
dakle, hebi ga, zaletio si se, prerano si rekao idemo doma, štaš sad inzistirati, vrijeme je za popuštanje. ono, nekakvi trivijalni razlozi poput moraš ići u kadu. ko da druga djeca ne moraju. i ko da se svaki dan treba kupati, malo šporkice nikoga nije ubilo.

ako je razlog dovoljno uvjerljiv - onda obično ne bude problema. naravno, nakon produžetaka. ono - mora se. recimo, negdje idemo. vide ti po faci da nema druge.

A ja onda dobim situaciju, već je 19 h, mali je postao cendrav, mora i jesti, iako su slistili sve što sam ponijela, a to je obično kofer hrane, jel oni su stalno gladni, čak i meso nekad nosim sa sobom Takvi su, ubij me, druge mame mi se smiju i ne vjeruju vlastitim očima, kako ovi moji svako malo dotrče uzet nešto za jesti A jedu normalne dnevne obroke.

Ono, i sad taj ključni trenutak moramo ići stvarno, nakon x ponavljanja i najava, jer oboje u pijesku od glave do pete, mali je već polako neizdrživ, treba ih oboje okupati, srediti za krpe, još nahraniti, još jednom, i u 20 h moraju najkasnije u krevet, jer je sutra vrtić, radni dan, a malom je to ionako granica za spavanje.

I onda kad iscrpim ovaj i onaj razlog, kažem kao zadnju obranu, dijete brat je umoran mora ići spavati, vidi ga kako cendra. A ona meni, pa neka ide braco, meni se ne spava, ja ću ostati. Ja reko sama? Da, sama!
A super, majke ti drage. I onda ide ono, zauzimanje stava, polurežećim glasom, idemo, sad, odmah, kreni, sad! I onda, nekad upali, nekad i ne. Za ovo drugo kad ne upali me ne pitajte. Ali ne, da vas ujtešim, ne dobi po riti