lavko, koliko si sad? Čini mi se da si već super dogurala
 |
|||
|
|
|||
lavko, koliko si sad? Čini mi se da si već super dogurala
Evo 35 + 3. I daj Boze da sve bude u redu, cekam jos dva i pol tjedna i kampiram u radjaoni. Naravno, kako bi moja baka rekla - ako Bog da zdravlje.
A moja bi rekla 'dat će'!
Ja sam se u svemu stvarno nekako okrenula pocela okretati vjeri. Bude mi lakse. Molim neke svoje molitve i one koje znam. Doslo mi je iako nisam bila takav tip.
I to je ok.
Kako si danas?
Pa već si ti u super tjednima, još malo...iako vjerujem da se tebi čini puno
Danas sam progurala pola dana ok, ctg je bio dobar, cak visoki otkucaji, oko 160,sto inace nije tako..ja po nekoj seljackoj logici mislim ak su niski, beba nema snage, ak su visi, aktivna je, a mozda to uopce nije normalno.
Sad osjecam da naviru uobicajeni strahovi, beba se neko vrijeme nije javila i lavina krece.
Svaki dan manje mi je nagrada u ovom stanju.
Draga,znam da nije lako ali pokusaj se malo smiriti ili uzmi i moli neku molitvu,bilo sto dok te nne popusti strah. Izdrzi jos malo...
Molim. Molim i panicarim. I govorim si - jos malo, jos malo.
E sad sam posteno umorna od sebe.
Drzi meni danas stari prodiku o razumu, vazno je biti razuman. Je stari. Ko da ne znas koga imas doma.
Kaži starom da cak i tvoj vlastiti mozak zna da je nerazuman...i šta sad. Ti meni ipak ovako "na papiru" izgledaš puno smirenija nego kad si otvorila temu i drago mi je ako je tako.
Dogurali ste super. Još malo pa će biti u tvom zagrljaju bebica. Uživaj još malo. Sve si učinila šta je u tvojoj moći,ono na šta ne možeš utjecati...pusti. Pusti u vjetar,daj Bogu u ruke. Još malo
E danas me strah. Stvarno strah. Bila sam na ctg-u ujutro i nije bio dobar. Otkucaji su znali pasti ispod 120, najnize su pali na 70 na dvije sekunde pa se dizali do 170.
Rekli su da dodjem navecer ponoviti.
Zasto me nisu ostavili ne razumijem. Sto sad? Ja bih inzistirala navecer da me ostave, jer mi je ovo precudno.
I kod nas je bilo ponekad tako.
Nitko se nije brinuo. Ima takvih trenutaka, rekli su.
lavko, ako doktori ne rade frku i paniku, nemoj i ti, koliko god ti teško. I nemoj misliti da oni ne rade paniku jer im se ne da ili slično - itekako bi brzo reagirali da nešto nije u redu
To je jedan od mojih strahova. Jedno je sigurno - ne idem dok ne kazem sve sto mislim, da steknu cijeli dojam, i za uzv i da sam na inekcijama i sve.
Ponovila ctg, bio je dobar, kaze doktor - vidimo se sutra.
Do iduce drame...
Ako vam idem na zivce, ne zamjerite.
Ne znam vise gdje da se zalim, kome da placem..dan tezak ko olovo, napad panike, milijun strahova.
Moram to izreci jer cu puknut..
Pa reci, tu smo da te slusamo...lavko prvotno napisa
ALI probaj sebi pomoci i na druge nacine - pozitivnim mislima, lijepim ocekivanjima, sanjarenjem... Zamisli si da si na nekom divnom mjestu, u mislima razgovaraj sa svojom bebom, posalji i bebi pozitivnu energiju jer ni bebi tvoji strahovi ne cine dobro....
SVJESNO se trudi skrenuti misli u dobru stranu. Bit ce ti lakse.
Evo, ja bih si zamislila kako je ljetovati ovdje (Maldivi): https://www.google.hr/search?q=maldi...%3B3648%3B2736
... a mozemo ostati i u Hrvatskoj i ljetovati ovdje (Hvar): https://www.google.hr/search?q=jelsa...2F%3B640%3B480
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.08.2014. at 18:16
Ctg dobar. To je super. Čega se bojiš. Reci mi tako da ti mogu reć da se netrebaš bojati
Napad panike je nadam se prošao...pa iskoristi dan. Samo se ti žali
Na zadnjem uzv s 8 mjeseci gleda doktor i gleda i na kraju kaze, bebi je povećan želudac. Ajmo gore na kat na malo bolji uzv. Pozvao je još dva doktora (Kosa i čini mi se da se treći zvao Matijević) i sva trojica gledaju i zaključak je povećan želudac. Što može ukazivati na malformacije ... Do tada su svi pregledi bili dobri. Kaže dođite za dva tjedna da ponovimo uzv. I idem ja doma i taman njemu završila smjena , prijeđe on preko ceste i kaže mi da mu je žao što mi je morao to reći.
