Bog Ivdelu, drago mi je da ste "napredni i živahni" , i mi smo takvi :D. Vidiš upravo kako su rekli, oni krenu u jednom trenutku, samo treba biti strpljiv i dočekati ga. Doduše ja sam sa strpljenjem na rezervi jer naša ljubica još uvijek nije uspjela popapati više od 90 ml po obroku, a danas joj je 6 i po' mjeseci i ima cca do 7 kg ( a u stvari je mala bucka, da ni neznamo od čega!? ). Jede , odnosno metilja nešto svaka 2 h i u danu, i u noći tako da sam na izmaku snaga. Pedijatrica i kardilog me uvjeravaju da je ona taman , da je to cura i da nismo svi divovi pa me to donekle tješi. I za nju govore da ne izgleda kao dijete koje je prošlo operaciju, a na zadnjem pregledu kod kardiologa, rečeno nam je da je "posao " izveden vrhunski i da ne mogu vjerovati da to sve izgleda tako dobro. Sve u svemu, i sada kad vrtim film unazad, ne mogu zamisliti da je od onog prvotnog šoka i traume već prošlo pola godine i da je tu već prvi "ta-ta", ali kako reče naš dr. Kniewald, svako zlo za neko dobro, definitivno smo postali bolji ljudi i pomaknuli vlastite granice ( u savkom pogledu).