Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
mislim da svi gledamo iz cipela svojega okruženja/zaposlenja.
da ja ljudima usred posla odem na porodiljni, tko bi taj stan završio?
da uzmu nekoga drugoga tko pojma nema što sam i kako zamislila?
ili da žive u izgnanstvu još godinu dana dok se ja ne vratim?

da, meni je u ovome slučaju poslodavac svetinja.
i ima me pravo neangažirati ako vidi da mu posao neću moći dovršiti.

postoje poslovi s rokom trajanja, nisu svi na duge staze.
Pretostavljam da ti, apri, kad uređuješ stan radiš kao ja kad prevodim, na ugovor o djelu. Pa, naravno, da u tom slučaju nema otvaranja porodiljnog niti ćeš preuzet 1000 kartica 9 mjeseci trudna, jer ih ne možeš odradit. Ako te snađe neka nenadana nevolja, tipa prometne, ja sam uvjerena da baš uvijek ima zamjene, ono može prevest netko drugi ili uredit netko drugi, samo što to košta... A kod ugovora o djelu to ne košta poslodavca, nego tebe ili mene, koje smo dužne obavit posao do kraja,i iz bolnice. Ako, pak,radiš u nekoj firmi, onda vjerujem da nitko od nas nije tooooliko originalan i osebujan, da ga kolega koji radi slične poslove ne bi mogao zamijenit... A to da kolega ne bi znao izvest ono što sam ja zamislila, to je jasno samo o sebi. n bi izveo nešto što je on zamislio u okvirima koje sam mu ja onim odrađenim već zadala. mislim da ovaj tvojrimjer sa stanom, jasno daje do znanja razliku između perspektive freelancera i radnika na ugovoru na određeno ili neodređeno...