Meni je ta dva tjedna sve to bilo tako nestvarno i nije mi uoće doprlo do mozga. Nakon dva tjedna ponovo uzv, ovaj put je bio Hafner na pregledu i kaže on meni, da isto tako kad izađem van da me može auto pregaziti i da ne brinem.
Uglavnom na kraju je sve bilo u redu. Jedino što sam pedijatrima nakon poroda rekla za taj nalaz i da obrate dodatno pažnju. Možda ti moja priča pomogne :hug.
Strah me kad je beba mirnija (iako ima normalnih dana), steah me ponovnog loseg ctg-a jer mislim da se gusi, strah me trombofilije, strah me loseg uzv, strah me da doktori nece reagirat na vrijeme, strah me najgoreg od najgoreg - da ce se nesto strasno desiti..i zelim roditi, zelim samo roditi zivo i zdravo dijete.
Ima dana kad sam stvarno prisebna ali ovo kad svi ti demoni izlaze van je grozno.
Htjela bih se moci opustiti i predati sudbini, Bogu, prestati zivjeti u ovom grcu jer tad ne mogu nista, paralizira me.
Htjela bih jedan dan reci - evo ctg je dobar, idem na kavu i necu razmisljati o ruznim stvarima.
Nisam ni robicu kupila, jer se eto ne usudim. To je grozno.
Otkud sve to u mojoj glavi? Zasto? Umorna sam od sebe.Umorna.
p.s. Larmama, hvala na utjesnoj prici.
Posljednje uređivanje od lavko : 16.08.2014. at 18:41
Draga, na prvom ctg-u nakon indukcije, ja sam se rasplakala. Dolazi babica i pita zašto plačem, strah me, odgovaram... Pa normalno da vas je strah, pa koju majku nije strah, odgovori ona.
Kod tebe je to na nesreću, dignuto na neku višu potenciju, pa te to čini drugačijom... A zapravo, sve je to uobičajeno.
Još jedan dan bliže... Biti će sve ok.
Ma ja imam osjecaj da sam teska patologija.
Hodam svijetom ko da ce sutra biti nuklearni rat. Samo sto zemunicu ne iskopam jer bi eto mogli bacit atomsku bombu.
Lavko, peru te hormoni, normalno je to. Kada vidim tvoj potpis, jasno mi je da si težim putem došla do ovoga, i da ti je zato puno teže i puno je više strahova nego kod nekoga tko nije morao o tome svemu razmišljati. No, proći će i to, i uskoro ćeš grliti svoju bebicu.
Lavko, slažem se sa Mojcom.
Svaku ženu počinje biti više ili manje strah već sa popiškanim plusićem jer postaje majkom.
Nisi ti nikakva abnormalna patologija!
Udružili su se hormoni, anksioznost, malo realnih zdravstvenih problema i to da ti nedostaje netko tko te zna smiriti i preusmjeriti na pozitivnije misli.
Bebi je kod tebe najljepše jer je ispod maminog srca koje ju neizmjerno voli.
Trombofilija je pod kontrolom jer si pod stalnim nadzorom i na heparinu.
Da dio strahova prozlazi i iz mog potpisa. Cekali smo ovo 5 godina.
Puno se tu toga skupilo...
Hvala vam na ovom vecerasnjemrazgovoru drage moje.
Kako si?
Spremas li stvari za bebu?
Spremam se spremat pa me svaki dan iznenadi svojim mrakom...
Uspjesno sam presla na visu razinu smrdanosti (steta sto ne smijem reci prostiju rijec) i sad uglavnom ko drvo hodam, bezvoljna do bola, ponekad u fetus polozaju na krevetu, umjesto da cekam najsretniji dan u zivotu.
Jednog dana cu moci napisati prirucnik - kako prezivjeti trudnocu za neuroticare, opsesivce i anksiozne.
Ajde malo uzbudjenja uskoro ces postati mamica
A ja nemam nista! Cekam da mi se muz vrati s puta i onda u tjedan dana kupuj sve sto treba! Lakse mi je tak.
Već drugi puta se opterećujem oko mokrih gaća, ja i moja zabrinutost oko plodne vode. Imala sam 10 puta naporniju prvu trudnoću, a nisam se toliko namijenjala gaća kao u ovoj. Danas opet posjetila bolnicu jer sam se prepala. Kao dodatak i pritisak na mjehur i često mokrenje (da ne znam od koje tekućine kad danas stvarno nisam ništa puno pila), u sat vremena promijenila troje gaćice!
Ne smatram da pretjerujem, strah bi me bilo ignorirati, ali sad mi pada na pamet da će ginekolog misliti da sam luda što već drugi puta dolazim zabrinuta... Sad mi je 29tt i sve gledam da se čuvam od naprezanja, ali mislim da mi dan donese puno više posla nego što bih trebala prihvatiti... i mislim da me to dodatno "košta" jer mi pritisak (sad nevezano za plodnu vodu i moju zabrinutost oko nje) skoro svaki dan stvara potrebu da legnem barem pola sata kako bih mogla nastaviti funkcionirati. A za 10ak dana počinjem raditi... bit će veselo!
