Lol, i meni uvek neko liči na nekoga, kako to mrzim!
Zapravo imam problem sa prepoznavanjem lica baš zato što mi uvek neko liči na nekog, pa ih pobrkam-što je grozno kad se doseliš u selo gde svi odmah zapamte tebe, jer si jedina nova osoba u kraju u prošlih pet godina, a ti nemaš pojma ko je ko od novih par hiljada lica jer ti i inače sva lica liče jedno na drugo...
A recimo, meni je zanimljivo kako se menja konotacija etikete, u zavisnosti od onog ko je daje i kome je daje: pa će kod muških iz jedne porodice živ temperament i jezičavost biti protumačene kao hrabrost, a kod ženskih kao bezobrazluk i neukrotivost; i obrnuto, plaha i blaga narav je kod ženskih neupadljiva i očekivana, ali će muški dobiti etiketu kukavice i šonje. I dalje, ono što će neki slobodoumniji seljanin nazvati nekonvencionalnom i opuštenom porodicom, neko strožijih nazora će nazvati čudacima i zapuštenima. Pa je tako često teško odrediti ima li porodica dobru ili lošu etiketu-najčešće je naravno sve u oku posmatrača.