Aaa, evo i nastavka! Da, baš to, mislim isto! Na moj razvoj je sigurno utjecao brak s njim, čak i puno više nego roditeljski odgoj.Jelena prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Aaa, evo i nastavka! Da, baš to, mislim isto! Na moj razvoj je sigurno utjecao brak s njim, čak i puno više nego roditeljski odgoj.
Posljednje uređivanje od šafran : 12.07.2014. at 06:00
Ali ovo mi sad već polako bode oči, mi svi tu nešto jako žestoke ženske, dok su nam muževi sve neke miroljubive dobrice, hmm
Zuska jel ovo govoriš iz današnjih cipela, ili si i sa 16 tako razmišljala i prema tome birala?
Pretpostavljam (ali samo pretpostavljam, jer kod tebe se nikad ne zna
Da se još malo jasnije izrazim, jer se nas dvije ne razumijmo uvijek baš najbolje
Sa fasistom i podrzavateljem bilo koje ekstremne ideologije, ne bih bila ni ja!
Ma ne bi ni ja, naravno, danas. Ali se pitam, što bi bilo i da li bi bilo da sam se sa 16 zaljubila u jednog takvog, a da recimo još nisam bila svjesna o čemu se tu točno radi. U zadnje vrijeme ima nešto hrpu dokumentaraca na tu temu, živost i nacisitičkih i islamističkih, safilističkih pokreta danas tu na zapadu u koje srljaju mahom jako mladi ljudi, tinejđeri, prijatelji, zaljubljeni mladi parovi, pa onda ispovijesti petanestak ili više godina kasnije nekih maloborjnh koji su se uspijeli izvući.
ali evo religija recimo. ateizam mi je važan. i jasno ga izražavam. i ne doživljavam ga kao svoju intimnu ideju, nego dapače imam jasno i artikulirano mišljenje o organiziranoj religiji, osobito u ovoj zemlji. i smatram da radim za dobrobit svoje djece kad i odgajam u ateističko humanističkom svjetonazoru. i sad recimo moj muž vjeruje u boga. i ne da ne vidi problem u vjeronuaku u školi, nego mu se podrazumijeva da je za djecu dobro da idu na vjeronauk. i kako sad na zelenu granu? tako da netko radikalno promjeni svoj stav? pa što nije onda efikasnije naći nekog tko nam je već po guštu?
mislim, dozvoljavam da neki ljudi nemaju i ne žele imati tako razrađene stavove i da će oni eventualno i postići neki kompromis, ali morate dozvoliti da postoje ljudi koji svoj ateizam, femnizam itd. doista doživljavaju bitnim dijelom identiteta i to se reflektira i na odgoj i na interese. i nisu ti ljudi zato ekstremni ili nefleksibilni generalno. nego su im neka pitanja važnija nego nekima od vas. i to je ok.
ista stvar je s muzikom. ako je glazba osobi važna i puno ju konzumira i najviše voli kuhati nedjeljni ručak uz arije koje izvodi renata tebaldi, onda je nemoguće da u ime fleksibilnosti i tolerancije i nezaguljenosti i možebitne ljubavi sluša rozgu ili seve. uši bi mi prokrvarile :stigmata:!
MM naravno samo hipotetski i za potrebe prošlog posta vjeruje u boga, ako je itko sumnjao
ne znam
poznajem dosta ljudi koji su u skladnom braku gdje je jedan ateist, drugi vjernik
ili gdje su različitih vjera
jedni su bili u braku pedesetak godina, do njegove smrti
a bome znam i onih gdje mi nije jasno što ih točno veže, koliko su različiti
kako netko reče - presloženo je to da bi mogli (pro)cjenjivati što je kome (ne)podnošljivo
pa naravno. nisam ja ni mislila da nema međureligijskih ili religijsko-ateističkih brakova. nego sam se osvrnula na konstantna uvjeravanja na ovoj temi da to nije toliko važno i da se nije dobro biti isključiv. pa sam na vlastitom primjeru, kada više nisam znala kako, objasnila da eto postoje i ljudi kojima to jest jako važno i objasnila zašto.
opet ovisi o osobiDa se još malo jasnije izrazim, jer se nas dvije ne razumijmo uvijek baš najbolje
netko će popustiti pred gorljivošću, netko neće
pa imao i 16 godina
Žene s ružičastim naočalama.
