 |
|||
ajme ove Najljepše priče klasične starine sam lani krenula čitati Lei - majko mila koje strahote i užasi, ubojstva, silovanja, bacanja male djece sa vrha kule, užas jedan. Meni su to isto bile obožavane knjige kad sam bila dijete, a sad
Isto imamo te tri iz mog djetinjstva, a ove Disney mi mama nikad nije htjela kupiti, rekla je da je to kič.
A ja nikako nisam mogla da prebolim svoj komplet "Cudesni svijet Volta Diznija" koji je nastradao u ratu. Cesto sam ga bezuspjesno trazila po sajmovima knjiga, a preko interneta bih ponekad nabasala na jednu ili dvije knjige, al' nikako na komplet. Na kraju sam uspjela naci dobro ocuvan komplet sa koricama u jednoj beogradskoj antikvarnici, platila ga 25€. Platila bih i duplo koliko mi je bilo drago da sam ga nasla.
A nedostaje mi i moja "Heidi". Mislim da su bile i slikovnice od istog izdavaca, ali moja je bila debela knjiga sa tvrdim koricama i divnim ilustracijama.
XZuska prvotno napisa
Pa ja imam dojam da su tada knjige bile jeftinije nego sad. U 70tima sam dobivala slikovnice, bajke, enciklopedije, lutke, a u 80tima mi niti jedan rodjendan nije prošao bez barem 5 knjiga od uzvanika. A ne znam ima li koja kuća iz tog vremena da nije bar jednom kupila knjige na metre, recimo Zagorku
Biblioteka Vjeverica - gomila (a mm ima svoju, pa imamo hrpu duplih - dosta smo ih podijelili i čak bacili jer su neke moje bile u podrumu i navukle vlagu i plijesan)
Enciklopedija Svijet oko nas - moj je ostao negdje kod mame, ali mm-ov komplet moji dečki i dan danas čitaju
Bila je cijela hrpa tih dječjih izdana - Biblioteka Dobra knjiga, Biblioteka Lastavica (i iz nje knjiga koju je čak i moj E. čitao - Drejček i tri Marsovca)
Tarzan - komplet (mislim da ga je Forka prodavala ovdje na burzi)
Disney-ev komplet je dobio moj brat (ja sam starija) i dijelim mišljenje da je to kič. Bila sam prestara kad je to izašlo i kad je on to dobio - nije me se dojmilo.
Svojevremeno sam na onom topicu Knjige mog života napisala što me u toj dobi zanimalo. A sad ne znam kako bih klince navela da pročitaju npr. Kameni cvijet ...
S druge strane - te knjige podliježu modi. Ja se sjećam da su moji baka i deda imali Teodoru i to mi je u ono vrijeme bilo baš krasno. Isto kao i Zagorka. A doma sam čitala Maupassanta i Stefana Zweiga koje je moja mama imala. Nekako mislim da su svi to imali... Komplet je sadržavao Vašar taštine, Vodenicu na Flossi, ne znam ni ja više čega je još tu bilo. Kupovalo se od trgovačkih putnika, na otplatu.
Isto - enciklopedije: opća, tehnička, medicinska, muzička, likovna...kao i razne knjige o umjetnosti (npr. Batušićeva Umjetnost u slici)
Mene su u djetinjstvu izlagali francuskim impresionistima i brojnim hrvatskim slikarima (mama je imala sirotinjske home-made likovne mape od slika iz kalendara, a svekrva bome isto). Nedostatak para nije značio da se ne treba čitati (upišu te u knjižnicu kad i u školu i gotovo) ni ići na izložbe i koncerte.
Kad bolje razmislim, teško ću dostići istu razinu izloženosti kulturi za svoju djecu. Nemaju oni vremena... Ali trudim se, ovako, kad su raspoloženi da mi se pridruže: http://www.nationalgallery.org.uk/visiting/virtualtour/
E jeste me nasmijale s knjigama na metre, odmah sam se sjetila maminih kompleta medicinskih i općih enciklopedija,
i dan danas su žive, kao i sestrini i moji naslovi iz biblioteke Vjeverica. Što ćete, kad smo knjigomanijaci. Osobno mi je (dobra) knjiga na dar najbolji poklon,
a drago mi je da ih i MM voli. Kad je diplomirao, od mene je dobio Jansona.
Također imam i Schwabove Najljepše priče klasnične starine, a MM je u miraz donio Čudesni svijet Walta Disneya
Što se tiče vintage igračaka, vidim da će moje morati pričekati još par desetljeća
ovako i moja mama,zato je jos uvijek živo dosta naših igračaka : Matellove barbike iz Trsta (savijala su im se koljena,wooooow), plavi majmun kojeg sam dobila od neke tete iz Njemačke, beba crnkinja (cini mi se da je to dosta rijetka igračka)....
još se sjećam nekih lijepih lutkica u krasnim haljinicama koje su u svojim prozirnim okruglim kutijama stale na ormaru i samo smo ih smjele gledat,ne sjećam se da smo ih ikad dobile na igru...
hm,možda zato ja (podsvjesno istraumatizirana) svojoj maloj jos nisam kupila nijednu lutku....
jedva joj čekam uručit moju :1000 zašto 1000 zato, sjećam se da sam bezuspješno pokušavala napraviti neke petarde po "recepturi" iz te knjige...
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 19.08.2014. at 00:09
LOL skulirana, ma kupi detetu lutku, pa uživaj šta će od nje napraviti!
Ili joj bar daj svoje stare!
Moja se igra sa mojim Barbikama, i ništa im ne fali, nekad su ih pravili otporne...
