Lavko, kako si ovih dana? Ima kakvih novosti?
 |
|||
|
|
|||
Lavko, kako si ovih dana? Ima kakvih novosti?
Ova dva dana sam dosla sto se kaze do zida i odlucila se maknut s kreveta. Isla sam s muzem u grad i dvije noci zaredom u kino i skuzila da me kino opusta. Kad sam vec tamo, nemam sto nego buljit u film.
Danas sam obavila tjedni uzv-idem svaki tjedan jer si nemrem pomoc i beba je dobila 300 gr tako da mi je dr objasnila da su losi protoci ili posteljica, ne bi se debljala.
S druge strane, beba se mice jos manje ali dr nema objasnjenja, a ja se mogu samo naucit manje zivcirat.
Rekla je da je kojim slucajem ctg ili uzv los, ostavila bi me istog trena u bolnici.
Moguce je da dogovorimo indukciju.
Mir ce trajati neko vrijeme, znam kako to ide. Ali sad imam zelju biti svugdje samo ne doma. Da bar mogu cijeli dan biti u kinu.
Imam prakticno pitanje. Jel mogu ako necu dojit zaustavit mlijeko prirodno? Bez tableta. Jel mogu izdajat, pasmanjivat i tako prestat? Ne znam kako to ide.
Lavko, evo tema o tome http://forum.roda.hr/threads/48502-k...rirodnim-putem
Uvijek možeš nazvati i SOS telefon za dojenje i tamo doznati sve što ti treba.
Postavila sam pitanje. Hvala ti!
J...m ti mozak i sve...opet napad panike, a veceras muz ne moze u kino...ne znam kud bi sa sobom. Dosla sam se pozalit.
Jel možeš s nekim frendicama, rodbinom?
A ne mogu, ja sam van grada, nemam prijevoz...sad lezim i disem, cak sam popila vodu sa secerom kao zadnji ocajnicki potez...
lavko idi u šetnju, to je meni pomagalo
gledaj film na kompjuteru
gledaj serije, neke kratke, humorističke, ima ih brdo online za gledanje
gledaj bez titla, tako ćeš se koncentrisati da razumeš svaku reč i skrenuti misli
igraj igrice
čitaj online nešto o egzotičnim destinacijama, pa planiraj, maštaj, osmisli idealno putovanje, rutu, trajekte, brodove, prevoz...
Lavko jesi ok? Super ti je vissnja dala prijedloge. Jesi li kreativna? Da se okušaš u pletenju,izradi nakita? Pokušaj...barem da potjeraš dosadu
Joj nisam danas nikako ok. Neka panika me primila i onda me drma, pa popusti pa drma, ko da vam netko daje elektrosokove u razmacima. A ono milijon strahova izvire, sve ih znate, al sad mi bas najcrnji dolaze. Stavila sam film i gledam, malo molim, malo me mama dize...koji dan. Hvala vam na savjetima, mozda popusti, nadam se da cu popustit, ne znam jel srce moze izdrzat ovoliko stresa...
Dosao muz. Setnja. Boze sto ja sve pisem ovdje...cure, hvala vam na slusanju i pomoci. Jednog dana cemo se smijati ovome. To se tako kaze?
Lavko, imam potrebu napisati onima koji te nisu upoznali da si pametna, sposobna, aktivna, draga, poduzetna, lijepa mlada zena i mislim da ces biti super mama
Ima nas sigurno jos koji imamo nekog cuka koji cuci pa se pokaze, al ide
Ide i tebi, jos malo pa cete nunati bebu
ako, pišilavko prvotno napisa
ja sam svoje panike krila, mislila sam tako mi je lakše, da sama bijem svoje bitke
možda bi mi lakše bilo da sam nekom pisala, pričala
mada, jedino su me razumeli ljudi koji su kroz to prošli, i jedini psihijatar koji mi je pomogao se i sam godinama borio sa napadima panike i anksioznošću
Duhovito. I iskreno. Ovo javno svjedočenje pomaže i tebi i drugima. Hrabro i sretno dalje.
Ja sam sigurna u to
Ma piši,ako ti je tako lakše meni je drago. I ja se često dođem na forum pojadati,skinut neki teret sa srca. Već sam ti napisala da sam ja nekakav drugi tip poprilično optimističan,malo i flegmatičan ali mogu razumjeti tvoju muku. A i mare41 je to lipo rekla, većina nas ima nekog ćukaNadam se da ćeš naći u sebi optimizam i vjeru da će sve biti dobro. Kada ti je dobar dan uživaj u trudnoći,ne boj se biti sretna...ne poznajem te ali mislim da si jaka i hrabra baš zato što se ne bojiš potražiti pomoć pa i tu na forumu. Čini za sebe sve šta ti pomaže. Možda ne bi bilo loše malo organizirati dan jer besposlenost i dosada stvarno igraju lošu igru u našim glavama.
