Da, dobro Mikka kažeš, u mnogim situacijama žrtvujemo sebe za "dobrobit" djeteta nesvjesni činjenice da to nije dobrobit, već nešto sasvim suprotno. Evo i ja sama x puta ih vodim u park unatoč tome što se ne osjećam dobro...no što sam primijetila je to da nemam problema sa odlaskom kući- ja se dignem i krenem i znaju da se mora ići, i zaista dođu za mnom svaki puta. Koji puta prigovaraju i negoduju no ne obazirem se. Bitno je ostati hladne glave, što nije svaki puta jednostavno. I mi imamo loš dan, nedostatak strpljenja, a čim oni osjete naš nemir ili neodlučnost - gotovi smo!!!
Trenutno se veselim malo duljem porodiljnom koji je preda mnom kada ću sve svoje misli i djela posvetiti odgoju/preodgoju i sebe i djece! Jer uskoro će i mojih biti troje i doći će nove radosti, no i novi problemi..