Sasa, meni je savrseno jasno o cemu ti govoris. Postoji razlika izmedju osobe kojoj su narodnjaci ne samo glazbeni ukus nego i stil zivota, nacin razmisljanja.
Ali da prekrizim nekoga tko, eto, na svadbi zaplese uz narodnjak ili se nadje u klubu gdje prije ponoci puste nekoliko narodnih pjesama, mada to inace nije njegov ukus... to mi je ekstremizam i iskljucivost.
Eto, nadam se da je sada jasnije sto ja osobno smatram iskljucivoscu i gdje su granice tolerancije o kojima ja pricam.
Gledam isključivo iz današnje pozicije, da sad pokušavam novu vezu, brak.
Naravno da je ova pozicija jedna sasvim drugačija situacija, nego kad sam imala 17 godina.
Kao što sam i rekla MM i ja smo zajedno rasli, mijenjali se i ostalo što s time ide, ali ja danas nemam ni volje ni vremena s nekim rasti, nadograđivati se i tko zna što sve ne slijedećih 20 godina.
Danas točno znam što želim, a što nikako ne želim i naravno da su kriteriji puuuuno viši.
Ne bih se kladila da je MM bio "savršen" na prvi pogled, kao i ja njemu, nego bih prije rekla da smo imali sreće s nekim osnovnim sličnim životnim uvjerenjima i velikom voljom za rastom, mijenjanjem, napredovanjem,... (I sad smo si savršeni).
Inače neki dan ispunjavam neku fejs anketu i kažem mužu kako je ispao 94% savršen i kako ja njega uvijek hvalim da je takav, a on meni kaže da i on mene uvijek hvali da sam ja njegov Atila, bič Božji.
Pa ovo nije nitko napisao.
Evo moje dijete jučer pjevuši po kući "okus mentola, leden dah" i urnebesno se zabavlja. Nemam pojma gdje je čuo pjesmu.
Ili npr. njegov trener se zove Ante, pa smo dijete i ja zavijali po kući Aaaaaaaaaaaaaaante, okani me se, sve ga ti,... i tako danima, pa se za sad nitko nije, od nikoga rastao.
Ali mi je zato bilo vrlo bitno kad je dijete slavilo rođendan da mu snimim sate i sate glazbe, lijepe, zabavne, plesne, vesele, ali ne cajke i slično, nego ono što je nama prihvatljivo.
Ček da se sjetim... Ne, ali jesam sa 17Zuska jel ovo govoriš iz današnjih cipela, ili si i sa 16 tako razmišljala i prema tome birala?
Kužim tvoju poantu, naravno da ćemo se u srednjoj školi pokusirati na izgled, duhovitost i sl., a vremenom ćemo postajati sve isključiviji i izbirljiviji jer se konstantno izgrađujemo i formiramo.
Aaaaaaa! Pa dobro, Mamica, jel itko ovdje spomenuo da bi se razveo zbog toga??? Govorimo o glazbenom ukusu, a ne o incidentima.
I potpis na Sasu, sve je lijepo objasnila.
Ok, razumijem, jesam i ja, u biti sam bila dosta politična za tako ranu dob, jedino što se danas ne bi mogla baš zakleti da ne bi u ime ljubavi, tada, u to doba, bila spremnija na kompromise i odstupila od nekih stavova, pa makar napravila tešku glupost u životu, koji mi i nisu s obzirom dob tada bili potpuno jasni i uobličeni kao što su danas, što dolazi sa godinama i životnim iskustvom. Makar, možda bi se i iznenadila, ali to ne znam.Ček da se sjetim... Ne, ali jesam sa 17
Kužim tvoju poantu, naravno da ćemo se u srednjoj školi pokusirati na izgled, duhovitost i sl., a vremenom ćemo postajati sve isključiviji i izbirljiviji jer se konstantno izgrađujemo i formiramo.
Ja volim Čerge, i našu i onu grčku
I ne mogu si zamisliti svadbu na kojoj svira jazz ili flamengo, koje jako volim i svira mi manje više stalno i doma i u autu.
Ja sam tipična podjeljena ličnost, ili
Inače volim jako i cigansku glazbu
A da , a kod Rozge ne osjećam ama baš ništa, u biti, ide mi na živce svaka njena pjesma, a i njen glas, iako mi je ona ok, nemam ništa protiv, ono, što znam o njoj eto preko medija.
