Meni je ovo Zuskino s outanjem u prirodi nekako srednjoškolski, nemoj se uvrijedit... I ti silni otvoreni razgovori... Predramatično za moj ukus.. Prošla sam to u prvom braku, i prevare i sve što mogu reći kad te netko vara, slabe vajde od razgovora i razumijevanja i osjećaja.
Treba ili oprostit njemu da te vara a sebi da dopuštaš ili si dopustila biti varana pa gradit odnos ispočetka, približavat se, trudit se, pronaći zašto je s njim dobro i pokušati njemu pokazati zašto je s tobom dobro.. Ili završiti brak, proći stadije bijesa, okrivljavanja, tuge, očaja, svakojakog čemera i jada, oprostiti i njemu i sebi i krenuti dalje u život. Što treba napraviti pokretačica ovisi o koječemu, od toga ima li za podstanarstvo do toga koliko je muž spreman na pokajništvo. I treba biti praktičan, treba znati da je otići s djecom bez barem dvije , tri plaće sa strane, neodgovorno, pa se u tom slučaju treba strpiti i skupiti neke novce...
Jedino u što sam gotovo pa sigurna je da ne bi trebalo s mužem koji je prevario ili vara otvoreno razgovarati o osjećajima u prirodi, plakati, miriti se dramatično i obećavati brda i dole. To je po mom iskustvu, gotovo siguran put u nesređeni brak u kojem se prevare događaju bar sporadično, pa se opet opraštaju uz gomilu velikih riječi... Moje osobno iskustvo, naravno, nije neki standard po kojem bi drugi trebali živjeti. Ali valjda smo se dvije javile koje smo to prošle...