Bebac ti ima 2,5kg..koliko sam skuzila niski trombociti utjeu na krvarenje, kaj ne? A i daju se inekcije za to? Da je nesto jako lose, ne bi te pustili kuci. Ajde jos malo izdrzi i biti ce sve oklavko prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Bebac ti ima 2,5kg..koliko sam skuzila niski trombociti utjeu na krvarenje, kaj ne? A i daju se inekcije za to? Da je nesto jako lose, ne bi te pustili kuci. Ajde jos malo izdrzi i biti ce sve ok
I koliko vidim, sama trudnoca moze uzrokovati blagi pad trombocita.
Ma ne, inekcije se daju kod visokih vrijednosti, a neželjena njihova nuspojava je krvarenje - to se treba izbjeći.
Da, nekad trudnoća uzrokuje pad.
Sutra ću sve pitat.
Koliko sam sada procitala daje se doza ako su niski upravo zbog krvarenja.
Ma nešto si krivo pročitala, heparin se ne daje kod niskih trombocita. Možda si za nešto drugo gledala, doza čega?
Je u pravu si...krivo sam procitala, to je vezano za heparin.
A hebat ga...ipak nisam krivo:
Kada sam po internetu prertrazila zasto su opasni niski trombociti u trudnoci,naisla sam na podatak da moze doci do nemogucnosti zaustavljanja krvarenja nakon porodjaja,tako da me je to jako uplasilo i potreslo,stalno razmisljam o tome da cu iskrvariti na smrt i ne mogu sebi to da izbacim iz glave! Da li moze da ostavi neke posledice po bebu? sta da radim posto sam vec videla da trombociti ne mogu da se nadoknade ishranom. sta je prouzrokovalo snjihovoo snizenje! Molim vas da mi odgovorite u sto kracem roku,jer jako brinem. Unapred Vam puno zahvaljujem!
Odgovor doktora:
Poštovana, mišljenja sa kao i hematolog. Ne trebate brinuti nisu preniski.
Svakako ćete ih kontrolirati još do kraja trudnoće i u samom porodu. Ako će biti niski dobit ćete jednu ili dvije doze u porodu.
Koliko su tebi uopce?
Ma doze trombocita će dobit, ne inekcija...inekcije ih još više snižavaju.
Moji su sad 162, prije 3 tjedna bili 170, a prije toga 178...padaju!
A hebat ga lavko, kaj ja znam kako se te "doze" daju...pokusavam ti pokazati da nije tako crno i nemas razloga za paniku. Isto sam procitala da se obnavljaju svakih 10 dana.
U ovoj prici njezini su 129...
Vidjet ću sutra. Boga pitaj što je više normalno...al ne znam ni jednu curu s ovog foruma da su joj s tom dozom padali,...to su kao bezvezne doze.
Opet filozofiras. Normalno je da se opustis, uzivas u trudnoci i ne hranis mozak panikom i ne brines dok ti strucna osoba ne da razloga za brigu.
Da, to sam i ja nekako zaključila nakon cijelog dana.
Idem buljit u tv. Hvala ti Kris što si bila sa mnom danas...puno mi znači kad netko sasluša.
Lavko, i ja sam imala niske trombocite, i to dosta niže od donje granice u zadnjim tjednima (ne sjećam se vrijednosti) i nitko se nije uzbuđivao.
Osim mene
evo opet mene
ne znam baš puno o trombocitima, ali sam malo došla razglabati o pozitivi i negativi. ja se s anksioznošću borim već 21 godinu iako mi se čini da sam oduvijek bila mimoza i da je mamina iznenadna smrt bila samo okidač da ona ispliva u svom punom "sjaju".
i sad ću vam reći jednu čudnu stvar koja se događa kod mene. inače sam stvarno vesela i pozitivna osoba prema vani, ali kad se meni događaju neke teže stvari u životu, a to se najčešće tiče zdravlja i sigurnosti mene i moje obitelji ja se jednostavno bojim pozitivno razmišljati. da, dobro ste pročitali....strah me je. i onda smišljam najcrnje scenarije i izluđujem i sebe i druge, ali to je meni poput nekog obrambenog mehanizma. zašto? vjerojatno zato što su me sve najgore stvari u životu poput te mamine smrti zatekle kad sam baš bila u super modu. znate ono...opušteni ste, mozak vam je u praznom hodu i onda paf. drmne vas nešto...i tako više puta.
i na svjesnoj razini znam ja da to moje pozitivno ili negativno razmišljanje ne bi promijenilo tijek tih događaja i da sama sebi i svojima činim gore svojim crnjačenjima, ali moja podsvijest u tim trenutcima vlada nadamnom. jednostavno mi nešto ne dozvoljava da se opustim do kraja jer mi se čini ako se opustim da me čeka opet neko neugodno iznenađenje. i zato kod mene nije išlo bez farmakologije. a probala sam godinama svašta, ne volim se ni prisjećati.
