eto, i jedan primjer kako recepti ne postoje, kad zamislim sebe i svog sina, ova mi analiza uopće ne stojimikka prvotno napisa
evo konkretan primjer, bas mi je dobro dosao. analiza: ja zelim ici doma--to je super. cim spomenes da cete tamo ici popodne to je vec znak da osjecas krivnju jer bi zeljela ispuniti njegovu zelju, a krivnja je koma i na nju se klinci odmah uhvate. sljedeca recenica je isto suvisna, jer pokusavas objasniti djetetu nesto sto ne moze shvatiti, tj. zelis da on shvati tvoj razlog za ici doma i da ne prosvjeduje--a to ne idei zadnje--previse izbora.
ne vidim zašto bi bilo pokazivanje osjećaja krivnje da kažem da možemo tu doći popodne, ako to zaista i mislim
i u tom mi je slučaju sasvim ok dati mu do znanja da mu tu želju ne namjeravam sada ispuniti, ali kad se promijene uvjeti - može
moj bi to bolje prihvatio od samog ne, kao i ja kad se zamislim u njegovim cipelama
 |
|||
Odgovori s citatom