Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
Nitko ne spori da postoje poslovi koji zahtijevaju angažman veći od 8 sati dnevno, ali takvi poslovi zahtijevaju proporcionalna i primanja. Ljudi koji pristaju raditi 14 sati dnevno, prati sve i svašta, voditi knjige i biti potrčko za ispodprosječnu plaću, su ljudi koji ruše cijenu rada. Rade li to jer nema drugog posla na vidiku, a ne mogu si priuštit biti bez plaće ili jer uživaju u ulozi paćenika druga je stvar. Ali da je to normalno, nije i ne treba biti.
Naravno da to rade jer nema drugog posla na vidiku.
Evo recimo žena sa sss spremom sposobna i pametna za raditi svašta ni u velikom ZG nakon otkaza u struci nije mogla pronaći posao u struci i preko veze se zapošljava u servisu za čišćenja. Plaća minimalac i nadoplata do nekog iznosa na ruke. Nije neka sreća i nije baš zadovoljna ovim dijelom na crno, al što će mora raditi dok ne nađe nešto bolje. Ajde kaže barem je šef korektan i poštuje radno vrijeme.
S vremenom se cijene rada, odnosno dogovorenog posla smanjuju no šefa zanima njegova dobit. Tako da on dogovara više posla za jednak broj ljudi. Sada ta ista žena radi za istu plaću bez i lipe plaćenih prekovremenih skoro duplo više posla, radi po cca 10 sati dnevno redovno a kada su godišnji i više jer treba zamijeniti i odraditi posao od ovih na GO.
Pri tome je sretna što je eto barem zdrava i ne vuče se po nikakvim bolovanjima jer onda neće vidjeti onu razliku koju dobije na crno.
To je stvarnost, nema drugog posla javila se na hrpe natječaja međutim javilo se na još tisuće ljudi.
Ona mora donejti novac kući jer muž sam ne može platiti sve obveze i kupiti osnovno.
Naravno da bi bila presretna da ne radi prekovremene i da joj je svaka isplaćena kuna legalna, al hebaj ga nije i da ne radi to ona radila bi neka druga. Trenutno previše nezaposlenih ima i poslodavci su u poziciji da mogu kako hoće.