Problemi s muževim ocem

[Trina]

Meni to zvuči ko super did. Moj je ćaća je isto takav, sve ono što ja nedam, on skrivečki uvaljuje. Ali što sad, neće ni meni ni djeci kruna pasti s glave zbog toga. ja znam da ih on obožava, oni njega jednako tako i na takvim odnosima treba biti zahvalan. Ti odgajaš, dide se zamo zahebava. Možda si ti malo osjetljiva zbog škakljivih obiteljskih tema?

[cvijeta73]

Ti odgajaš, dide se zamo zahebava.

x
i na ostatak posta. i na ivaricu potpis isto.

[Peterlin]

Meni to zvuči ko super did. Moj je ćaća je isto takav, sve ono što ja nedam, on skrivečki uvaljuje. Ali što sad, neće ni meni ni djeci kruna pasti s glave zbog toga. ja znam da ih on obožava, oni njega jednako tako i na takvim odnosima treba biti zahvalan. Ti odgajaš, dide se zamo zahebava. Možda si ti malo osjetljiva zbog škakljivih obiteljskih tema?

Istina je, ali to shvatiš tek puuuuno kasnije.

Moja svekrva je prva djetetu ponudila grah i zelje - moj mlađi obožava takve stvari, "pravu" hranu... Jest, imao je tada oko 2 godine, nije imao 6 mjeseci... Kod bake jedu kekse, piju slatke sokove i slično, ali budući da su tamo po sat-dva tjedno, to je podnošljivo.

A sad ozbiljno: roxana16, tebi slijedi nekoliko ozbiljnih razgovora, s hladnom glavom i bez emocionalnih ispada.

Prvo - moraš se s mužem dogovoriti što ti je stvarno bitno u odgoju djece (na stranu planirano drugo dijete, to ide tek ako sve ostalo bude štimalo).

Drugo - kad tm i ti nađete zajedničku platformu oko toga što je stvarno bitno i oko čega ćete inzistirati (recimo dohrana), a gdje možete zažmiriti na jedno oko (recimo popodnevno spavanje - to mi je prvo palo na pamet). Neka tvoj muž porazgovara s ocem o tome. Kako - on će bolje znati, otac mu je to. Lakše će to obaviti nego ti i manja je vjerojatnost da se dida uvrijedi. ALi treba to pažljivo izvesti. Možda ne uspije od prve, ali malo pomalo....

Dalje - gledajte kako se stvari budu razvijale, pa TEK ONDA pitajte dida što bi bilo kad bi se vi odlučili na još jedno dijete - onako u teoriji... čisto da vidite. Mi smo imali situaciju da je svekrva jasno i glasno (i očekivano) rekla da ne može brinuti o našoj djeci i nek ih upišemo u jaslice. POšteno! Cijenim danas tu njenu izjavu više od bilo čega. Ona ih je tu i tamo pričuvala dok su bili bolesni (ne uvijek, samo ponekad), ona nam je uskakala sa skuhanim ručkom i tak, ali naša djeca su bila NAŠA briga. Čist račun - duga ljubav! Nismo imali nerealnih očekivanja, a ni ona. Moji roditelji žive u drugom gradu pa na njih nismo mogli računati i znalo se od prvog trenutka što nas čeka. Ja sam sretna da svi oni unatoč visokim godinama još uvijek brinu SAMI O SEBI, to mi je dovoljno. A unuci sad već uskaču i pomažu njima kad su u prilici i imaju super odnos. Ali da se to izgradi trebalo je ponekad zažmiriti na jedno, ponekad na oba oka i pustiti bake i dedu da se snalaze s unucima kako ONI misle da je najbolje.