imamo mi danas u obitelji i puno anegdota vezanih uz moje stanje, ali vjerujte da u tim trenutcima nije baš bilo smiješno. jedan primjer...
moja curica je imala 18 mj. i nakon učestalih respiratornih infekata njena pedijatrica joj odluči izvaditi krv. sjećam se da su joj vadili u njenoj ordinaciji i da su uzorak slali u bolnicu u centralni laboratorij. nalaze sam trebala predignuti ja sljedeći dan i odnijeti pedijatrici. svi koji me znaju upoznati su s time da me ničega u životu nije više strah od predizanja ili čekanja nalaza. nije me strah igala, zahvata, noževa...ali me je užasno strah onog papira na kojem pišu rezultati pretraga. i idam ja tako prema bolnici i guram malu u kolicima i već unaprijed se preznojavam i smišljam što su joj pronašli i što nas sve čeka. dolazim na šalter laboratorija, uzimam papir s nalazima, a on potpuno prazan sa kraticom ZGR. i tad počinje najgori dio svega. momentalno su mi se odsjekle noge, srce je htjelo iskočiti iz grudi, panika neopisiva. u glavi sam složila da taj "zgr" je sigurno kratica za zagreb i da je krvna slika toliko loša da su je sigurno poslali tamo na dodatne pretrage ili oni ne mogu izmjeriti tolike vrijednosti pa nas šalju drito za zagreb...uglavnom, sve biser do bisera. sad mi je to toliko nelogično i glupo da se smijem tome, ali onda sam mislila da mi je dijete životno ugroženo. u ono vrijeme nije bilo još mobitela pa sam jurila ko sumanuta do muža na posao jer nisam bila u stanju više suvislo funkcionirati i on nas je odvezao kod pedijatrice s tim famoznim nalazom. ne moram ni reći koji sam njemu šok priredila. da ne dužim previše, ona kratica je značila da se uzorak krvi zgrušao i da nije bilo moguće testiranje. djetetu su ponovno izvadili krv i nalazi su bili naravno ok. i onda sam se neko vrijeme bila pokrila ušima i nastojala biti skulirana...do iduće prilike ili neprilike
znam, koma je to sve... ali razum ponekad pobjegne kod nas koji smo skloni tome. i onda ti život pretvori u jedan veliki đumbus. i često se osjećaš poput one antilope koju tigar vreba pa mora biti stalno na oprezu. jer ako se malo zaboraviš, ode glava.
odužila ja ovaj put, ali to je nešto s čim se borim pola života pa itekako kužim problem. jer je to zapravo problem. ali srećom postoje neka rješenja koja ga mogu dosta ublažiti.
Lily,hvala,pozdravi i ti mamu!!! Danas sam 16+3,sve je ok osim povremenih krvavih iscjedaka,zbog kojih sam u pon.navecer na hitnoj zavrsila,al sve je ok: beba,ja zatvorena...dr.ne znaju uzrok krvaruckanja.
Lavko,sorry na OT,al na fejs sam ti sve rekla,drzi se,bit ce sve ok
Bodulica, u sridu svih srida! Sve isto, identično i kod mene, posebno ovo:
Pesimizam je moj obrambeni mehanizam. Tako se spremim na najgore koje može doći, jer ako se opustim, pa se nešto loše desi, šok će biti još veći. Ali sada je to preraslo u teško kontrolirane emocije, sve poprima razmjere tragedije, svaki nalaz ili neka prolazna pojava.inače sam stvarno vesela i pozitivna osoba prema vani, ali kad se meni događaju neke teže stvari u životu, a to se najčešće tiče zdravlja i sigurnosti mene i moje obitelji ja se jednostavno bojim pozitivno razmišljati. da, dobro ste pročitali....strah me je. i onda smišljam najcrnje scenarije i izluđujem i sebe i druge, ali to je meni poput nekog obrambenog mehanizma.
Točno zamišljam tvoju reakciju kad si vidjela taj nalaz...meni su nalazi najgora stvar na svijetu, ko da čekam smrtnu presudu.
Sve te razumijem, sve i točno tako se osjećam.
Moji su sad 162, prije 3 tjedna bili 170, a prije toga 178...padaju!
normalno je da u trudnoći padaju trombociti, tvoje brojke su savim ok.
samnom u bolnici je bila trudnica pred porod s trombocitima na 65 i nisu dizali frku.
a kad se spominju doze, radi se o transfuziji tj. o dozama krvi...
navedena trudnica je nakon poroda primila dvije doze tj. dvije vrečice krvi, činjenica je da je malo jače krvarila nakon poroda (radilo se o vaginalnom porodu blizanaca), ali poslije je sve bilo ok
aaaah.... bormeč je i meni jučer bio jedan od loših dana
Dva koraka napred, jedan nazad i tako do kraja će biti, izgleda
Provela sam par sati na hitnoj u Petrovoj neki dan zbog sumnje na urinoinfekt (jako probadanje) što zapravo znači da sam provela par sati u predrađaoni....
