a sve je to stvar nijansi, mislim da samim time što npr pogledaš mjesto gdje se dijete udarilo već daješ poruku "zanima me, vidim" i sasvim je legitimno zaključit da to nije ništa kad - nije ništa.
nema ništa od forsiranja komunikacije koja nam je neprirodna, a baš taj primjer s udaranjem svi znamo da roditelji znaju previše dramit, i onda djeca pokupe taj strah i napravi im se medvjeđa usluga.