 |
|||
Znaš što ću ja tebi reći? Ja i moj muž imamo četvero djece, u rasponu od 2,5 do 13 godina. Uvijek je netko naporan, i uvijek smo nas dvoje umorni, jer živimo ubitačnim tempom. Da sam ja čekala mir da bi se mogla posvetiti mom mužu ili on meni, razveli bi se već odavno. Truditi se u braku ne znači imati romantične večerice, izlasci, halteri itd..to znači održavati odnos na način koji odgovara oboje.casa prvotno napisa
Ja i mm imamo troje djece, nitko nije stalno zaposlen, živimo od jedne plaće, uvijek je netko naporan i ne idemo na romantične večere i aj ne posjedujem haltere, ali imamo kvalitetniji odnos od mnogih. I zato sam baš i napisala da se održavati odnos treba i kad uvjeti nisu idealni... i da to što su djeca bolesna nije opravdanje za istresanje na partnera, i da to što se nema para nije opravdanje za bježanje od kuće i da to što su njegovi doasadni nije opravdanje za odbijanje seksa....
trina, sve je to ok, al ja i dalje ne kužim što bi ti napravila u slučaju prevare, otkinula mu jajca jer je đubre kako si prvo rekla il bila savršena žena :D
ovo je istina. koliko puta sam si pomislila - ovaj je lud, pogle mu žene, ova joj nije ni do koljena po ničemu...a ipak ode on s tom drugom, koja je sve samo ne savršena.Za ljubavnice sumnjam da to ima efekta, .
no, nisam sigurna jel potpisujem summer il ne
mislim da je takva reakcija pa ono, prirodna - voliš nekoga, s tvoje strane sve štima...pričala mi jedna poznanica - kaže on meni "i sama znaš, brak nam je u krizi", kakvoj krizi hebate, koja kriza, od kud sad pak kriza?? - ono, dođe period kad ste kao cimeri, obaveze, djeca, malo je bio lošije volje, onako mrgud, al i ja sam, ne ideš za tim, idu dani - i onda on njoj, paf, brak nam je u krizi. i naravno da je imao ljubavnicu, al naravno da joj to nije rekao. da je ne povrijedi.nego je pala ona prozirna, al legendarna tbf spika - nema više vatre. pa si u denial fazi, i vataš se za nju. i probaš sve da izađete iz krize.
al badava.
Sad sve ovisi šta kome znači "postala sam savršena žena"
Ja sam baš u toj fazi ima oko tjedan danaA moje viđenje toga je sljedeće. Ručak je skuhan svaki dan
ne zovem ga da ga pitam kad će s posla
nasmijana sam,lijepa,noge su mi depilirane
Nemam celulit,hodam po kući u najkraćim hlačama na svijetu
Kad THE MAN dođe kući pozdravim ga,pustim ga da se odmori a ja landram s djecom
Ne tražim ga nikakav angažman oko djece,sve obavljam sama ako treba i nogama jer ruke su mi zauzete
Jedina mana po njega je apstinencija i koliko vidim njegova svjesnost cijele situacije,a nemogućnost da je riješi.
Inače naš problem je da sam ja sklona izreći naglas ako me nešto muči i to riješiri ODMAH I ZAUVIJEK. A mm sušta suprotnost,šuti ko povrijeđena stara cura. E onda će mo šutjeti..koliko god treba,taman do potpisa. Da stvar bude još gora radilo se o tolikoj sitnici koja je ovo potakla da je to za psihijatriju. Kako se uopće ovakvi suprotni karakteri nađu,zavole do bola,opstanu dugo dugo kao mi..ja stvarno neznam.
Da da,kriza u braku,moš mislit. Ko traži opravdanje za svoje postupke nađe ga tj stvori ga sam
Sad sve ovisi šta kome znači "postala sam savršena žena"
Ja sam baš u toj fazi ima oko tjedan dana
nasmijana sam,lijepa,noge su mi depilirane
Nemam celulit,hodam po kući u najkraćim hlačama na svijetu
Kad THE MAN dođe kući pozdravim ga,pustim ga da se odmori a ja landram s djecom
Ne tražim ga nikakav angažman oko djece,sve obavljam sama ako treba i nogama jer ruke su mi zauzete
Jedina mana po njega je apstinencija i koliko vidim njegova svjesnost cijele situacije,a nemogućnost da je riješi.
