oprostiti nevjeru radi djece ili ne

[mamitzi]

nešto mi je palo napamet, iako nije u potpunosti za usporedbu.
između moje osamnaeste i dvadesetosme godine imala sam nekoliko dugačkih veza u kojima sam varala svoje dečke. i bilo mi je silno uzbudljiv, ludo, zabavno, osjećala sam se kao kingkong- ne mogu objasniti kako, ali jako dobro. bila sam povremeno zaljubljena u dvojicu, nekad su znali, nekad nisu, ali nakraju bi uvijek svi troje plakali.
mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).

[Lili75]

nešto mi je palo napamet, iako nije u potpunosti za usporedbu.
između moje osamnaeste i dvadesetosme godine imala sam nekoliko dugačkih veza u kojima sam varala svoje dečke. i bilo mi je silno uzbudljiv, ludo, zabavno, osjećala sam se kao kingkong- ne mogu objasniti kako, ali jako dobro. bila sam povremeno zaljubljena u dvojicu, nekad su znali, nekad nisu, ali nakraju bi uvijek svi troje plakali.
mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).

mamitzi varalice jedna ha ha
ja volim isto reci da neke stvari treba /bolje proci u mladosti pa kasnije covjek vise zna cijenit ono sto ima.
A nekim muskima bih zabranila zenidbu prije 30-te da ne bude labudjeg pjeva u 40-im iako ni to nije garancija.

[zasad skulirana]

mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).

dakle,ti si provjerila da ti je MM to isto odradio prije braka pa si mirna?
da,ima ih dosta koji podrzavaju tu teoriju "izivi se prije braka", moj mi je bivsi priznao (bili smo si medjusobno prvi) kako po njemu ne bi nikako bilo dobro da smo na kraju zavrsili u braku...

[šafran]

nešto mi je palo napamet, iako nije u potpunosti za usporedbu.
između moje osamnaeste i dvadesetosme godine imala sam nekoliko dugačkih veza u kojima sam varala svoje dečke. i bilo mi je silno uzbudljiv, ludo, zabavno, osjećala sam se kao kingkong- ne mogu objasniti kako, ali jako dobro. bila sam povremeno zaljubljena u dvojicu, nekad su znali, nekad nisu, ali nakraju bi uvijek svi troje plakali.
mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).

O zavodnice jedna! Od sad te zovem femme fatale

Nisu svi nevjerni nemani, ne, sve je to za ljude, i svi smo krvavi ispod kože. Sigurna sam da nesnosno boli i peće, pogotovo ako je ljubav friškija, ti duboki osjećaji novijeg datuma. Nekako imam osjećaj da mi sa 20+ godina zajedništva sa istom osobom bi možda neke stvari brže zalizali, a možda imam krivi osjećaj, rekla sam već, ne znam.
Iako teško mogu zamisliti da se sad najednom naon toliko godina bezglavo kao tinejđeri zaljubimo u nekog drugog ili on ili ja, da bi sve što smo stvarali i gradili, ne samo materijalno, stavili na kocku, i još malu djecu, ali kako je već negdje, mislim Carmina rekla, u ništa se ipak ne bih mogla zakleti u životu, osim u trenutne, sadašnje osjećaje, sadašnje stanje. Već sutra jbg može biti drugačije.

Da vam idem sada malo prepričati moje djetinjstvo, brakove, veze, međusobne korelacije moje obitelji, situacije, jedno vrijeme stanje općeg ludila koje je trajalo dobro desetljeće, ne bi mi vjerovali, rekli bi da fantaziram, pa zato neću Ali sličilo je skoro pa hollywoodskom uratku the Godfather, možda zato toliko i volim tu trilogiju
Nije da me nije okrznulo to sve što se događalo, ali iz današnje perspektive zrele i odrasle žene, za svakog od tih likova mogu pronaći opravdanje, čak i za svoju majku, a koja je ipak ostavila najdublji rez, ta emocionalna hladnoća nekog koga obožavaš, ali i to razumijem, previše sam sličila ocu, a on joj je slomio i dušu i srce, nekoliko puta za redom, a opet daleko je bio od đubreta, jednostavno po prirodi nije bio monogamist,, a možda i je, samo je bio onaj tip muškaraca kojemu se žene same nude, pa ajd sad da ribica ne bučne u vodu, i hebeš ga. A moja stara teški tradicionalist po uvjerenju, navodno. A u duši zapravo divljakuša koja vrišti za slobodom i eksperimentiranjem, no, to sam tek saznala puno godina kasnije, slučajno od bake, a što je najbolje od svega i moji baka i deda, sušte suprotnosti od nje, rušitelji granica, a možda ju je baš to natjeralo da se postavi drugačije od njih prema životu, jer je mislila da će njen život tako biti bolji, tko to zna. Kad samo pokušam zamisliti sliku, divlje 70-te, a ona stoji sa strane i glumi da je se sve to ne tiče, a najradije bi bila dio svega toga, i onda prvo dijete pobaci namjerno, stari doživio freak out, a opet nije joj zamjeriti, već je i tu imao afere na samom početku i kakav onda freak out, osgurno se on ne bi brinuo o tom djetetu, peeviše je suknjica letalo oko njega. Pa onda sa mnom, bi li ili ne bi, pa se odluči da ipak bi, pa kad se rodim sjetila se da ipak ne bi, sreća pa su baka i dida bili tu, pa se opet sjetila da ipak bi svoje dijete nazad, ma mislim

