Joj da, ja sam imala sreću da su moji sinovi rođeni "na blizu", pa smo u relativno kratkom vremenu protutnjali ovaj period gnjavaže u kojem mi nije padalo na pamet ići na more ili bilo kamo daleko od kuće.
S druge strane, vjerujem da je lakše kad bar jedno dijete može samostalno hodati i kad mu se ne mora objašnjavati da ne smije sam ovamo i onamo.... sve ima prednosti i mane.
ALI iz sadašnjih cipela čini mi se da je sve to jaaako brzo prošlo. Stariji me prerastao, mlađi me sustiže (iako razbor ne ide linearno s brojem cipela, he he he) pa si mislim - ajooooj, kad prije???