Krivo si me shvatila, ili sam sam ja nedovoljno krivo napisala, podsjetilo me ono svekrva, mama, baba, ujna, u tom smislu kilavo dijete, kad svi žive u istoj kući pa jedna viče ne nemoj vako, druga, ma moraš ovako, treća uleti sa svojim, pa kad roditelji počnu raditi, pa svaka od njih radi onako kako misli da treba, a to je obično u nekim suprotnostima sa onima drugima itd..
A uzeti od svega šta ti se čini dobro, opet dolazimo do onoga, a što je to uopće dobro za moje dijete, od kuda početi i kako znati, pa sam opet na početku da li sam dovoljno kompetentna za to ocijeniti, jer taman kad ja ocijenim da je nešto dobro za moje dijete, čujem, pročitam, da to ipak nije i onda opet dolazimo do onoga, jel bolje poznajem moje dijete ja, ili neki ekspert u području dječje pishologije i sociologije koji doduše nije vidio moju djecu, ali je neku drugu sličnu mojoj, pa onda opet, imam problem sa ladicama, smatram da je svako dijete i čovjek indiviuda za sebe, pa onda kad još uključim različite okolnosti, socijalne miljee itd... u kojima moje dijete raste i živi od te neke druge slične djece iz knjige...i tako, lagano da poludiš i u konačnici se ipak oslonim upravo na to, na srce i instikte, što će opet netko nazvati ljenošću, a netko opet ne, i tako lijepo u nedogled..