A pravo mi je uživanje da nerviram mamu dok gleda unukicu kako razvlači lutke
A sad ozbiljno, moja je dobila prvu bebu lutku sa svojih 11 meseci (ne od mene), eno i dan danas je živa i obožavaju je i ćerka i sin-izgleda grozno, kao tajfun da je prešao preko nje, ali meni ne smeta jer bar znam da su se IGRALI sa njom-ono, ne dam im da lome ništa namerno, ali ako lutki koju oblače otpadne ruka ili autiću nakon 8964829 puta vozanja po podu točak-ja ne pravim frku deci.
Ćerka ima bar 10 svojih lutaka (plus moje stare brrrr...), jer bože moj, a šta drugo rodbina da kupi devojčici
jedina igra koju se moja m ikad igrala s lutkama je - frizer. a kad je svima ošišala kosu, više ih nije izvukla iz kutije
doduše, ni meni igre s lutkama nikad nisu bile zanimljive.
Tako je i kod nas.
Također imam i Schwabove Najljepše priče klasnične starine, a MM je u miraz donio Čudesni svijet Walta Disneya
A što se vintagea tiče, neki bi možda rekli da smo u tom smislu malo puknuti.
Moje cure su se jedva dogovorile koja će spavati sa mojim starim ofucanim najdražim
medom, izvučeni su i moji legići i barbike, a bogme i njihova roba, koja razumije se, ne izgleda baš trendi.
Čak su uključile u igru jednog krpenog lutka naslijeđenog od bake (ne moram ni reći kako izgleda ako je star 60 g), a glumi dečka od Barbika
Sačuvao je i originalno ime koje se jako razlikuje od imena Ken.
A što se odjeće tiče, cure vole obući moje stvari koje je moja mama sačuvala.
Obuku one bez pardona haljinice iz 80-tih sa puf rukavima.
Ponekad ih moram sprečavati da tako nešto ne obuku kad negdje idemo van jer njima uopće nije problem što je to staro.
Jedna od mojih kćeri obožava nositi moju, sada već ispranu, i malo poderanu potkošulju sa Indijancima.
Jednom smo došli kod doktorice u njoj. Doktorica je bila oduševljena. Barem je tako rekla. Socijalnu službu nije pozvala.
Da ne bi bilo zabune, kupujem ja djeci i nove stvari
JA sam imala bebu crnkinju... I zbog nje su me probale kvartovske fufice u zajedničkoj igri uvjeriti da budem sluškinja. Kako da ne! Ja sam jedina znala šivati odjeću za lutke, pa sam umjesto da budem sluškinja otvorila butik, he he he... Sve su klinke dolazile kupovati odjeću. Naplata u naturi - trebalo je donijeti duplo krpa za novu odjeću. (Offt. isplatilo se naučiti šivati - kasnije se to proširilo i na odjeću za nas. I danas me veseli tu i tamo nešto sašiti.)ovako i moja mama,zato je jos uvijek živo dosta naših igračaka : Matellove barbike iz Trsta (savijala su im se koljena,wooooow), plavi majmun kojeg sam dobila od neke tete iz Njemačke, beba crnkinja (cini mi se da je to dosta rijetka igračka)....
još se sjećam nekih lijepih lutkica u krasnim haljinicama koje su u svojim prozirnim okruglim kutijama stale na ormaru i samo smo ih smjele gledat,ne sjećam se da smo ih ikad dobile na igru...
hm,možda zato ja (podsvjesno istraumatizirana) svojoj maloj jos nisam kupila nijednu lutku....
jedva joj čekam uručit moju :1000 zašto 1000 zato, sjećam se da sam bezuspješno pokušavala napraviti neke petarde po "recepturi" iz te knjige...
Inače, što se tiče čuvanja igračaka, meni nitko nije govorio da ih trebam čuvati, ali ja sam MRZILA da mi netko uništava moje (a kraj mlađeg brata, bratića i sestrične to nije bilo lako obraniti). I danas su mi to traumatična sjećanja, kako je netko uništavao moje igračke, recimo trgao kopita i grivu od filca mojoj plišanoj žirafi Pegici... Ufff...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.08.2014. at 13:09
He, he, Peterlin isto, ili malo gore - ja sam djevojčicu iz razreda istukla jer mi je vratila poderanu knjigu, i još u tome nije vidjela problem. Cvijeta, i ja sam svoje lutke osisala i kad sam shvatila da im neće narasti kosa, prestale su me zanimati.
Aaaa, bolna sjećanja... Meni je u petom osnovne razredna kolegica plavim flomasterom išarala korice spomenara i isto nije vidjela problem.
Nije doduše dobila batina, ali je jaaaako malo falilo da se to dogodi. Knjige - ista stvar, kao po Murphyjevom zakonu - uvijek se izgube ili oštete baš one koje su nam najmilije i to se proteže daleko od djetinjstva (bolno sam osjetljiva na knjige Wilhelma Reicha koje je danas vrlo teško nabaviti).
Tek su me dječje alergije izliječile od gomilanja knjiga, iako i sad imam neke posebne, ali o tome sam već otvorila cijeli topic, pa ne bih ponavljala.
U brak sam donijele sve svoje plišance (oko 100 njih)+ u krevetu ih je 5! Ima li tko da me pobijedi u kategoriji plišanacaUdala sam se u 32 godini života.
U brak sam donijela 2 plišana medvjeda.
Mislim da sam apsolutni pobjednik
Inače sin ima zeca i zamjenskog zeca, ali ne mislim da će ih nosit na faks kao ja
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
