Pa nećemo valjda razgovarati o tome, kako da dijete napravi što meni ne odgovara
Šalim se ja malo, u prinicpu slažem se sa Zuskom, dobro je to sažela, ko i ono ranije Marta.
Meni je dugogodišnji rad sa životinjama i literatura o životinjama općenito, pomoglo da bolje shvatim ljude. Ili lošije, kako se uzme
Hoću reći, i u radu sa životinjam, konkretno sa psima, naravno da sam konzultirala i literaturu i ljude koji su tada imali puno više iskustva od mene, što ne znači da sam se slijepo baš uvijek i držala toga, nekad je bio potreban i instikt, a nekad jednostavno i životinja sama dade svoj doprinos. I naravno da sam se držala samo i isključivo svog nekog unutarnjeg osjećaja, vjerojatnost za greške bi bila veća. Rad sa životinjama je tu utoliko i teži, jer kod njih sve ide ubrzano, pa ponekad nema puno vremena za ispravljanje usvojenih obrazaca ponašanja i reagiranja, pa se i o tome mora voditi računa, pogotovo kada se radi o snažnim i krumpin životnjama koje opet kasnije rade sa ljudima i djecom (terapije recimo, psi, konji itd..zec da i hoće ne može), koje ponekad i nehotično mogu povrijediti, a da to ne žele.






Odgovori s citatom