1. gledanje djeteta kao prijateljicu - velika greška koju i sama često radim i onda pucam kad ne bih trebala pa dobivam nesigurno dijete...
2. pretjerano tumačenje - već mi stotinu ljudi reklo da previše obrazlažem, govorim i sama se uzrujam i uspušem i dijete se u svemu tome izgubi
a uz sve to sklona sam i vikanju
...zbog kojeg sam opet izrazito ljuta pak na sebe i eto samo se vrtim u krug... 
Kad bih sama za sebe trebala reći u koju vrstu roditelja spadam, zaista ne bih znala...sve mi se čini da idem iz krajnosti u krajnost...s jedne sam strane previše popustljiva, a onda s druge prestroga- i to često u krivim stvarima..(MM kaže da sam navikla da bude sve po mom i kad nije tako gubim se, drugim riječima- imam problem sa samokontrolom)