Citiraj Bubica prvotno napisa Vidi poruku
Moj deda je "zašarao" dok su njegova djeca bila mala, onak zaozbiljno, svi su znali. Mama mi je često pričala koliko se grozno osjećala kao adolescentica jer se u selu pretpostavljalo da će i ona (i ostala djeca) biti skloni tome. Eto, pokazalo se da nije ni jedno.
I moja mama ima vrlo sličnu priču koja ju je pratila u njenoj adolescenciji.
I naravno da su to predrasude, i da su ružne, i da bi bilo bolje da ih nema.
Ali šafran je prokomentarisala moju rečenicu da genetika ima uticaja na nasleđivanje psihičkih osobina u jednoj porodici. I nazvala to predrasudom, i opasnim razmišljanjem. Ja i dalje stojim iza toga da TO nije predrasuda, niti je ružno i opasno. Osobine same po sebi nisu ni ružne ni opasne. Niti je ružno razmišljati o tome kako se i one mogu naslediti.

Predrasuda je, naravno, generalizovati jednu osobinu na apsolutno sve članove jedne porodice i držati se toga kao nekog naročito objektivnog parametra.
Osim toga, stvari koje se generalizuju su često smešne, da ne kažem glupe, i uopšte ne predstavljaju trajne osobine čovečjeg karaktera.

Sa druge strane, do takvih generalizacija se često ne dolazi zlonamerno, niti uopšte sa bilo kakvom namerom, jednostavno, ako živiš u istom selu nekih sedamdesetak godina, i ako te razgovor navede na priču o nekoj porodici pa se prisetiš da je i taj i onaj i ovaj i onaj pre njega imao srčanu bolest i umro od infarkta-zaključićeš da je u njihovoj porodici infarkt češći od proseka, samo to nećeš izreći tako nego u formi "SVI njihovi umiru od infarkta, pa će sigurno i on", što jeste bezvezna generalizacija, ali opet sa nekakvom opipljivom podlogom. Uostalom, ako član te porodice nakon takve generalizacije ode do kardiologa i povede računa o svom zdravlju, onda bude i nečeg dobrog u tom seoskom kolektivnom pamćenju.