Citiraj maria71 prvotno napisa Vidi poruku
upravo se vratila s kave.

dakle, bila na kavi s mamom i njenim 4 godišnjim djetetom, koje je sve samo ne umiljato ali ima utemeljene i čvrste granice i na kraju smo nas dvije i uspjele popričati.
( naravno ja sam donijela bojanke za njega, ona je imala bojice i još smo usput naučili 3 slova i on ej u par navrata imao riječ)

a stol do nas je bila mlada ili mladolika mama koja se više brinula za nekakvog džukca u svom krilu nego za svoje dvoje djece od cca 2 i 4 godine koji su terorizirali cijelu terasu svojim krikovima i trčanjima , a finale je bio kad se mali dokopao biljarskog štapa i kao na alci trčao gore dolje.

ja sam joj bome rekla, da pusti psa na pod i da si iskontrolira dijete.

Bravo Mare,
Meni se slično dogodilo neki dan u katamaranu: bila je gužva, sva mjesta popunjena, vozimo se tri sata i meni je jasno da je djeci dosadno, ali ja sam mislila na to unaprijed i svoje zabavila.
Međutim, jedan mali od cca 4-5g je jurcao, urlao i tako u krug oko svih nas pa je pao i opet urlao pa je nastavio jurcat, a ja se vrtim i pogledom tražim roditelje.
Nema ih.
Mali kao da je sam, a znam da nemre bit.
Čak sam stala ispred svih putnika, naprijed na vrhu. Izgledalo je kao da ću neko predavanje održat
Uzalud.
Onda sam sjela.
I evo malog. Juri i urla.
A mene boli glava za poludit...
Kad evo i gospođe majke.
Onda sam joj rekla o ona krene molit malog, a on ni da trepne i nastavi divljat.
Onda sam joj rekla da će ih izbacit iz broda i naplatit kaznu ako ne prestanu jer ugrožavaju plovidbu i tek tada je uzela malog i odnijela sa sobom u zadnji dio plovila.
Pa mislim...
Ne krivim uopće dijete, ni malo, već nju/ njih.
Roditelje.
Jer ne može ostavit dijete bez nadzora da divlja po plovilu ili bilo gdje drugdje.


Sent from my iPhone using Tapatalk