Citiraj Lili75 prvotno napisa Vidi poruku
Ej draga i ja bih se složila s onom tvojom o radu.

A što se tiče ovoga gore, mi smo to rješavali lako: ok moji su 2,5 godine oboje izgubili potrebu za dnevnim snom, prije toga su uredno spavali u kolicima, a dok su bili baš mali (L. je imala 3 mj a F. 3 tjedna kad su išli 1. put na more) fino su spavali u onoj košari što je na kolicima samo bi je mi skinuli i stavljali po stijenama ovisno gdje smo bili (ne idemo baš na uobičajene gradske plaže, uvijek smo na nekim posebnim, teže dokučivim ).

ja inače more OBOŽAVAM i ljeto bez mora mi nije ljeto, ma kakav ZG ljeti, pustoš, vrućina s asfalta (ovo ljeto je iznimka), kupanje u znoju, meni nije neka fora, more je more, sunce, masline, lavanda, kamene kale, stare kamene kuće ....uh uh...

A je šafran dobro si skužila crve u guz...
Ajme nemoj, ide mi voda na usta, ja isto jako volim more, ali ove godine mislim da nećemo, i stvarno kažem uvijek ovim našima ovdje, ma kakva Tzurska, Italija, Ibiza, dok niste vidjeli našu stranu Jadrana, niste ništa!

A ovaj moj mali pišonja, a jebate što je naporan nekad sa tim snom, i hranom, ne bi taj u kolicima zaspo ma nikad, to mora biti mir, tišina, mrak, a ako a pustim da ne odspava, a to mora biti barem dva sata iako super spava po noći trenutno, ali njemu to svejedno, e onda je ostatak dana za ne izdržat, padne na dupe, tj. sjedne se i već počinje urlat ko da ga svi vrazi gone i sve tako, pa onda radije ostajemo doma i čekamo da on svoje odnjonja pa onda brže bolje bjež van. A isto ta hrana, zato sam i rekla da poptuno kužim pokretačicu topica, jednostavno nisu svi klinci isti, ovaj moj bi vraga crnoga izjeo, ako ne nosim bar hrpu hrane sa sobom, jadna mi majka kad padne u afan jer nema šta jesti, a negdje smo vani, ili evo ne daj bože na plaži, bazenu svejedno. A mala je bila potpuno suprotna, ona se i danas sjeti da mora jesti kad joj već stvarno prigusti. Šta da kažem, čak i meso nosam sa sobom, jer on, jel mora i nešto konkretno da bi bio potpuno zadovoljan, tek kad mu iskoči pivski trbušac je sretan i onda tek može dalje

E, a ovo za teže dokučivim, tako sam se slatko nasmijala nemaš pojma, takav nam je bio i pas, a čini mi se evo da će tako biti i sa djecom, pustara, neki divljak nam čini mi se ne gine do daljenjega