Naoružaj se aktivnostima koje te vesele i pomažu ti da ne upadaš u krize...a i pokušaj nešto novo. Malo novih recepata u kuhinji, kolači, cvijeće,knjige, šivanje, napravi si novu pedikuru,manikuru
Mare i vikki...ljubim vas.
Sinoc sam izasla s muzem, uspjela se nekako smirit. Stvarno odbrojavam dane.
U svemu ovome meni je lakse pisati, ja ne znam zadrzat za sebe nijednu bol ni muku. Da nemam kome reci, otvorila bih prozor i vikala. Vecina ne bi to na forumu pisala, vecina to ne kaze mozda nikome. Meni je tako lakse, a mozda ova tema pomogne nekome u istoj situaciji, jer znam koliko je lakse kad vidis da nisi sam, da to nije sramota za skrivat vec bolest kao bilo koja fizicka bolest.
Nekako sam pokrenula ovu temu jer nisam vise znala sto, kako, kuda..i dtvarno mi jr svaki savjet dragocjen. I samo to da me netko cuje, eto to nekad znaci vise od deset Normabela.
Danas je novi dan. Navecer ce biti jedan dan manje.
Jos malo...
Lavko, a da napravis koji kolac?
meni je pomagalo da se koncentriram na radnju i vidim rezultat na kraju ( uvijek sam za vrijeme operacija kceri koje su trajale cijeli dan pekla kolace u kuci za roditelje. To mi je bila radna terapija, a drugi roditelji su ih onda jeli za veceru. )
Dnevnik neuroticne trudnice. Nedjelja. Napadaji panike su postali svakodbevni. Jucer me muz votio u autu do Sljemena i nazad, dugi smo se vizili jer me to smiruje.
Popodne sam nekako dosla sebi.
Danas idemo na neko seosko gospodarstvo, samo da se maknemo.
Na ctgu me ispizdio onaj dr Blajic koji je ako mene pitate seljacina. Prosle subote me onako grubi pitao: jes ti rodila mrtvo dijete pa dolazis nactg? A ove me pitao: sto si ti dosla? Odmah na ti, niti ima pojma tko sam ni sto sam. Treba samo pogledat i potpisat.
I tako, dan po dan.
Mislim da cu napravit kolac sutra. I pocet radit popus za bolnicu da vidim sti mi treba.
Interesantno, i mene je smirivala lagana vožnja u autu. pogotovo u sitnim satima kad ne bi bilo gužve po cestama pa bi mm stavio neku dobru muziku i kružio gradom.
a imala sam i drugi način smirivanja koji znaju samo moji najbliži, a sad i vi jer me bilo sram drugima pričati da me ne smjeste odma u ludnicu
stavila bi prati rublje i onda bi sjela na pod ispred veš mašine i gledala kako se bubanj vrti malo vamo, malo tamo. eto, nek me netko nadmaši
potpuno ti vjerujemstavila bi prati rublje i onda bi sjela na pod ispred veš mašine i gledala kako se bubanj vrti malo vamo, malo tamo. eto, nek me netko nadmašia zamisli da si se dokopala negdje prozirne mašine za suđe, da vidiš unutra kako pere, to tek okupira čovjeka!
zanimljivo mi je ovo što kažete za vožnju, ja sam se u obje trudnoće užasno bojala vožnje, stalno mi se činilo da idemo prebrzo i da ćemo se sudarit, držala sam se uvijek za neke ručke, a često i oči zatvarala
Odličan naslov za jednu knjigu korisnog sadržaja.
Znam da te ne tješi, ali neki doktori svoje suosjećanje s pacijentom izražavaju na čudne načine. Nekada ta šok-terapija pomaže.
Kao neurotičar (i više od toga), godinama idem na psihoterapiju. Jednom sam došla prilično uznemirena, dr. me pogledao, stavio noge na stol i rekao: "Kaj je opet kod vas?". Ta hinjeni nehaj mi je pomogao.
Važno je kako se nakon susreta s liječnikom osjećaš bolje ili gore.
A propos voznje, vozila bih se dan i noc, posebno kroz sumu i prirodu. A moram i ja priznati sto me jos smiruje - kad me muz ceska. Mislim onako kad me grepka po rukama ili nogama ili kad mi dira kosu. Samo on brzo odustane a ja bih mogla isto danima.
