Međutim, nešto mi je ostalo nejasno. Nejasno mi je kako se inače razrješavaju, barem u teoriji, ovakve situacije, tj. kako bi ta nediskriminacija u praksi trebala izgledati.

Pogotovo jer nisu ni sva radna mjesta ista, odnosno postoje različite rada na kojem ne bi trebalo biti diskriminacije - klasično zaposlenje na neko radno mjesto, imenovanje na neku funkciju, izbor u neki mandat... (možda sam nešto zaboravila, dopunite kao jesam).

Evo, hipotetske situacije.

Poslodavac: vi ste super, želimo vas primiti, evo, počinjete raditi za mjesec dana.
Trudnica: Dobro, može, ali znate ja za 3 mjeseca moram roditi pa me neko vrijeme neće biti.
Poslodavac: Mi to razumijemo, ali nama treba netko i u to vrijeme dok vas neće biti.

Kako onda oni rješavaju tu situaciju, a da ne diskriminiraju trudnicu koji bi rado zaposlili, ali jednostavno narav posla zahtijeva da im netko radi bez rupe od par mjeseci ili godine dana? Na kraju se dogovore da je ipak ne zaposle, žena to razumije, osjeća se krivom što se uopće javila, iako joj laska to što je ušla u uži izbor. Ili je zaposle, ali prije nego ode na porodiljni, primaju osobu na određeno? Dakle raspisuju još jedan natječaj? Ili?

A što kad je npr. riječ o poziciji za koju se osoba imenuje u mandat (npr. 4 godine)? Tipa bira se ravnatelj pučkog učilišta i najbolji kandidat im je trudnica, odnosno osoba koje uskoro neće biti neko vrijeme? Da li je ne izaberu zbog trudnoće? Ako je izaberu, tko onda obavlja tu poziciju dok nema te osobe? Kako to rješavaju?
Znam za slučaj kad se kandidatinja sa svim kvalifikacijama nije htjela prijaviti upravo na takav natječaj jer je željela zatrudnjeti te godine pa nije htjela sebe i njih dovoditi u nezgodnu situaciju jer je riječ o madatu od 4 godine.

Dakle, ravnopravnost spolova je vrlo upitna kad je riječ o praksi pa i samosvjesti žena da su ravnopravne kao kandidatkinje....