Nije bitnija, bitno je ono što se dogovorite, to je samo način na koji izgovaraš rečenice.
A kod klinaca - to je ta granica koju mu postavljaš - ja (danas-sutra netko drugi).
Meni je važno da s mojim malim funkcioniraju, i da ga uspijem dignut s poda, ili da se obuče. Inače bi to bila cjelodnevna deračina, i moja i njegova, a to nitko ne želi. Da upotrijebim opet tu riječ.
Naravno da se i ja umorim, i da imam "brojim ti do 3", ali bolje pali ovo drugo. I nije bitna samo ja-rečenica. Nego i ostatak konstrukcije - početak - "vidim te-prepoznao sam što hoćeš" i kraj "umjesto toga možeš ovo".
Već sam napisala, ako ste zadovoljni načinom na koji rješavate stvari ok, a ako niste, zašto ne pokušati i nešto drugo.