Baka, meni je to isto znalo pomoc. Jednom sam pilila dr oko necega, rekla je-to smo raspravili, necemo vise o tome. I ja zacepila. Znala sam da je i njoj dosta i da je icito da nemam taj problem.
Ali Blajic mi je i dalje sirovina.
Ajme, ja bi se prodala za češkanje. To me smiruje bolje od ikakvih normabela. I volim kad me se gladi po kosi, ko nekakva životinjica samali sad me svi izbjegavaju
nekad mm započne, ali brzo zaspe i onda sam luda. no ne mogu reći, u trudnoćama me se načeškao za 5 života. a kad su klinci bili mali onda sam ih podmićivala i plaćala za turu češkanja ili masaže :nemajka:
I ja to radim ali samo kad imam novu mašinu. Provjeravam kako pere.
stavila bi prati rublje i onda bi sjela na pod ispred veš mašine i gledala kako se bubanj vrti malo vamo, malo tamo. eto, nek me netko nadmaši
Ovo za vožnju me ne drži, dapače uzrujava kad znam kuda idem i za koliko brzo ću se vratiti kući.
A češkanje..... srećom, mm toliko voli prčkat po kosi da mi je u jednom periodu našeg suživota prorijedio kosu na tjemenu - imao je zabranu prilaska. Svaku večer bar sat vremena nakon što Mali ode u krpe, ja zalegnem na jastuk u dnevnom on sjedne pored mene i frče mi kosu. ( samo se hvalim
Da barem moj muz ima toliko strpljenja za ceskanje.
Mislila sam napisati kakav mi je dan, ali nema smisla..
Samo moram nac zrtvu za voznju ili kino.
Odradjen jos jedan ctg. Jesu vama sestre tresle trbuh prije ctg-a?
Ova danas me istreskala...
Jesu.
Ja sam se uvijek sat i pol vozila na ctg. Malac je u voznji ludovao, a kad bi me prikljucili bi spavao.
Budile su ga i sa nekom zujalicom koju bi mi prislonile na trbuh.
Nije bas pomagalo
ja sam od nekoga dobila savet za napad panike, kako skrenuti pažnju (čim panika počne da raste)
gde god da se zatekneš, sve što vidiš treba u sebi (ili naglas) da opišeš sa što više reči
tako sam ja jedne noći šaputala: ovo je N. krevet, kupili smo ga pre tri godine kad smo došli iz Grčke, hteli smo tamo u Ikei da ga kupimo ali nismo našli odgovarajući, ali zato smo našli supu od sočiva, najbolju na svetu, N pojela dva tanjira, te godine je baš lepo jela na moru, puno je plivala....
dok sam se prisetila izgleda apartmana, kuće gde smo bili smešteni, panika me prošla
Znam za tu tehniku, to mi je psih rekla. Moj problem su misli tj.strahovi koji poticu paniku.Samoi me u jednom trenu obuzmu najgori strahovi i pocinje ringispil. Redaju se katastrofe, a strah drma. I to traje par sati sa svim popratnim pojavama-tahikardija, nedostatak zraka, znojenje,..
Misli su problem.
znam lavko, svima nama sa panikama misli su problem
zato ti silni načini za skretanje misli, zaokupljane pažnje
plus naravno dobar psihijatar
i svakodnevni rad i borba sa samim sobom
Molim smirivanje. Isla sam danas na uzv ali ne kod svoje dr vec u Petrovu. I po uzv beba u tjedan dana nije dobila ni grama! Ista tezina, iste mjere. Dr koja je radila uzv je vidjela kako sam izbezumljena i rekla da ne brinem jer su protoci i posteljica dobri i da je svaki urefjaj drukciji, postoje odstupanja.
Zovem ja popodne svoju prof i ona se ne uzbudjuje, kaze eto zasto ne valja raditi uzv svaki tjedan, iduci tjedan se vidimo u njenoj ordinaciki i bit ce ok. I nista, ni da lezim na lijevom boku ni da jedem slatko...ctg i dalje i nemamo vise kaj.
Kako da ja sad ne brinem? Htjela sam ici po jos jedno midljenje al ne znam.
Ko ve sad zivit sa mnom fo iduceg uzv!
Kako netko da te smiri kada ti dva ( tocna , iskrena i profesionalna ) strucna misljenja nisu dovoljna?!
Znas da je sve to samo u tvojoj glavi, kako da ti netko pomogne?