PTSP mi se mam vratio
Drži se lavko, budemo mi to nekako
Joj, Majuska , skroz te razumijem.
Bjezala sam od bolnice kad god sam mogla ( imala sam samo dva rutinska pregleda u bolnici u 36 i 38 tj. , i to mi je bilo previse. Srecom rodila sam u 38 + 5 tj.).
Majuska, grlim
Lavko, moji trombo tjedan dana pred porod su bili 70, pa me porodili sutradan uz pripravke trombocita, to su te doze, ne kompletna transfuzija nego se prociste samo trombociti iz krvi i oni se daju tijekom operacije
Stvarno nemoj zato brinuti jer ti se kontroliraju i prate
Sad mene zanima
Jel bolje rodit vaginalno ili cr
U slučaju pada trombocita
Ili opcenito zbog korištenja fragmina ?
Mislim da i ja previše čitam forume :/
i meni su trombociti bili niski, al to je normalno. Bila sam na heparinu.
Puno sam se raspitivala o vrsti poroda koj ije poželjniji kad si na heparinu jer sam silno željela prirodni porod, tad su mi čak rekli na SD da je bolji CR ako je žena na heparinu i ima problema s koagulacijom. Uglavnom nakon 22h sata trudova sam ionako završila na hitnom CR.
Jedino što znam da mi nisu uzimali iz pupkovine jer su rekli da je bitnije da mene što prije sašiju a ne da čekaju da otpulsira (upravo zbog krvarenja ja sam shvatila da to vrijedi općenito za sve žene na CR jer nisu govorili da ja nešto posebno krvarim).
meni je gin rekao da je kod heparina bolji vaginalni porod, no ja sam u trećoj trudnoći imala hitan CR
(zadnja injekcija je bila 36 sati prije CR jer sam 22 sata nakon iste bila u predrađaoni)
na porodu sam jako krvarila (ali kod mene je u igri bila i djelomična ruptura maternice po starom šavu)
pa sam nakon CR dobila tansfuziju (dvije doze)
Evo vratila sam se od hematologa. Po nalazima - pretraga anti Xa, imam previše heparina u krvi tj. prerazrijeđena je, i odredila mi je nižu dozu. Konzultirala je i prof. Zupančić koja se time bavi i koja je rekla da može još malo rasti ta vrjednost ali ne puno.
Ne znam da li je to netko kontrolirao ali pretraga pokazue koliko je učinkovit heparin i da li treba prilagođavat dozu.
Radončić je rekao da je svejedno na kojoj sam dozi jer je kod mene diskutabilno jel mi uopće treba heparin.
Profesorica iz Petrove tvrdi da mi uopće ne treba.
Đelmiš mi nije htio potpisat zahtjev za inekijama, tek mi ga je hematologica odobrila.
Eto, pomolimo seeeee
Lavko, ne čitati ove postove...
Koje? Misliš o porodu? Ma jel vjeruješ da jedva čekam samo da sve bude u redu.
Majuskapredradaona u Petrovoj brrrrrrrr.Provela sam u njoj od 21navecer-10-11ujutro.
Horor
I ja sam tam ležala jednu noć. Nije mi bilo strašno.
Jel vjerujete da ja ni sad nisam mirna...nakon što mi je,kako je Kris rekla, stručna osoba rekla svoje.
Ova tema ima savršen naslov - recite mi da sam luda...
Ja bih sigurno bila luda da slusam toliko ( razlicitih) strucnih misljenja.
I to ti sigurno odredenu nervozu stvara.
Drugi put ces bit bezbriznija. Jedino ti to mogu reci.
Pa možda, ma ne, ja volim čut doktore i nekako se ne razlikuju po ovom pitanju. Mene muče drugi slučajevi, priče s foruma, i slično..
Daj Bože da pvo prodje dobro i nema drugi put. Tko bi to izdržao?
Pa onda se kani drugih prica i foruma. Vidis da znas sto je izvor tvoje muke.
To je definitivno izvor sumnji i preispitivanja. Kažem neću i onda ukucam u google i ode sve u smokve. Pa se zapiknem za najteže slučajeve.
Kažem ja, bilo bi najbolje biti u bolnici, radit dva ctg-a dnevno i bez pristupa netu.
Ne razumijem zasto to radis.
zabrani si internet pretrazivace . Ozbiljno ti kazem.