Inače naš problem je da sam ja sklona izreći naglas ako me nešto muči i to riješiri ODMAH I ZAUVIJEK. A mm sušta suprotnost,šuti ko povrijeđena stara cura. E onda će mo šutjeti..koliko god treba,taman do potpisa. Da stvar bude još gora radilo se o tolikoj sitnici koja je ovo potakla da je to za psihijatriju. Kako se uopće ovakvi suprotni karakteri nađu,zavole do bola,opstanu dugo dugo kao mi..ja stvarno neznam.
Da da,kriza u braku,moš mislit. Ko traži opravdanje za svoje postupke nađe ga tj stvori ga sam
Joj carmina sry fakat ali meni je ovo presmjesno
Ova Trinina "savršena žena" podsjetila me kako sam i ja svojevremeno skoro ugazila: lako je u braku ili duljoj vezi stvari uzeti zdravo za gotovo i zanemariti potrebe partnera, pa se onda čudom čudiš što se dogodilo ako brak više nije ono što je bio u početku nego postane zajednica nezadovoljnih ljudi....
Ufff, to mi je bila gadna lekcija. A na kraj pameti mi nije bilo nikakvo šaranje, samo me nije bilo doma i prepustila sam mužu sve njegove i hrpu svojih obveza. Još k tome - nekako nam je zamrla komunikacija sve dok stvari nisu baš gadno zapele...pa smo ipak obavili taj razgovor.
Ja sam postala savršena žena (i savršena majka) tako da sam promijenila posao i oslobodila vrijeme za obitelj. Odahnuli smo svi skupa. Ali trebalo je pasti malo ne baš ugodnih riječi da se to raščisti. Nerado se toga sjećam, ali je korisno. Bitno je održavati komunikaciju, jer ako to zamre, lako je izgubiti pojam što drugoj osobi treba, a ne čitamo si misli...
ma da peterlin, al što anci kaže, niti ja ne razumijem te priče kako se u braku treba truditi i truditi i stalno truditi - pa brate mili, kakav ti je to život ako se stalno nešto moraš truditi?
Joj carmina sry fakat ali meni je ovo presmjesno
a srcati nego šta je nego smiješno. Više ja to iskarikiram nego je u stvarnosti,al tu je negdje na putu do toga
Problemi se ne rješavaju ni drugim ženama,ni kockom,alkoholom,drogama...a tako mi svega ni šutnjom. Mene eto,eksperimentalno,zanima do kad. Do tad on ne uživa u halterima (jedino ako...) teško je i meni,al držim se nekako
Pa nije to truditi se tako da uzmeš motiku i kopaš. Svaki dan. To samo znači da ne počneš muža doživljavati ko nogu od kuhinjskog stoja, nego da se s njim zahebavaš, da seks nije tri put godišnje i tako to. (ono, pogladiš ga po glavi s vremena na vrijeme)I Cvijeto, da saznam da me vara, ja bi mu otkinula jaja.
Mislim da neka krizna situacija, kao ona kad razmišljaš vara li te, može osvijestiti da si ti taj koji je zapustio odnos jednako kao i partner i da je onda uloga "savršena žena" zapravo mali prozor partneru u ono kakav odnos možemo i želimo imati, pa se i partner zapita: Zašto ja nisam takav muž svojoj savršenoj ženi da naš odnos blista? A kad znaš da te vara, onda više niste u kriznoj situaciji, već je kriza pomela vaš odnos, pa ga možete graditi ispočetka ili kao supružnici ili samo kao roditelji zajedničke djece.
Stvarno smo različite. Kad mi mom dragom savršena žena bila ova iz Carmininog opisa, onda on definitivno ne bi bio muškarac za mene.
