još jednom ponavljam. tko nije prošao anksioznost i panične napade ne zna o čemu se radi. i neka zahvali svim nebeskim silama ili bogovima da ne zna. ali onda ni iz najbolje namjere ne možemo sugerirati što bi i kako bi lavko trebala postupati u ovakvim trenutcima. jer to sad nije prava lavko nego ta nesretna anksioznost i panika koja ju je preuzela. ona sad ne može kontrolirati svoj razum koliko bi htjela ni kako bi trebala. a vjerujem da to želi više od ičeg na svijetu, jednako koliko i dobiti živo i zdravo dijete na ruke.

jednu stvar još moram napomenuti. nisam za psihofarmake pod svaku cijenu i mislim da se ponekad prepisuju bez osnove, ali sam se na osobnom primjeru uvjerila kako u nekim slučajevima ne ide bez njih. 5 punih godina sam se liječila psihoterapijom i na meni su iskušane razne metode...od individualnih razgovora, grupnih terapija, autogenih treninga, čak i neke vrste alternative sam pokušala. i ništa nije pomoglo. to su bile 90te i jako se malo pričalo o toj problematici, a ja sam imala dojam da sam u vječnoj zoni sumraka. 5 izgubljenih godina.... i danas mi se plače što nisam prije počela uzimati ljekove. poštedila bih sebe i svoje puno ružnih epizoda. pokušala sam ja i prije s tabletama, ali su napravili propust jer mi nitko nikad nije napomenuo kako se antidepresiv mora uzimati najmanje mjesec dana da bi se znalo ima li kakvog efekta. i kako je vrlo moguće da će mi na početku terapije simptomi biti još gori dok se organizam ne privikne. tako sam ja u par navrata počimala trošiti tablete i onda bi nakon par dana prestajala jer bi mi bilo još gore. ponavljam, to je bilo prije više od 20 god. i nadam se da današnji psihijatri na to upozoravaju pacijente. na sreću, na kraju je jedna liječnica shvatila da kod mene ne ide drugačije nego psihofarmacima i doslovno me vratila u život. pamtim kristalno jasno taj dan kad sam nakon punih 5 godina prošla udaljenost od par stotina metara bez osjećaja da ću se srušiti, umrijeti, poludjeti... kao da sam se ponovno rodila.

jave se meni panični napadi i dan danas, ali u puno blažoj varijanti i nekako ih uvijek uspijem brzo prebroditi. trenutno sam opet "na suho" skoro mjesec dana jer lijek koji ja uzimam naručuju iz inozemstva (anafranil), a ja se opustim i zaboravim naručiti na vrijeme pa mi se stanje malo pogorša dok opet ne počnem piti svoju terapiju. kod mene je i dalje nakon svih ovih godina to 1 tableta dnevno. znam da kod nekih osoba doza mora biti puno veća.

lavko, drži se još malo i dobit ćeš svoj razum natrag. a uz njega i jednu prekrasnu bebu.