Pretrazuj platnene pelene, robicu i takve stvari.
stvarno. Ja sam sebi u drugoj trudnoci nakon dijagnoze kcerkine srcane greske zabranila internet. Vjerovala sam lijecnicima koji su me pratili, i to mi je bilo dovoljno. Pretrazivanja bi me bacila u ocaj. Zasto bi se bez potrebe trosila na gluposti? Sto ce mi dobrog to dati? Svaki slucaj je prica za sebe i zaista nema potrebe da ja prozivljavam tude price.
Posljednje uređivanje od sirius : 31.07.2014. at 19:18
Pa ne znam, evo ne znam zašto si to radim...prof kaže da treba vjerovat jednom liječniku i možda je u pravu.
Sto babica kilavo dijete.
Moji doma su ljuti na mene, muž je ljut na mene..guglanje me dotuklo.
OK, držim se ove teme i doktora. Obećajem. A kad odem guglat, kaznit ću se.
Gle , ne trebas slijepo vjerovati ( samo jednom) lijecniku.
ali ne treba svaku rijec i brojku sto puta na internetu provjeravati.
mozes poginuti i hodajuci po cesti, ali neces to guglati.
Joj Lavko isto kako ja nisam bila jedna od onih 5000 kojima je dijete prezivjelo hidrops a jedna je cak i u Hr... tako i ni ti ne budes bila jedna o tih najtezih slucajeva. Danima sam guglala i masterirala higrome i hidropse i genetiku, nije se nista promjenilo. Sto god da sam ucinila, citala, proucavala nije mjenjalo cinjenicu. Kada vidis te najteze baci malo oko na statistiku, to bi cak tvom mozgu dobro i doslo, uzorci i statistika.
Sve ti se na kraju svodi na jedno te isto: ne mozes utjecati na nista i to moras prihvatiti. Nemres sada snagom volje podici trombocite ali mozes utjecati pozitivno na bebu. Da je nesto ozbiljno osobe koje su zaduzene za to bi reagirale, pogotovo jer si se pobrinula da te ne mogu predvidjeti niti zaboraviti
Npr meni bi u teskim trenutcima kad bi bila zabrinuta (bilo u trudnoci, bilo s bebom) pomoglo da umjesto brige "sto ako" zamislim najcrniji scenarij i pokusavam u njemu naci nesto pozitivno i pokusavsm naci rjesenje kako zivjeti ako se to crno ostvari.
Npr u prvoj trudnoci me hvatala muka kad bi pomislila "sto ako mi beba ima neki sindrom". Uzasne su te misli kad se pojave, kao da bi mi bio smak svijeta kad bi to bila istina ...nesanica, briga, strah, plac.... u drugoj trudnoci, kad bi pomislila da bi beba mogla imati neki sindrom (mozda mi je samo jednom uopce proslo kroz glavu), osjecala sam mir. Jer da se to i ostvari znam da bi to bila moja beba koju bi bezuvjetno voljela i odgajala.
Znam da mozak moze razlicito percipirati, znam da tvoj radi malo posebnije. Al nemoj se miriti sad s tom situacijom da kazes ja sam takva i gotovo. Radi na sebi! Moras. Ne samo kroz terapiju, nego mozda umjesto citanja crnih prica s googla radije procitaj nesto pozitivno..o porodu, dojenju, mozda neki prirucnik o samopomoci kod ljudi koji puno brinu.
I kad rodis... nemoj misliti da ce briga proci. Brinut ces se oko dojki, oko boje i konzistencije govanca. I nemoj mislit da je to lako i nebitno. Jer ako je govance i peti dan crne boje moze biti jako opasno..a tek kad to upises u gugl!. (samo ti zelim docarati da ces imati jos puno vecih briga i da ce te dijete trebati hrabru).
Potpis na KrisZg.
S200, donekle se slažem za "crne scenarije". Naporna sam kad brinem, ali jednostavno imam potrebu znati i u tom slučaju znati i što je najgore što se može desiti. Tada razradim plan - ako se desi to i to, tada ćemo to i to,... to mi daje prividnu kontrolu nad situacijom.
Samo da se javim na svoju temu, danas sam bezrazložno bezvoljna i razmišljam o nečemu što ne znam da li je moguće, pa ajde mi recite.
Znam da postoje dijagnoze zbog kojih se žena porodi čim ue u 37-38 tt. Ne čeka se termin. Ne znam sad napamet, alipostoje takvi slučajevi.
Da li je psihička bolest takav slučaj? Tj. da li na temelju dijagnoze i stanja mogu roditi čim se ostvare uvjeti?
Nadam se da ne mislite da sam sad neko čudovište ali patim se, a i beba sa mnom.
Mislim da ne, gdje god gledam ne nalazim da je psihicko stanje indikacija za carski/inducirani iako o tome moras sa svojim doktorom porazgovarati.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
