A ono što me najviše, zapravo, boli kod stava "ah... to je ta naša ženska sudbina, eto, i mene je snašlo" je to da su te mame i mame sinova, i da sinovi gledaju taj model - tata ozaren, mama kao ozarena s pregačom. I to me frka zbog moje kćeri. Tako da... "Arf mame" imate vi tu moć promjene, veliku. Samo morate odlučit. Pa umjesto pisanja i ventiliranja promjenit prvo od svoje obitelji. Ne mora to biti "naša ženska sudbina", stvar je odluke, a svaka promjena počinje... od doma.