Joj ja ti imam vodeni iscjedak pola trzdnoce! Sad je jos jaci, gacice znaju bit mokre, s velikim flekama, ko voda. Radila test, preglede, plus svaki uzv i sve ok. Ali ja potpuno razumijem zasto ides doktoru. I ja bih. Nek misli da si luda, oni su tamo radi nas.
Za utjehu, ako je na svakom uzv kolicina vide ok, ne brini se. Ima puno zena s vodenim iscjetkom, iako u pocetku ne mozes znati sto je.
Posljednje uređivanje od lavko : 18.08.2014. at 17:40
I zasto pobogu ne bi legla malo svaki dan? Pa to je normalno i da nisi trudna.
Evo uspjela sam cak saznat sto mi sve treba za bolnicu i izlazak. Jupi. Letargija je malo popustila.
Dođoh pogledati šta radi moja sestra po psihozi
Ne mogu te puno tješiti jer su i meni zadnji dani i tjedni bili nekako psihički naporni a bome se zaredalo i nekoliko napadaja panike u zadnje vrijeme
Ali trudim se biti OK sa time. kak je netko gore rekao: hormoni + odgovornost + loša prošlost + kronična dijagnoza + kod nas i problemi sa bubregom bebe = psihički teško nošenje trudnoće, ne mogu lagati a i bilo bi čudno da nije tako.
A mokre gaće neću ni spominjati, 3-4 kom promijenim u danu a noću se dižem 5-6 puta pa na wc... Pa grčevi u nogama, pa nesanica.. pomaknutog sam uma već svakako, bila bi mislim svaka čak i bez ovog pobrojanog gore
O sestro po psihozi
Koliko ti jos imas?
Lavko, peterlin negdje ima opsezan post sto je potrebno za novorodjence
Nemoj ko mi-djeca ízasla iz rodilista bez bodibenkica, doma prevelika roba, nismo ih znali premotati ni bocice napravit, dojenje je islo, al mlijeka malo, a one preslabe za vuci, a ja u soku, danima nisam spavala
Bas sam bila nespremna za izlazak, bolnicu sam prespavala, skoro sam ih trazila da nas jos ostave, a izlazak preko ograde mi bio otkrice
Moj savjet je spremaj se za bebu, o kukovima pitaj patronaznu, e da, jel znas kakva ti je patronazna? Nama nasa nije nista pomogla, srecom su nam baka i teta pomogle
Posljednje uređivanje od mare41 : 19.08.2014. at 10:52
Takav scenarij nije iskljucen ni kod nas. Nadam se da cu iduci tjedan sve kupit i oprat.
Ja krenem radit popis pa do kraja dana imam pet zivcanih slomova pa nis ne napravim.
Samo da mi se muz vrati s puta, on je razuman dio naseg braka.
Do shoppinga po dućanima, baci oko i na našu burzu.
Bas sam bila kod svoje dr na kontroli,na njenom uzv. Beba kod nje ima 3300. Mislim, sigurno nema toliko u stvarnosti, ali sam barem razrijesila misterij tezine i uzv. Ne stagnira. Haleluja!
Otvorila sam se za jos jedan prst, pa sam 2 prsta prohodna. Meni je to trenutno sasvim ok jer je dr rekla da nece indukciju. Da nema indikacije.
Pa kako se svi uspiju dogovorit za porod a ja ne?!
Kako nema indikacije, ja luda svaki dan?!
Primam savjete za poticanje poroda.
Setnja, stepenice, ricinusovo ulje, ananas, lopta...jos?
2 prsta prohodna za prvorotku s 35-36 tjedana je dosta, to ide i samo prema ranijem porodu, nema tu potrebe za indukcijom (ionako prije 38 tt te nece poslati na indukciju ako nije zbilja frka, zbog (ne)zrelosti djeteta).
Sex!
Možda opusti i mozak.
Istina, meni ni to nije pomoglo... ali nije loše probati.
Rekla sam muzu, mi se nismo seksali od 3.mjeseca trudnoce. Sad kaze da ga frka. Ne zanima me. Upotrebljavam sva raspoloziva sredstva.
Sex sex sex
Hehe
Cega je muza frka?
da mozda ne krene porod nakon seksa? :D
Teoretski, nista ti ga nece pokrenuti ako nisi spremna...od svih metoda ulje cak mozda i najvise upali.
Iskreno, ni ja ne kuzim sto ga je sad frka. Vidjet cemo mi jos cija mati svarce vunu prede...
Veceras isla u setnju s mamom i mamu zabolilo u krizima. Setala tri frtalj sata. Vau.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
