Dok god je dobar prema meni i djetetu skoro sve toleriram, osim nasilja odnosno zlostavljanja psihičkog i fizičkog ništa od nabrojenog mi nije razlog za ostaviti nekoga s kim imam obitelj.
Čangrizavost... Pa svi smo nekad čangrizavi. Ovisnost je bolest kao i svaka druga, bitno je da postoji volja za izliječenjem. Igranje igrica... Moj dragi voli igrati i to ga opušta. Ja trčim, vježbam jogu, on igra igrice.
Podjela poslova mi je jako relativan pojam. Ne bih mogla biti s nekim tko uopće ne brine za ništa, niti se posvećuje djeci. Nikad ne dijelimo pola - pola, uvijek netko povuče više, ovisno u kojoj je životnoj fazi.
Pornići su mi isto glupost. Ne volim da gleda, ali mi je to ipak draža opcija nego da mene gnjavi dva puta dnevno. Naravno, dok god ne pati zajednički intimni život, nemam ništa protiv da par puta tjedno vodi i svoj bez mene. A nekad ih i zajedno pogledamo