Nisam savršena, niti je to on. Nisam stalno nasmijana, ali se često smijemo zajedno. Ne kuham svaki dan, to ne mogu ni zamisliti, često kuha on, zapravo podjednako kuhamo. Ponekad se ne osjećam ni lijepom, ni privlačnom, ni depiliranom, ali vidim onaj pogled u njegovim očima kad ja zapnem na neku temu i vatreno je branim. I ja imam onaj pogled u očima kad on priča o nečemu ili nekome i svaki put si pomislim, nisam te dostojna.
Zovem ga svaki dan da ga pitam kad će s posla jer jedva čekam da odemo negdje zajedno. I on zove mene kad sam ja na poslu. I ne tražim ga angažman oko djeteta jer se podrazumijeva da je angažiran jednako kao i ja.
On je moj partner, ja sam njegova partnerica. Ne znam što život nosi. Zamjeriti mogu licemjerje, laži, podmuklost....i ne znam bih li to ikad oprostila. Ali da se zaljubi u neku drugu i to mi iskreno kaže...to bih, mislim, nakon razdoblja samosažaljenja, tuge i jada, ipak mogla oprostiti. I nekako mislim da bi jednako tako bilo i kod njega da se to meni dogodi. Iskrenost dugoročno ostavlja manje ožiljke.
Što se tiče autorice posta, ne mislim da se narušeno povjerenje može vratiti "zbog djece". Zbog djece bih racionalno mogla odlučiti da ću s nekim biti cimerica neko vrijeme.
Ne bih sudila o tuđim aranžmanima i dogovorima, sve mi je to za ljude, i zatvaranje očiju, i prelaženje preko nevjere, i zajednički dogovori o slobodnoj vezi...sve dok to odgovara objema stranama. No, ako jedna strana potire svoje potrebe, gazi samu sebe, a sve zbog ostajanja u nekakvom odnosu u kojem nije sretna i ispunjena, onda je to zdravo prekinuti i ponovo pronaći sebe.
Djeca trebaju uzore. A gledati jednu stranu kako se pati u jednom odnosu, to svakako nije uzor ni obrazac ponašanja koji želimo prenijeti svojoj djeci. Život nije pjesma s Havaja, je li, i zato se treba znati postaviti, plivati i nasukavati tako da najmanje povrijediš sebe i druge. To je mnogo bolja poruka od one trpi, pati i šuti.
Zuska misliš da je mm savršena žena ovo šta ima u kući 6-7 dana.
zuska baš si lijepo sročila ono što mislim.
Kao dijete lošeg braka koji se na kraju svejedno raspao mogu te samo potpisati, pogotovoI dodala da ako si kronično nesretan ne možeš biti ni dobar roditelj.No, ako jedna strana potire svoje potrebe, gazi samu sebe, a sve zbog ostajanja u nekakvom odnosu u kojem nije sretna i ispunjena, onda je to zdravo prekinuti i ponovo pronaći sebe
ej ljudi moji, dok bih ja postala savršena žena po kriterijima mm-a ( :picajzla: ), ne bih to više bila ja
a još da to pokušavam u situaciji gdje razmišljam ima li drugu... nisam ljubomoran tip, zbilja, više me izbace iz takta neke svakodnevne gluposti, ali još i prevara - to bi bilo malo previše
ova Trinina priča je fora kao vlastito iskustvo, ali dajte nemojte takve priče razvijati ženi koja je saznala da je muž vara
pa ponovo saznala da je opet vara dok ona misli što da sad učini s troje djece
mislim da joj je dovoljno teško
moj odgovor na pitanje iz naslova:
ne - nikako ne radi djece
da - ako ti ne predstavlja problem ta nevjera, i možeš dalje tako (jer on će to izgleda i opet ponoviti)
(između ta dva crno bijela rješenja ima niz sivih varijanti, ali to bi bilo ukratko to - ja biram bijelu, odnosno onu s kojom mogu imati duševni mir)
Posljednje uređivanje od pomikaki : 08.07.2014. at 11:28
Možda - hrabrost za taj korak
naravno da situacija od carmine, mene ili bilo koga nije primjenjiva na tebe. al, ne znam, ja se uvijek na ovakvim temama stavljam u kožu autora. ovo s pogledom si me pogodila. i onda razmišljam što bi napravila u slučaju da više nema tog pogleda. jednog dana jednostavno - nestane. sve isto, i dalje kuha, i dalje je angažiran oko djece, al nema pogleda i ne nazove na posao.