šafranice, dijelimo ljubav i prema glazbiInače volim jako i cigansku glazbu
http://www.youtube.com/watch?v=2WX_4FNoto4
Evo jedna za moju dušu u znak pomirenja. Živili.
Eto da mi dragi zna ovako odsvirat i otpjevat zanemarila bih i malog pišu
Romska glazba je i meni draga..ima nešto šta dira u dušu
Carmina, ideš i ti na špicu
Baš sam htjela pitati
Aaa najbolji gitarski rif svih vremena
Može,može...oće bit scena gdje ekipa ko fol ide u wc pa biježi kroz ponistru,a ja sidin i pitan se kamo su svi nestali.
Mislila san stavit najnoviji "hit" N.Celzijus "Karrrranfili" al bojin se bilo bi
Neće, tako mi očiju, ima da budemo baš onakve kakve jesmo, zaguljene i prgave
Optimistica ostavila sam nešto za tebe na obiteljskom kreativnom kutku, nadam se da će ti se svidjeti
Optimistica ostavila sam nešto za tebe na obiteljskom kreativnom kutku, nadam se da će ti se svidjeti
Nekako mislim da veličina muškog spolnog organa ne bi trebala biti uopće spominjana u temi neoprostivosti u braku.
To bi trebalo moći oprostiti
Mislim da se čovjeku koga volimo i s kojim dijelimo život, može oprostiti skoro sve. Ako su valjani razlozi postupaka i ako se ne ponavljaju. Što očekujem i za sebe. I ako onaj koji pogriješi želi oprost,
Usput, mislim da muškarac treba imati bar dvije velike stvari
Beti ti to ovo za plaću ozbiljno?
Meni je bitno da je uz mene kada mi treba. Nismo dugo u braku ali svakojakvih situacija je bilo i uvijek je znao prepoznati koliko mi treba.
O prevarama mi je teško pričati jer sam dijete iz lošeg braka koji je prevara obilježila i na kraju rastepla, ali nisam sigurna što bi i kako bi.
E da i ja sam ateist on vjernik
Potpis na ovo, a bome začudilo me i ono da je impotencija neoprostivaNekako mislim da veličina muškog spolnog organa ne bi trebala biti uopće spominjana u temi neoprostivosti u braku.
To bi trebalo moći oprostiti- s obzirom da sa godinama muškarci sve više znaju imati problema sa tim, ne bih im rado bila na mjestu ako njihove žene smatraju da je to neoprostivo.
http://www.plivazdravlje.hr/bolest-c...potencija.htmloko 5% muškaraca u dobi od 40 godina i između 15-25% u dobi od 65 godina suočava se s ovim problemom
Pa to valjda spada u ono "u dobru i zlu", ili?
pusti, još smo mlaadeePa to valjda spada u ono "u dobru i zlu", ili?
Je, to sto ti kazes relativno je kao i placa.
pogotovo velika u ovim vremenima.
pusti, još smo mlaadee
(Mislim da smo ista generacija ako ti godina u nicku znači ono što mislim.
Mlade i nezasitne. Da mi je momak Impotentan ili da mu se digne svaki deseti put na mene, nebi mi postao muž sigurno. A ako mu padne sa 65, a hebes ga, nije to isto
Posljednje uređivanje od Trina : 13.07.2014. at 01:38
Ma to, zato i pitam - jer je naslov "Što je neoprostivo u braku", a ne "prije braka", pa mi nije bilo jasno.
Odavno je ovo postalo "sto je neoprostivo prije braka" negdi nakon par postova. Isfilozofirali smo,čini mi se da nije prvi put
Meni je neoprostiva- sebičnost. Možda to nije dovoljan razlog za odlazak, za razvod, ali...živjeti s nekim tko je apsolutno usmjeren na sebe i svoje potrebe, tko stalno samog sebe stavlja u prvi plan, ispred djece i obitelji, tko će nešto napraviti samo ako iz toga ima sam neke koristi...to je užasno teško. Tu rijetko kakav razgovor pomaže, takvi ljudi nisu svjesni svog ponašanja, misle da se svi tako ponašaju i da to tako treba biti.
...