I šta sam ono htjela reći Uglavnom sve je to za ljude. A ja, pa ja ne osjećam nikakvu gorčinu danas, možda imam jako visok prag tolerancije na pizdarije, šta ja znam. Čak mi dođe žao, najviše moje majke, ona ni ne zna da ja znam, sve ono što znam, a ja sam još kao dijete znala već naći svoje puteve, ali to sam ja, i sreća njena da jesam, jel na nekog iole emocionalno labilnijeg i osjetljivijeg je takvo djetinjstvo moglo ostaviti dublje posljedice, pa bi još i za to morala biti odgovorna, a ovako se njena odgovornost srećom svela samo za njen vlastiti život i vlastitu (ne)sreću.

Ali, ipak ima i jedan ali. Da li bi danas na to sve tako smireno i sa takvom lakoćom gledala, a da su se recimo meni u životu malo drugačije posložile karte, i da je moja životna priča kojim slučajem ličila onoj mojih roditelja, e to je pitanje. Vjerojatnost je prilično velika da ne bi.

[Peterlin]

nešto mi je palo napamet, iako nije u potpunosti za usporedbu.
između moje osamnaeste i dvadesetosme godine imala sam nekoliko dugačkih veza u kojima sam varala svoje dečke. i bilo mi je silno uzbudljiv, ludo, zabavno, osjećala sam se kao kingkong- ne mogu objasniti kako, ali jako dobro. bila sam povremeno zaljubljena u dvojicu, nekad su znali, nekad nisu, ali nakraju bi uvijek svi troje plakali.
mislim da to nisam prošla, recimo da sam se udala mlada ( prije tridesete) vjerojatno bi to učinila u braku i s djecom pa bi opet svi plakali- samo što bi nas bilo više i bili bi nesretniji.
znam da branim varače, uglavnom zato jer hoću reći da nevjerni nisu zle nemani nego obični ljudi. kao npr. nekeod nas nisu nikad nikad nije popile i vozile a netko jesu (iako sve znamo kakve posljedice mogu biti).

Viš viš...ovo je dobar uvid! Imam ja zapravo slično iskustvo iz mladosti. Ali to nisu bile veze u kojima bi se čovjek obvezao na cijeli život. Nekako smo bili... ležerni, obostrano, možda i zato jer smo bili svjesni da to nije za cijeli život. Ni meni nije padalo na pamet da se udajem mlada, a mislila sam da je to zato jer nisam našla pravu osobu... To je bio period traženja i sebe i druge osobe, a u toj potrazi mnogi su otpali-obostrano. Ono što sam shvatila u tom životnom razdoblju jest da se ne osjećam ugodno i udobno u tim paralelnim vezama - jednostavno mi nije pasalo. Nije me zabrinjavao etički aspekt, za to me malo bilo briga (a tako je i danas), ali nije mi odgovaralo da se dijelim na više osoba. Nije mi čak bilo ni adrenalinski zabavno, ali sam bila znatiželjna i morala sam probati kako izgleda višestruka veza. I nije me se dojmilo - višekratno. Shvatila da sam monogamno biće i da se bolje osjećam u takvoj vezi. Naravno, da bi to čovjek dokučio, mora se ponekad osjetiti i nelagodno i izdano - sve u rok službe. (Offt. u istu kategoriju mladosti u kojoj je štošta dozvoljeno ulaze i dulji boravci u inozemstvu, uzimanje neplaćenih dopusta za to, hodočašća s ruksakom po zemljama raznim - nešto za što postoji vrijeme i mjesto, ali što nije baš za obiteljske ljude.

Tko bi znao.... Kad sam napokon našla pravu osobu (a bila sam debelo preko tridesete) sve je sjelo na svoje mjesto, jednostavno nije bilo potrebe za nikakvim eksperimentima. Svoje sam odradila, mm isto na svojoj strani "prije našeg zajedničkog vremena" i gotovo.

U pravu si - da smo mlađi ugazili u brak, tko zna kako bi to izgledalo.... Možda bi bilo dobro, a možda bi se razišli.