Citiraj Zuska prvotno napisa Vidi poruku
Samo je jedan radnik nad radnicima!
Eh, di smo mi daleko od vremena Alije Sirotanovića.
U to vrijeme svatko je bio ponosan na svoj posao i svoj položaj, skoro svatko.
Ponosni su bili i rudari, i radnici u tvornici, a tek učitelji i doktori, šta da pričam, poštena inteligencija, svatko kao važan kotačić.
Neću idealizirati, znamo manjkavosti, niti ću se bacati u nostalgiju, nego čitam sve ove nedaće redom što ste navodile i nameće mi se misao kako svatko danas radi upravo suprotno, bez ponosa pa pokušavajući se nekako izvući iz svog jada - ponižava drugoga.

Rad i radnik su poniženi, to je priroda kapitala.

Sad da se i ja nadovežem s tom prirodom ponižavanja znanja, rada, struke, muke...kako god hoćeš, u ovom nizu tužaljki.

Nadovezuje se i na onu temu kako raditi od kuće, kako zaraditi nešto honorarno, nešto malo sa strane, uz djecu, u ovo e-doba, kao, to bi se trebalo moći.
Ja ću reći danas, iz svog iskustva, a i onih koji su prošli daleko gore u tomu od mene - i tu je jadno i nikako.
Npr. kad odete negdje očistiti stubište, to će vam platiti, malo, ništa naročito, ali će se platiti.

Tetama čistilicama se plaća, majstoru za Dobar dan ne dao vam Bog ne platiti minimalnih 200 kuna.
Treba platiti, u tome i jest point, i s punim pravom sindikati se bune za sve one neplaćene i obespravljene radnike.

No, da mozaik bude potpun i slika uređene Hrvatske cijela, meni se i mojim poznanicima slične struke već godinama događa famozna stvar da naprosto prisilno - volontiramo.
Intelektualni rad, prevođenje, web portali, pr materijali, publicistika, rad na projektima...ne moš' vjerovati ekipe - Ooo, hvala vam puno, predivno, stvarno ste nas zadužili, ali baš smo u velikim problemima, nemamo trenutno za honorare, nadam se da ćete razumjeti, mi skoro svi volontiramo, samo je tajnica stalno zaposlene itd., itd.,itd.
Nisam usamljena u tome, ljudi uređuju cijeli mjesec neki portal i ovaj im uruči 500 kuna.
Tako da, oprostite mi što neću svoju djecu poticati na volontiranje, svaka čast volontiranju, ali nije mi jasno zašto se ne traži od vodoinstalatera da volontira, šta je baš fakultet trebalo završiti da bi imao čast besplatno raditi.
Pomislila sam - sva sreća da ne ovisim o tomu, ali isto bi mi bilo i da sam kruha gladna. No, tada se valjda ne bih upuštala u intelektualne avanture nego bih išla čistiti tuđe stanove i bar bih dobila novce, a ne lijepu hvalu.
Ovo tek toliko, kako rekoh, za popunu mozaika o tržitu rada u Hrvata.