Citiraj bubica27 prvotno napisa Vidi poruku
Unatrag 4-5 godina učestalo je naglašavanje kompetencije djeteta (ovdje na forumu), važnosti uvažavanja djetetovog mišljenja.. kad mu je hladno ne treba se obući, kad mu se ne spava ne treba spavati..autoritet se izgubio..vrtić je predstavljan kao nužno zlo.. važnost stalne prisutnosti roditelja u djetetovim prvim godinama pa time odgađanje vrtića što duže, pod cijenu da se posao stavi na čekanje.. i stekne se stvarno jedan dojam da je dijete gazda i sve mu se treba podrediti..dojam je da si upala u zamku čitajući savjete "savršenih" roditelja koji uvažavaju sve stavove djeteta. Ako si takav stav oblikovala čitajući forum. Govorim iz vlastitog iskustva, kako netko kaže, to sam samo ja. Dogodilo se slično i meni, zato pišem iz svog iskustva.

Treba samo vratiti pravu ulogu roditelja roditelju, a dijete pustiti da bude dijete, usmjeravano roditeljem, a ne obrnuto.
Zanimljivo, imam potpuno drugi dojam. Ja sam, iščitavajući ovaj forum, a bogme i hrpu literature, uvijek nailazila na stav da djecu treba uvažavati, ali da su djeci u isto vrijeme potrebne granice i pravila. I baš se ovdje na forumu često naglašava razlika između permisivnog (popustljivog) i autoritativnog (vodećeg) roditeljstva. Toliko u obranu foruma

Blazer, sad sam otvorila skripte s radionica "Rastimo zajedno" samo kako bih ti najtočnije mogla prenijeti to u kojem ste stupu roditeljstva, vjerojatno, malo popustili, i gdje trebate pojačati, a u kojima ste bili pre angažirani. Meni to izgleda vrlo smisleno, zato i dijelim.

Postoje, dakle, 4 stupa roditeljstva:

1. Brižno ponašanje

- odgovara na djetetovu potrebu za ljubavlju, emocionalnom toplinom, sigurnošću, pripadanjem, povezanošću, prihvaćanjem; brižno ponašanje roditelja djetetova je sigurna baza iz koje se može otisnuti u istraživanje svijeta i vratiti kad osjeti umor, strah, tugu ili neko drugo neugodno stanje ili emociju.
- od roditelja se traži osjetljivost na poruke djeteta i primjereno odgovaranje na njih (naklonost, radost, utjeha, razgovor..)
- dosljedno pružanje emocionalne topline i dosljedno odgovaranje na potrebe djeteta predstavljaju temej za razvoj sigurne, stabilne i emocionalno tople veze s roditeljem; omogućava da se dijete osjeća vrijednim i prihvaćenim.

2. Struktura i vođenje

- odgovaraju na djetetovu potrebu za sigurnošću, predvidivošću i kompetentnošću.
- struktura se odnosi na prostor, vrijeme i usmjeravanje djetetova ponašanja.
- strukturirani prostor - siguran prostor u kojem je dijete zaštićeno od opasnosti doma i izvan doma, malom je djetetu važno da se raspored u poznatom prostoru ne mijenja.
- strukturirano vrijeme i aktivnosti podrazumijevaju uredan (ali ne i krut) svakodnevni raspored s redovitim vremenom i obrascima obiteljskih aktivnosti. Rutina i predvidivost malom djetetu pružaju osjećaj sigurnosti; istovremeno važna je i fleksibilnost koja omogućuje da se rutina prilagodi trenutačnim potrebama djeteta; fleskibilnost u vremenu također omogućuje i sve više dogovaranja s djetetom što je ono starije i zrelije.
- strukturu čine i granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja te drugi načini vođenja i usmjeravanja djeteta, kao što su izražavanje očekivanja ili objašnjavanja zahtjeva. To djetetu omogućuje naučiti samoupravljati svojim ponašanjem. Roditelj je djetetu uzor prikladnog ponašanja i izražavanja emocija te odnošenja prema drugim osobama, od njega uči i razvija vlastite moralne vrijednosti, rješavanje sukoba i prosocijalna ponašanja. Kako bi to postiglo, roditelj pomaže djetetu razumjeti što jest, a što nije prihvatljivo te postavlja razumne i primjerene granice i očekivanja. Pri tom je važno uzimati u obzir djetetovo mišljenje te ga usmjeravati na pozitivan način, uz postavljanje jasnih granica, pružanjem smislenih objašnjenja, bez tjelesnog i psihičkog kažnjavanja.

3. Uvažavanje ili priznavanje djeteta kao osobe

- odgovara na potrebu i pravo djeteta da ga se vidi, čuje, i poštuje kao osobu, s vlastitim shvaćanjima, idejama, planovima, preferencijama i dosojanstvom; važno za razvoj djetetove samosvijesti.
- to podrazumijeva posvećivanje vremena i pažnje te pokazivanje zanimanja za svakodnevne aktivnosti i iskustva djeteta; to od rodietlja zahtijeva da sluša dijete, pokuša razumjeti njegovo gledište i da mu pomogne izraziti svoje misli i osjećaje - tako se dijete osjeća vrijedno takvo kakvo jest.
- uvažavanje djeteta kao osobe podrazumijeva i poštivanje djetetovih granica i odlučivanja na području primjerenom njegovoj dobi i zrelosti. Pritom, uvažavanje djeteta kao osobe ne znači uvažavanje svih djetetovih želja, već prepoznavanje prihvaćanje i uzimanje za ozbiljno kako dijete doživaljava sebe ili neku situaciju (npr. vidim da bi najradije obukla svoju zelenu majicu, ali ona je nažalost mokra, tu su ti plava i crvena majica pa odaberi koju ćeš obući dok se zelena ne osuši. Ali ja bih zelenu! Da znam, nju najviše voliš, žao mi je što je sada ne možeš obući..)

4. Osnaživanje ili omogućavanje osnaživanja djeteta

- odgovara na djetetovu potrebu za osjećajem osobne kontrole, kompetentnosti te sposobnosti utjecaja na druge ljude i na svijet oko sebe; to je roditeljeva potpora djetetovoj autonomiji.
- to zahtijeva roditelsku osjetljivost, otvorenost djetetovom utjecaju i uzajamnoj suradnji; roditelj podupire djetetove jake strane, hrabre dijete i izražavaju povjerenje u njegove sposobnosti, slijede i podržavaju djetetove inicijative (inetres za djetetovu ideju, pridružuje se djetetvoj aktivnosti ili se suzdrži od toga ako dijete samo može ostvariti svoj naum).
- roditelji mogu stvarati prilike u kojima dijete uči i stječe nova iskustva;
- kad djeca prepoznaju da svojom aktivnošću mogu utjecati na okolinu, djeca stječu osjećaj djelotvornosti koji ih ohrabruje da budu aktivna i djeluju u skladu sa svojim potrebama i u novim situacijama.