Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
Pošto živim celog života u ovom ili onom selu, znam o čemu govoriš.
I bilo mi je sve to vrlo smešno dok sam bila mala, kad baba počne da nabraja ko je kakav, pa na kraju niko ne ostane "ispravan".
Kasnije sam videla da često ima nešto u tome, tj. stvarno su mnogi iz te i te familije takvi ili onakvi.
Nemam pojma da li je u pitanju nasleđe ili vaspitanje, verovatno kombinacija oba faktora.
Samo znam da to ume da bude strašno opterećujuće, ono, svi tvoji su lopovi, pa si sigurno i ti, i možeš ti biti najispravniji na svetu, opet ćeš imati za sobom "rep".
Ali možeš dobiti i nezaslužen respekt, pošto su svi tvoji npr. pošteni i vredni, svi će biti ljubazni prema tebi čak i ako si ti sam pomalo lenština.
Sve u svemu, jedna od "radosti sela" koja mi obično užasno ide na živce, tj. dođe korisno kada ti to nasleđe obezbedi finiji komad mesa u mesari ili zrelije voće sa tezge, ali ja lično se osećam malo-ne znam ni sama-prazno, glupo-kada znam da tu ljubaznost nisam dobila jer sam sama tako fina i krasna osoba, već, u mom specifičnom slučaju, jer mi je muž gospodin profesor u seoskoj školi (više bi volela da mu država pokaže respekt kroz platu...).

Citiraj pulinka prvotno napisa Vidi poruku
Da dodam, verujem da se to ljudima iz grada čini smešno i simpatično, i meni je bilo u studentskim danima, dok sam većinu vremena provodila u gradu.
Otkako ređe idem u grad a vezana sam puno životom za selo, sve više vidim koliko su takve ružne trivijalnosti nekad bitne, nažalost.
Pa , meni osobno to nije nimalo niti smiješno, niti simpatično, nego upravo ono što je bodulica dobro primjetila, na tragu jedne vrlo ružne pojave kao što je diskriminacija, čak i dijelomično naginje na sagregaciju i to su jedne od onih pojava naše civilizacije za koju imam nultu toleranciju.