A i ti probaj biti jako objektivna prema sebi, jer ova druga mogućnost, koju spominješ u zadnjoj rečenici povlači za sobom i uplitanje CZSS, jer, nisi više sama, imaš i dijete, tako da ćeš morati sama ili uz pomoć svojih roditelja i psihijatra/psihologa, dobro paziti na svoje ponašanje, sve dok ti i beba ne dođete doma. I poslije toga, naravno, ali tada ćeš imati ipak više pomoći.
Kako znaš i umiješ, nemoj "puknuti", izdržala si duuuuge mjeseca, izdrži još malo. Budi ovakva kakva si do sada, znaju svi da te je strah, ali nemoj pretjeravati, razumiješ što mislim? Strah je normalan, pogotovo u tvome slučaju, uz tvoje dijagnoze. Uskoro ćeš roditi, sve će ti biti drugačije tada.
Drži se, lavko! Možeš ti to!





Odgovori s citatom