Hvala na podršci Mimah !
Dakle, prvi sin nije stavio dojku u usta prvih tjedan dana života, isto je vrištao i odbijao dojenje. Nakon tjedan dana sestra u rodilištu mi je predložila šeširće, i on je prihvatio dojenje, uspješno smo dojili sve do mog povratka na posao kad sam prekinula dojenje. Imala sam u početku pokoju ragadu, ali to je brzo zacijelilo.
Drugi sin je otpočetka odlično prihvatio dojenje pa sam dojila bez šeširića. Kad su krenule ragade mislila sam ništa strašno, proći će kao i s prvim sinom, ali to se brzo pretvorilo u masakr. Odjeća mi je urastala u rane, jedna bradavica se počela odvajati i to je bio kraj našeg dojenja. To je bilo prije dvije godine, a posjekotine i deformirane bradavice su ostale.
S trećim djetetom sam već napisala kako je krenulo. Najgore mi je što sam po izlasku iz bolnice potpuno izgubila motivaciju i volju da se borim s tim problemima, došlo mi je da dignem ruke od svega, ali ne mogu, još uvijek imam želju da je dojim.
Sorry, raspisala sam se, ali imala sam potrebu podijeliti s nekim što me muči..
Za početak ću je pokušati buditi danju i češće stavljati na dojku, i maknuti bočicu i dudu, javim kako nam ide.