Citiraj Bodulica prvotno napisa Vidi poruku
meni je to gledanje čovjeka kroz obiteljsko nasljeđe jedan vid diskriminacije. i iskreno zazirem od toga.

konkretno, moji su u familiji svi bili fakultetski obrazovani te je valjda okolina očekivala da i ja završim barem neku višu. e pa šipak. doduše, podlegla ja tim očekivanjima i upisala ja pod "stare" dane fax te pred sami kraj odustala. jednostavno se nisam našla u tome i zaboli me pipa što ko misli o tome.

ne kažem da obitelj i odgoj nema utjecaj na potomke, ali nastojim upoznati čovjeka kroz njega samoga i pokušavam izbjeći to obiteljsko etiketiranje koliko god mogu.
Moji su svi sje.... (mater, ćaća, sestra), i dali su mi puno lošega, ono malo dobroga je odavno isparilo...
Mrzim kada mi MM i u afektu odnosno svađi trlja nos u prezime. Zgadilo mi se prezime zbog toga (makar nisam ga previše niti cijenila, moj ćaća nije bio tip koji drži do nasljeđa pa me nije niti odgajao u tom smislu).
Klince pokušava odgajati da budu LJUDI kako god se zvali i prezivali i kakve god budu imali škole...
Živcira me ona etiketa "on je gospon doktor!". Da, i?

Na žalost od gena ne možemo pobjeći, niti od lošeg odgoja. Možemo se samo u odrasloj dobi prepraviti u bolje ljude, koliko god je to moguće.