Recite mi da sam luda
Lavko ja te ne mogu smiriti jer ne znam s cim se boris, tj ne znam kako je to ali svaki uzv je drugačiji. Čak da ideš kod istog doktora na isti uzv isti dan postoji mogućnost odstupanja. A kamoli ovako.
Nemoj si to raditi, nemoj ici svaki tjedan na uzv, to nema smisla i ne pomaze ti nego bas suprotno.
Sad pogledaj datum kad si otvorila temu- prošlo je točno mjesec dana, vidiš, vrijeme prolazi i uskoro ćeš grliti svoju bebu. Pokušaj joj sad ovih zadnjih dana u tvom trbuhu pružiti mir a ne loše misli. Jer beba sve osjeća.
Kad sam lezala u bolnici i čuvala trudnoću, svaki put kad bi bila uznemirena, prestrašena ili kad bi plakala ona je bila mirna ko bubica, tek kad bi se skockala i ona bi počela udarati.
Znam sto znaci cekati trudnoću godinama, čuvati ju, biti u opasnosti od prijevremenog poroda, ležati 2 mjeseca u bolnici i strepiti svaki dan. I zato pokušaj, daj sve od sebe, i vise od toga da beba osjeti tvoj mir i sreću sto ti dolazi.
Posljednje uređivanje od Gabi25 : 12.08.2014. at 21:26
Sirius ti je dobro rekla - nema razloga za brigu, opet je sve u tvojoj glavi, a i za to vec sama znas sto i kako pomaze.
Meni je doktor rekao da upravo iz tog razloga ne voli provjeravati mjere na UZV cesce od dva tjedna (pri samom kraju) jer ako mu se minimalno zatrese ruka pri obiljezavanju parametara, netko ce zavrsiti s panicnim napadom jer ce se, recimo, beba cak i smanjiti.
Sve je u redu s bebom, i sve je u redu s trudnocom. A za ostalo, tu su kolaci, voznja, kino i ceskanje. Jos malo, pa gotovo.
Mjere na Uzvja koga god znam nisu bile točne. I upravo ovo..drugi aparat je pokazivao druge mjere. Sve je to dobro
Uh..shvacam sto hocete reci, hvala na smirivanju..zacudo nisam dobila jos napadaj panike.
Ne mogu se ne brinuti, jednostavno ne mogu, nekako me uvijek tjesilo sto je beba napredna za svoje tjedne, a sad nema pomaka. Bez obzira na uredjaj, ne bi li trebao biti neki pomak? Em je mirna, em to, em sam na inekcijama pa mislim da nije neki tromb...previse je toga u mojoj glavi trenutno.
Ja sam krenula na uzv svaki tjedan bas da me umiri, da vidim kako beba napreduje. Sad sam napravila potpuno suprotno.
U cijeloj ovoj drami meni fali malo razuma, malo vjere da ce biti dobro. Zatrovala sam se s nekim ruznim pricama i stalno su mi u podsvijesti. Tesko je sad biti smiren kad sam vec debelo zagazila u anksioznost i paniku, ta lavina se kotrlja iako mi je jasno da nije dobro ni za mene ni za dijete. Mozda bi stvarno bilo najbolje biti u bolnici, mene bi to smirilo ali sad mi nema dr i ne mogu nista.
Ne znam...
Meni su u petrovoj uzv svaki put radili drugi dr na drugom aparatu, jednom je tako bilo da jedna beba ne raste pa su mi objasnili da je to zbog razlicitih aparata, al i di se taj tren stavi kursor, na slijedecem uzv bilo sve ok
Ma sad bi najradije da nisam ni isla,bas sam ljuta.
Iako u toj Petrovoj se nitko bas ne uzbudjuje. Il to moj anksiozni mozak tako interpretira.
Nemaju razloga za uzbudjenje kad vide urednu trudnocu
Mislis da je to?
Moje teorije zavjere su puno mastovitije
Joj moram se malo nasalit u svemu ovome.
Moj se decko rodio 500g lakši od predviđene težine na UZV. Valjda je bio na dijeti
Mašta radi svašta.
Lavko, ma pusti zavjere... One i mene ponekad drmaju, znam o čemu pricas... Sve su to igre uma. Slušaj srce. Biti će sve ok.
Ali, drago mi je da si stigla do ljutnje. To je znak da se razum ipak buni.
Hug
Moja najgora teorija je - nesto strasno se desava, oni to vide, al nece me zadrzat u bolnici jer: ih bas briga/hoce mito/nisu strucni pa ne kuze opasnost/nezadovoljni su placom pa sto ih jos ja gnjavim...