Ali da prekrizim nekoga tko, eto, na svadbi zaplese uz narodnjak ili se nadje u klubu gdje prije ponoci puste nekoliko narodnih pjesama, mada to inace nije njegov ukus... to mi je ekstremizam i iskljucivost.
Eto, nadam se da je sada jasnije sto ja osobno smatram iskljucivoscu i gdje su granice tolerancije o kojima ja pricam.[/QUOTE]
mamice tvoja sam istomisljenica. Potpijem te od rijeci do rijeci.
I cure racunajte na mene na spici
Eto, bas sam sad malo razmisljala i ja. Mislim da se na kraju sve svodi na to da mi je bitno da je mom muzu stalo do naseg odnosa i da se trudi. Ako to postoji, preko svega bih mogla prijeci...
Potpis.
Iz ove perspektive mogu svasta pricati ali kad bi se stvarno nesto desili pitanje kako bi reagirala.
Mislim da je tako svakome. Jedno je hipotetska situacija, a drugo je život.
a da. ja u stvari mislim da rijetko koji brak preživi nevjeru. baš rijetko koji. sad imamo u glavi da bi oprostili, al nije to lako. i uvijek imamo u glavi da smo ipak mi te prave, a prevaru gledamo kao na neku kratkotajnu slabost, ono, jednonoćnu avanturu. i ako nije jednonoćna, mi smo te koje smo bolje, pametnije, ma sve, i kad vide da bi nas mogli izgubiti, u suzama mole za oprost.
u stvarnom životu i to je rijetko.
kad se sazna, teško je vratiti povjerenje, teško je živjeti ovom, kako bi rekao kundera, nepodnošljivom lakoćom postojanja kao prije nevjere.
Prežive brakovi u kojima druga strana nikad ne sazna, pod uvjetom da su se stvari dobro posložile, da prevara nije bila tek posljedica nekog dubljeg problema među supružnicima.
To sam htjela napisati. Na žalost, znam za neke veze i brakove koji super funkcioniraju, a jedna strana je imala, još uvijek ima vezu ili povremeno skrene sa strane.
Ovako na brzaka, sjetila sam se tri para, u dva slučaja riječ je o muškoj, u jednom o ženskoj osobi, u sva slučaja riječ o našoj (plus minus par godina) generaciji, a u jednoj o paru koji ma odraslu djecu ( u 20-ima i 30-ima).
Ono super funkiconiraju znači da po onome što vidim, međusobno se slažu i grade/održavaju svoju budućnost dosta složno, ništa drukčije od ostalih parova.
Za jedina dva para za koja znam da su se rastala/odvojila u posljednjih godinu dana nije se radilo o prevari ni o drugoj osobi, već neslaganje u karakterima, pristupu odgoju djeteta.
Znam da osobno iskustvo nije statistički relevantno, ali zanimljivo mi je podijeliti sad kad se sjetila primjera.
Pa sad.... Ako je nevjera obostrana i prešutna navika, ima toga.... Znam takve slučajeve. Ali mora postojati ravnoteža, ne znam kako bih to objasnila, "milo za drago" nije prava riječ, nego više ono - ne zamjerem mužu/ženi ono što je i moja slabost.
a valjda. ja ne znam za takve. za ovo - dok se ne sazna - to da. ali ovo da on ima sa strane i ona ima sa strane i sve to funkcionira fakat nisam čula. osim one komaje
Pa nije baš tako ni u komajama, on može više, one ne
A ne vidim da se spominje novac.
Meni je nezamislivo da svatko ima svoj novac. Tu ne mislim ono dogovorno ja ću platit kredit ti režije sa svoje plaće. Nego recimo znam jedan par njemu se sa plaće skida kredit za stan ona rješava sve ostalo plus nekad i njemu mora dati za đeparac. Slučajno znam kakva su im primanja pa znam da njemu nakon kredita ostane otprilike koliko i njoj nakon režija ali ona od ostatka rješava hranu, odjeću, knjige i sve ostale potrepštine on većinu potroši na sebe, cigare, cugice i tako to.
Meni je to nenormalno i nezamislivo. To kad sam kroz razgovor skužila i zgrozila se a ona najnormalnije priča o tome.
Mislim da mira u kući ne bi bilo da on spiska pare u birtiji a ja ne znam kako djeci kupiti osnovno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