aj da se kladimo da bi napravila isto što i trina
Joj taj "pogled" istina, da primjetim da ga nema...ne znam kaj bih napravila. Sad mi fali mm, bemti hormone.
Ovo nikad nisam pomislila niti za muža, niti za nekog drugog, a ni obrnuto. Ne znam, jednostavno imam problem sa tako postavljenim setinzima.
Ostatak posta mi je lijep.
A inače, šta ja znam, hipotetski uglavnom sve drugačije izgleda, nego kad zbiljam tebe tresne po glavi. Previše je tu varijabli koje su ipak jako različite u svakoj pojedinoj priči, pa mislim da je teško izvuči neku općenitu, jedinstvenu jednadžbu koja bi uvijek za svaki pojedini slučaj mogla dati optimalno rješenje.
Svatko od nas može na ovakve teme uglavnom filozofirati svak za sebe, što bi bilo kad bi bilo, a opet tko zna šta bi bilo kad bi zbiljam i bilo.
To da autoricu teme njm opet vara i nakon priznanja nije sigurno. Možda ona sada vidi i čega nema,puše na hladno...i ja bih u toj situaciji. Nisam shvatila da je 100% opet vara. U tom slučaju...sve se mijanja((
Sad kad ste svašta napisale, ja nemam pojma što bi MM-u bila savršena žena. Znam što ne bi - ona koja ostavi cipele u predsoblju, a kad zatvara ormar malo gurne vrata da ne lupe pa se ona najčešće ne zatvore do kraja. Kod nas su ti neki muško-ženski stereotipi pobrkani, tako da je glupo napisati da je MM-u savršena žena ona koja ide kod automehaničara, koja provjerava ulje u motoru i koja konstruira optimalan namještaj s pripadajućom tehničkom dokumentacijom kojoj se i stolar glavom čudi. Kod nas ja biram auto, MM bira boju. A bome ni ja ne znam kako bih opisala savršenog muža, valjda da ne radi ono što me nervira, al nema tog baš tako puno tako da je skoro savršen.
Mene se ovaj dio s ljepotom i uređivanjem čini dosta kompleksnim. Zapravo ne želim biti ljepšom, jer mi to radi problem na poslu. Ako se uredim, muški ne znaju normalno razgovarati. Mijenja se ton i stav, a to mi se ne sviđa. Tako da tu balansiram nekako.
Carmina, i MM bi se mogao duriti/šutiti beskonačno zbog gluposti. Ja se naljutim, za 15 minuta zaboravim da sam se ljutila. I ja sam eksperimentirala da vidim koliko to može trajati. Vjeruj mi, to su nerazumna vremena. Ako je vikend u pitanju, može cijeli vikend, ako se još neki službeni put nastavi od ponedjeljka - katastrofa. Veselim se cijeli tjedan vikendu i onda se tako upropasti. Onda sam to tako i objasnila MM-u da ne ispadnem neki sissy što svaki put započinjem mirnotvorski proces, nego mi se ne da da mi propadne vikend. I tako, to sad funkcionira bez nekog problema. Ne znam je l ti moje iskustvo može malo skratiti vrijeme eksperimentiranja, al glupo je trošit vrijeme na durenje.