Inace nemam paranoidne simptome, osim u trudnoci.
Najgora teorija ti je totalno iracionalna.
Lijecnici, koliko god lose placeni bili i dezurstava radili, prisezu Hipokratovu zakletvu i glavni motiv i zvijezda vodilja njihove profesije je pomagati u ocuvanju ljudskog zdravlja i zivota.
Ne previdaju nista jer si promijenila preko nekoliko lijecnika i svi su ti rekli da je sve u savrsenom redu.
Ctg su uredni, beba raste i napreduje, na uzv se mice, a tvoj subjektivni dojam i proizvod tvog psihickog stanja je da je beba premirna i da nesto ne stima.
Jos malo pa si u terminu, mirovanje ti vise nije prioritet, izadi vani, u setnju, park, zoo, odi sama u kino, druzi se sa ljudima...
Pripremi se za bebin dolazak, nabavi preostalu potrebnu opremu (neku nosiljku obavezno, spasit ce vas obje), neku dobru knjigu koja ce te osnaziti kao majku, a moze se citati s pol mozga i bebom na tebi (meni je to bila Najsretnija beba u kvartu), pilates loptu... preusmjeravaj paznju na ono sto te ceka za svega par tjedana
Bit ce cupavo i prekrasno istovremeno!
Btw. po meni, savjestan lijecnik ne bi ni trebao mjeriti bebu u zadnjim tjednima trudnoce zbog velike vjerojatnosti pogreske. Provjeravati protoke posteljice i u bebinu mozgu, baciti oko na mjere radi sebe i ctg.
Ja uzv nisam imala od 33 tt pa do poroda, u 41.tt. U 33 tt beba procijenjena na oko 2600 grama, rodila se s 3190. Koliko god mi bilo koma što mi nisu radili uzv, možda i bolje, nisam se živcirala
lavko, ne znam kako te utješiti, pomoći ti. Žao mi je što se mučiš.
Evo za primjer, moje dijete je na UZV na dan poroda (znači 5 sati prije nego što je rođen) procijenjen za skoro 1 kg teži nego što se rodio.
UZV rađen u bolnici.
Cijelu trudnoću sam hodala privatno na UZV i cijelo vrijeme je kilaža pogrešna.
Znači na UZV s negdje 36 tjedana dijete je bilo teže nego kad je rođen s 40+6. (Nije imao zastoj u razvoju ili nešto slično).
Tako da se nemoj nemoj iznenaditi, ako dijete po UZV treba imati npr. 3500 g, a rodi se sa 3000 ili 4000 g.
Ja sam se recimo užasno šokirala i mogu ti reći da je taj početni šok oko rođenja bebe skoro za 1 kg manje od predviđenog obilježio velik dio mojeg odnosa prema svemu. (Na loš način.)
UZV nije potpuno točna naprava. Greške su vrlo moguće i to ti je tako.
Isto tako, ono što je meni najteže prihvatiti je da se na žalost i crni scenariji događaju u životu i da uglavnom na njih ne možemo utjecati, ali isto tako treba imati na umu da su lijepi scenariji, da bubnem bezveze, u 95% slučajeva.
Činiš sve što je u tvojoj moči, da sve bude ok. Osigurala si sve moguće i nemoguće kontrole i to je to.
Pokušaj prihvatiti da si napravila sve i sad jednostavno moraš ostati još mrvicu pribrana i dočekati rezultat.
Daj si priznanje da si daleko dogurala, uspjela, preživjela,... još je samo mali korak pred tobom do poroda.
I kao što su i cure rekla, onda tek avantura počinje.
Mada ja te razumijem, ja ne volim trudnoću iz razloga što imam dojam da sve ovisi o meni. Ta životna ovisnost djeteta u trbuhu mene osobno jako plaši, a kad se dijete rodi nije više ovisno samo o majci, tu je i otac i rodbina,... Nekako se taj "teret" odgovornosti podijeli.
Meni je prvi pojam koji vežem za trudnoću - "izvan kontrole". I vjerujem da te taj dio plaši, ali isto tako žene su trudne, bebe se rađaju, to je prirodan proces, koji se jednostavno odvija.
Napravljen je i predviđen tako da se odvija "mimo tebe". Pokušaj prirodi dati šansu i "prepustiti se".
Sretno, na cilju si, svaka čast!
Vise nego ista. Vise od copora bijesnih vukova, vlaka koji ide prema meni, padanja s cetvrtog kata..vis eod icega.. Meni je prvi pojam koji vežem za trudnoću - "izvan kontrole". I vjerujem da te taj dio plaši
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom