Ima djece s kojom se može pregovarati i dogovarati, ali ima i one kod kojih nikakvi argumenti ne prolaze.
I zato tvrdim, odgovorno tvrdim, a to koliko vidim i potvrđuju postovi majki sa starijom i sa više djece da treba djeci čvrsto postaviti granice.
Bez odstupanja i demokracije.
I ima da poslušaju.
Pa i pod prijetnjom kazne.
Ja se sa svojom kći mogu sve dogovorit i iako ona sada ima 14 i pomalo ju pere pubertet, mi i dalje nemamo problema.
Dogodi nam se tu i tamo neka rasprava, ali ju ja okončam argumentima. Jakim i neoborivim.
S druge strane, nećak od 9 godina uopće ne doživljava rasprave.
Njega ne dira ni uzrok, ni posljedica, a kad se dogodi problem i kad ga pitam da mi objasni ili se cereka ili ponavlja:" ne znam"
I tako je " ne znam" njemu postao univerzalni odgovor.
I još nešto; često okrivljuje druge.
Zametne šiljilo i umjesto da detaljno pregleda pernicu, on optuži kolegu da mu je uzeo, a nije.
Užasno je neuredan i stalno nešto traži i gubi i uopće ga nije briga.
Pokušala sam s njim ovako, onako, svakako.
Ali ne ide.
Samo strogo i čvrsti raspored kod njega funkcionira.
I stalno ga pratit i provjeravat jer jedino tako će shvatit da mu se ni laž ne isplati.
Imam i nećakinju od 7 s kojom puno vremene provodim.
I ona je ok.
Razumna. Sve se možemo dogovorit i ne moram sto puta ponavljat i provjeravat ju.
Eto, tako je to kod nas.
Svako dijete je drugačije, ali neka djeca zaista trebaju čvrstu ruku.
Ne batine, ali kazne da.
Nisi pospremio sobu iako znaš da to svakodnevno treba?!?
Danas za tebe nema sladoleda.
Kraj priče.


Sent from my iPhone using Tapatalk