ovo "nisam te dostojna" sam si ja odmah preformulirala u "jesam li te zavrijedila" - bolje mi je pasalo jer znam što je zuska mislila
i jedno i drugo propituje duboke emocije koje nipošto ne znače potlačenost ili manju vrijednost
E to je to. Sve na površini izgleda isto ali ništa nije isto.naravno da situacija od carmine, mene ili bilo koga nije primjenjiva na tebe. al, ne znam, ja se uvijek na ovakvim temama stavljam u kožu autora. ovo s pogledom si me pogodila. i onda razmišljam što bi napravila u slučaju da više nema tog pogleda. jednog dana jednostavno - nestane. sve isto, i dalje kuha, i dalje je angažiran oko djece, al nema pogleda i ne nazove na posao.
aj da se kladimo da bi napravila isto što i trina
Jelena i ja provjeravam ulje u autu,popravljam vodokotlić i slično.ma znam da sam i sama u kukumaru i da ga maltletiram ovim filmom,al baš san valjda u pms-u.
Baš mi je žao zbog obakvih tema,u braku si,živiš,nekad ide bolje nekad lošije,misliš sve je to normalno.....kad odjednom boom..prevara. Strašno. Autorici želim sreću što god da odlučila
@AdioMare Ok, ali meni dođe na isto. Jednostavno ne razmišljam u tom modusu, nikad nisam, ni u doba najveće zaljubljenosti.
Posljednje uređivanje od šafran : 08.07.2014. at 12:06
ma ok, to moraš osjetiti, ne možemo o tome pričati na ovoj razini jer zvuči glupo. a zapravo samo znači: "sretna sam što te imam".
Ne, ne zvuči glupo, ljubav nikad nije glupa, a ni osjećaji koji proizlaze iz toga, nije zabadava baš ljubav toliko opjevana. Čovjek tu gubi razum, i vjerojatno ništa ne može toliko zaboljeti i izbezumiti koliko izdaja, i otimanje baš u ljubavi, bez obzira o kakvoj se ljubavi radilo i prema kome...
meni fali smajlić koji svira maaalu violinu...
...morala sam prekinuti radi maloga, da još malo pojasnim, u homoseksualnim zajednicama ne može biti spolne potlačenosti, tako da nisam mislila na spolnu potlačenost, također niti u ljubavi prema djetetu, tj. ne bi je smijelo biti. Već sa stajališta religije, tj. božanstva kojeg nisi dostajan ili on, ona, tebe nije dostojna, vrijedna.., meni veliki problem.
Drugim riječima, gledati na nekoga kao u božanstvo ili više biće, ili da se tako gleda na mene, sa time imam problem, i to ne smatam vrhuncem ljubavi, tj. najsnažnijim osjećajem koji može proizaći iz nje.
Sretan, sretna sam što te imam je nešto sasvim drugo, naravno.
Posljednje uređivanje od šafran : 08.07.2014. at 12:44
Ma kakva potlačenost ili manja vrijednost, lol.
Točno to, AdioMare, jesam li zavrijedila tako divno stvorenje? Ne zato što mislim da sam ja bez veze, nego zato što mislim da je on stvarno divan i predobar.
I onda se uz njega takvoga trudim biti bolja, ne nužno prema njemu, nego općenito, jednostavno biti boljom osobom, tako djeluje na mene.
On misli da sam ja presuper pa možda i ja na njega tako djelujem, haha.
ako je ovo osvrt na onu moju rečenicu, potpuno si krivo zabrijala.
šafran, sve si pobrkala
ja totalno kužim zusku, taj osjećaj divljenja, kad te taj netko zadivi s nečim...
druga je stvar što...ma neću, bolje, kako ono, naše greške u tišini nisu još na površini
a pa kad je riječ o potlačenosti, kakve veze ima spol? bojim se da je onome potlačenome potpuno svejedno jel ga maltretira osoba istog ili različitog spola
točno, potlačenost nema veze sa spolom i ima je, kao i ravopravnosti, u svim vrstama veza i odnosa.a pa kad je riječ o potlačenosti, kakve veze ima spol? bojim se da je onome potlačenome potpuno svejedno jel ga maltretira osoba istog ili različitog spola
pusti to zuska, to je lako, nisi meni odgovorila
Jel' ovo? Sorry, previdjela sam.aj da se kladimo da bi napravila isto što i trina
Bih li napravila isto što i Trina? Ne mogu, naravno, sa sigurnošću tvrditi da bih ili ne bih. Možda i bih, ali na nekoj nesvjesnoj razini, ono, osjetiš nekakvo odbijanje pa se instinktivno više približavaš. Mislim da ne bih racionalno odlučila - e, sad ću se jako ponašati presuper pa će on vidjeti. (ne tvrdim da je Trina to tako odlučila, ovdje pišem o sebi).
