Nešto kao loša veza...

[BusyBee]

Sirius, marta

Meni je uvijek bilo važno da se ja osjećam dobro s načinom na koji koegzistiramo, da budem više vođa, a manje narednica, da odaberu poslušati me, a ne da me se boje ili da poslušaju u strahu od posljedica, da nauče da sva živa bića zaslužuju pristojnost i bazno poštovanje, da znaju prepoznati svoje granice i nauče se izboriti da se njihove granice i integritet poštuju, ali ne na način da gaze tuđe granice, da se znaju prilagoditi situaciji i okolnostima kad je potrebno (ovo je, bar u slučaju moje djece, došlo kasnije... tj. prvo su usvojili prilagodljivost kad mene nema u blizini, a kad sam blizu, okretanje meni da pomognem prilagoditi situaciju njima u korist ili da im pomognem prebroditi frustraciju a starija je sad zbilja snalažljiva i zna se izboriti za sebe, ali na način da se svi osjećaju ok, osim kad je u pitanju njen mlađi brat ). I da imaju dovoljno slobode da se izraze, vježbaju život (naravno, prilagođeno dobi), pogriješe i nauče ispraviti, slobodno odrastaju. I naravno, ne očekujem da to usvoje s 5 godina.

Da bi sve to usvojili (usvajaju to stalno, to je proces koji s dobi donosi nadogradnju u potrebama, širini koja im je potrebna, pomicanje granica, uklanjanje nekih i definiranje drugih), trebala sam im dozvoliti i dozvoljavam da ne budu poslušni, da odluče za sebe i osjete posljedice odluke, da odbiju nešto, da slobodno iskazuju neodobravanje ili nelagodu (način kako to iskazuju isto se uči), da se pobune, i sl. i uvijek ih dočekati s bezuvjetnim prihvaćanjem i ljubavlju (i čvrstim vodstvom u korigiranju onoga što su napravili loše).

Ne kažnjavamo ih (a nisu raspušteni i totalno divlji, bar ne pred drugima). Zadržavamo pravo da neke stvari budu zabranjene ili ograničene, jednostavno jer imamo iskustvo da su trajno štetne, opasne ili neprikladne (npr. špricanje vode po parketima vs. špricanje na pločicama, šminkanje za izlazak). Ne uskraćujemo im igru (eventualno starijoj doziramo, ako ima obaveza), pažnju, aktivnosti koje ih vesele, jer mislimo da su im to osnovne potrebe. Oduzimamo (privremeno) predmete koji se zloupotrebljavaju, krivo koriste. Ograničavamo ono što je štetno kad se koristi prekomjerno (TV, komp).

Vjerujem da je i do karaktera, ali moji jako dobro prepoznaju svoje potrebe, osobito spavanje i klopanje. Idu spavati kad žele, dizanje je u 7 u radne dane, inače se spontano dižu u 9 (pubertetlija je nedavno promijenila ritam), odijevaju što žele, sudjeluju u odabiru namirnica koje se kuhaju, mogu odabrati ne jesti glavni obrok, ali im se ne kuha drugo. Do sljedećeg obroka se smiju snaći s ostacima ručka ili voćem, ako izlazimo, onda inzistiram da se pojede jer im "treba energije za ono gdje idemo".
Ne vole ići u institucije, ali malac odrađuje svoj posao jer mama i tata rade i nema ga tko čuvati, a starija je svjesna da joj je to obaveza i, iako je mrzi iz dna duše (školu i sustav školovanja), odrađuje obavezu.
Oduvijek jako dobro kuže "ja" poruke i najbolje rezultate postižem s time (kad nešto treba korigirati), ali kuže i kad im kažem da je trenutak da me poslušaju od a do ž, bez komentara i ispitivanja. Ne trzaju na vojničke naredbe, to je proizašlo iz načina na koji ih odgajamo, da poštuju sve, ali autoritet se treba zaraditi i zaslužiti, ne dolazi automatski s činjenicom da je netko odrastao (mislim da tu leži dio otpora starije prema školi, odgajala sam je za idealan svijet, a ne hrvatsku realnost).

Imamo hrpu loših dana, kad sam preumorna za išta drugo osim "jer ja tako kažem", kad smo svi ludi i vičemo jedni na druge, kad se maknem u drugu prostoriju jer ih više ne mogu slušati, kad TV ili komp koristim kao dadilju ili zamjenu za roditelja, ali uglavnom smo dovoljno ok da se osjećam zadovoljno načinom na koji se nosim s roditeljstvom.
Za mene je roditeljstvo proces odrastanja i roditelja i djece, nije recept koji, ako je ispravan, daje trenutni i vječni uspješan rezultat. Treba poznavati svoje dijete, kužiti koji pristup i metode pale kod djeteta i prilagoditi se načinu na koji će dijete najbolje upijati ono što mu želimo prenijeti. Kod nas konkretno, to je kontinuirani izazov.

BTW, velika sam ljubiteljica knjiga o razvoju i odgoju djece. Volim ih čitati, nekad sam se i konzultirala s pojedinom literaturom, dobivala ideje kako promijeniti neke stvari koje su mi usađene odgojem od mojih roditelja, a osjećala sam da ih želim eliminirati jer su loše, iz njih sam pronalazila potvrdu da nisam luda jer mijenjam neke tradicionalne obrasce.
To naravno ne znači da sam se slijepo držala receptura i obrazaca, ali sam se lakše nosila s nekim situacijama koje nisam imala od koga vidjeti, naučiti ili preuzeti kako ih riješiti bez batina ili kažnjavanja, npr.
Volim Juula. (iako se ne slažem s njim u svemu)