A zašto bi i kako bi dijete trebalo shvatiti da sam ja umorna?!?
Mene su uvijek fascinirale " savršene" mame.
Uvijek vedre, osmjeh od uha do uha i takve su redovito puštale djeci sve. Baš sve.
Moja najbolja frendica je bila jedna od tih mama.
Njena mala, isto stara ko moja je znala divljati ko tasmanijska neman po DM-u i porušiti redom sve s polica do kojih bi dosegla, a moja frendica je sa smješkom na licu hodala za njom i vraćala stvari na police.
Mala se i bacala po dućanima, vrištala, tukla sve oko sebe i iako je radila šta je ona htjela nikad nije bila zadovoljna.
I onda je jednom frendica pukla.
U autu smo bile.
Nas dvije naprijed i naše kćeri otraga.
Njena je namjerno okrenula bocu s vodom nek curi po autu.
Ja sam ju upozorila da to ne radi.
Nije me poslušala.
I tada je njena mama počela urlati, psovati, prijetiti se.
Ja sam ostala u šoku.
Odakle sad to?!?
Poslije mi je rekla da to jutro nije popila tablete.
Ma koje tablete ženo?!?!
Pa za smirenje. Šta ti misliš da bi ja bez njih mogla funkcionirati?
To mi je rekla.
Dakle, svašta.
Piti tablete da te dijete ne izludi.
Imam sličnih primjera gomilu.
Knjige, tečajevi i sl. su kao mala pripomoć ok, ali dijete nije iz kalupa i ne može tamo neki Juul, ovaj ili onaj znati bolje moje dijete i kako ga odgojiti.


Sent from my iPhone using Tapatalk