No, čini mi se da bih, poznavajući sebe, napravila nešto drugo - pozvala bih ga na otvoren razgovor negdje u prirodi, idemo, potpuno outanje, ne možeš se maknuti, reci, istjerala bih to iz njega, šutjeli bismo, pričali, plakali...onda bih malo dumala sama i njega bih ostavila da sam razmišlja pa bismo opet pričali i dogovorili dalje. To pričam iz iskustva, imali smo jedno 2-3 takva razgovora otkako smo se upoznali, potpuna katarza i još veće osjećaji nakon toga.
Nisam tip koji može dugo razbijati glavu o tome što se događa, zašto, i inače u odnosima...nemam živaca za to. Hoću znati sve, odmah, pa makar to značilo nešto najgore na svijetu. Hoću odmah poraditi na problemu i riješiti ga, znam da se to često ne može tako, pogotovo ne u odnosima, ali mene nešto tjera da racionaliziram, smišljam rješenja..to dođe kao neka samoobrana, valjda.
A jesam, jel, ajd nije mi prvi putšafran, sve si pobrkala
ja totalno kužim zusku, taj osjećaj divljenja, kad te taj netko zadivi s nečim...
A ovo za spolnu potlačenost sam uzela kao slikovit primjer (ne)potlačenosti koja je puno češća na uštrb žena, na žalost ne samo u ljubavnim odnosima.
Pa i ja se divim, još uvijek, i sebi i njemu
Jedino što mi se još čini da bi za autoricu topica bilo puno korisnije da joj se pretežno javljaju žene koje su prošle nešto slično, a ne pretežno one koje pokušavaju to proči hipotetski. Kakave bi ja emocije gajila i koje poteze bi vukla mogu ipak samo nagađati, pošto ne poznajem iz prve ruke te emocije, nisam ih nikad osjetila na svojoj koži da bi o njima suvereno mogla raspravljati. Drugim riječima ne poznajem ih uopće, i ne znam, osim iz tuđih životnih priča, knjiga, pjesama, kako bi točno mene ošinule, jer oni nisu ja.
Eh, da.... Ne znam da li je isto, ali recimo, ja se divim svom mužu kak me može podnositi. Nije me tak teško voljeti, ali podnositi svakodnevno - ma svaka mu čast, he he he...Naporna sam bratemili kao i ovdje.(Gdje je onaj smajlić sa škarniclom???) I to sam shvatila uz njega jer nije takav i uz djecu jer je mlađi sin moja slika i prilika.šafran, sve si pobrkala
ja totalno kužim zusku, taj osjećaj divljenja, kad te taj netko zadivi s nečim...
druga je stvar što...ma neću, bolje, kako ono, naše greške u tišini nisu još na površini
Ja sam odmah shvatila sto je zeljela reci, i to je upravo to: sa cime sam te zavrijedila
Ja ponekada svog zovem cudo moje, ego mu je pored mene u visinama od ljubavi a samim svojim postupcima me jednostavno tjera da budem bolja osoba, ne mozes ne biti. A kada mi iznebuha napise poruku dok je na poslu da ne moze bez mene zamisliti zivot, citav dan mi je odmah ljepsi. Drago mi je za vidjeti da nas ima jos
Da ne bi ispalo krivo, postoji i puno muskaraca koji su u potlacenom odnosu, kako u homoseksualnim odnosima tako i u svim vrstama odnosa i to nema veze sa spolom.
To su baš delikatne situacije. S nekim si 10, 20 godina, stvoriš to neko sigurno okruženje, povjerenje, bliskost i misliš da sve štima. Onda shvaćaš da se nešto promijenilo. Pokušavaš racionalno gledati na stvari i nije ti jasno jer naizgled sve štima ali, ono što je Cvijeta pisala, jel to pogled, jel odsutnost duha..nešto što ti govori da ti se radi iza leđa. Automatski se osjetiš izdanim, ugroženim, zatrese ti se tlo pod nogama, vidiš da se sve raspada. Isto je netko pisao, biće isto Cvijeta..sve super, sve pet, uljuljaš se malo i odjednom brak u krizi. Onda počneš s tim otvorenim razgovorima ali malo tko će priznati da te intuicija ne vara. I ti znaš da se nešto dešava a druga strana te uvjerava da je sve isto. I što onda? Ja eto nisam znala uopće što napraviti. Nikakvih dokaza nisam imala, uvjeravao me da je sve po starom, nisam ga s ničim mogla suočiti. Pa je moja spontana reakcija bila približiti mu se maksimalno. Iako sam se dosad uvijek u kriznim situacijama udaljavala.
A da se odvio neki drugi scenarij, da sam ga uhvatila s konkretnim dokazima da je s nekom drugom..mislim da su šanse male i nikakve da nastavim s njim. Bez obzira koliko djece imamo. Jer naš brak je između nas dvoje i ja sam ta koja bi trebala biti ona izdana strana. Da se radilo o nečem jednokratnom, onda bi pukla, bjesnila i to mu nabijala zauvijek. Ali da se zaljubio, imao pravu vezu s nekom drugom..pretašta sam ja. I da se ne znam kako trudim da mu oprostim, nebi mogla, to više nebi bilo to.
Meni je ovo Zuskino s outanjem u prirodi nekako srednjoškolski, nemoj se uvrijedit... I ti silni otvoreni razgovori... Predramatično za moj ukus.. Prošla sam to u prvom braku, i prevare i sve što mogu reći kad te netko vara, slabe vajde od razgovora i razumijevanja i osjećaja.
Treba ili oprostit njemu da te vara a sebi da dopuštaš ili si dopustila biti varana pa gradit odnos ispočetka, približavat se, trudit se, pronaći zašto je s njim dobro i pokušati njemu pokazati zašto je s tobom dobro.. Ili završiti brak, proći stadije bijesa, okrivljavanja, tuge, očaja, svakojakog čemera i jada, oprostiti i njemu i sebi i krenuti dalje u život. Što treba napraviti pokretačica ovisi o koječemu, od toga ima li za podstanarstvo do toga koliko je muž spreman na pokajništvo. I treba biti praktičan, treba znati da je otići s djecom bez barem dvije , tri plaće sa strane, neodgovorno, pa se u tom slučaju treba strpiti i skupiti neke novce...
Jedino u što sam gotovo pa sigurna je da ne bi trebalo s mužem koji je prevario ili vara otvoreno razgovarati o osjećajima u prirodi, plakati, miriti se dramatično i obećavati brda i dole. To je po mom iskustvu, gotovo siguran put u nesređeni brak u kojem se prevare događaju bar sporadično, pa se opet opraštaju uz gomilu velikih riječi... Moje osobno iskustvo, naravno, nije neki standard po kojem bi drugi trebali živjeti. Ali valjda smo se dvije javile koje smo to prošle...
lajkam post
već sam htjela napisati (ne samo za Zusku nego još poneke, pustit ću da se prepoznaju same) da su malo fulale temu
naime u naslovu ne piše "ne znam za vas ali mm je najbolji m na svijetu"
Joj, ne mogu niti dočekati da pročitam ostatak teme koliko me je zasvrbio ovaj post.
Da, zaljubila sam se, zadnji put u svog muža! Za zaljubiti se i ostvariti odnos s nekim, potrebno je dosta koraka - početna privlačnost, flert, razgovori, dodiri.
Oprosti molim te, ali ako imaš prsten na ruci i troje djece kod kuće i osjetiš prema nekome privlačnost, onda ćeš se dozvati pameti, povući se i izbjegavati produbljivanje osjećaja. I držat ćeš onu stvar u gaćama.
I da, ja ne bih mogla oprostiti. Ni zbog sebe ni zbog djece. Preveliko sam zlopamtilo, previše dajem i previše ponosa imam da bih takvo što mogla otrpjeti.
meni je baš jako lijep post od zuske.
dok ne tresneš, idealiziraš i brak i vezu i ljubav.
i tako treba biti.
svi ti scenariji šbbkbb su idealizirani. hebaj ga, nitko me (za sad) nije prevario, niti u braku niti u prethodnim vezama. šta ja znam šta bih, mogu samo filozofirati. ili pisati o iskustvima iz druge ruke.
al ovo što kaže casa stoji definitivno. troje djece, treba biti praktičan i misliti i na financije.
možemo mi tu pričati koliko hoćemo ali sigurna sam da nitko ne zna 100 posto kako bi prvotno reagirao
ja mislim da kad ti se takvo nešto desi da si ti u paralelnoj dimenziji
nisi u stanju ni racionalno razmišljati ni djelovati
ko i bilo koji drugi šok
izađeš iz vlastitog tijela
što god čovjek odlučio treba biti u miru sams a sobom a tek onda s drugom stranom
neki parovi uspiju iz svega izaći čvršći, neki ne prežive
neki prežive a bilo bi bolje da nisu
tako, to je živa materija koja može donijeti različite scenarije i ishode...
nekad mislim da bi mogla biti praktična pa preći preko svega, nastaviti po starom uz njegovo kajanje
nekad mislim da bi ga nabila za vijeke vjekov a i tu žensku koja se usudila na moj teritorij
nekad mislim da bi postupila damski, dostojanstveno, bez puno riječi, jer se nema što reći i okrenula se u novi život
lako je tako premetati scenarije pa se opet vratiti u sigurno okružje gdje se ne mučiš takvim osjećajima
hoću reći da uopće nemam snage tvrditi ni ovo ni ono...
Ma, sve to stoji da dok ne tresneš, idealiziraš... ali nekako je pomalo neukusno javiti se na temu muž me prevario, što ću? s iskustvom krasnog braka u kojem smo ja i on tako skladno otvoreni da ne bi bio nikakav problem da u toj silnoj otvorenosti on prizna da se zaljubio. I mene dok sam bila u približnoj situaciji kao pokretačica, ama uopće nije bodrilo da su drugi skladno otvoreni međusobno, pa ne vidim ni kako bi moglo nju. Uz to, savjetovati preko foruma je nezahvalno uvijek, i možda mene moje iskustvo zasljepljuje pa ne vidim da nekome drugom s djecom razgovor u šumi s dramatikom plakanja i ljubljenja može spasiti brak.
A majke ti mile, pa koliko ste vi cure dugo s vašim muževima (casa i KrisZg) da ste još u gu-gu fazi.
Dam se kladit kraće od 10 godina.
htjedoh reći i Zuska
kao i dosta tema do sada, a ovo svakako nije ni prva ni zadnja, i ova se razgranala.
iz jedne teme se mic po mic izrodilo svašta pomalo.
ljubavi i netrpeljivosti, brakova i razvoda ima i bit će i ne smetaju jedni drugima jer nemaju zašto.
ništa nije pisano u zloj namjeri, a zadnja ti je rečenica, casa, stvarno nepotrebno zločesta.
konkretno pokretačici teme nitko od nas ovdje ne može dati savjet niti ga ona treba poslušati, a iz ovog kupusa koji smo joj servirali ovdje neka si uzme što joj odgovara ili neka jednostavno ostavi.
nitko ništa loše nije mislio, ja čak ne vidim da je tu išta iti neukusno. koliko god osjetljiva bila tema se razgranala i to je sve.
Ja u gugu fazi?!?! Mislim da nakon kraja prvog nasilnog braka s prevarama, s mm sadašnjim ni dana nisam bila u gugu fazi i da do kraja života neću ući u gugu fazu. Mora da si nešto pobrkala...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom