Još sam htjela dodati - zar ste vi svojoj djeci govorili "bajke su glupost, zubić vila i djed Mraz ne postoji i to ti je bezveze"... To mi je u istom rangu.
Inače, pričao je moj kolega (otac 25-godišnjaka) kako je njegov sin jedinac nedavno na tavanu našao svog starog najdražeg medeka i dao ga mami da ga opere....
To mogu očekivati i od svog sina - da će svoje najmilije igračke sačuvati. Uostalom, ima i kod moje mame nekih takvih stvari (ne mojih nego bratovih - njegov najdraži medo, zvao ga je Kiklop jer je imao samo jedno oko). I moja svekrva je sačuvala mm-ovog medeka i bebeka i moja djeca su se uredno igrala s njima. To su uspomene. Imaju sentimentalnu vrijednost. Nitko ne dovodi zbog toga u pitanje nečije psihičko zdravlje. Moja djeca su godinama snimala igrokaze (lutkarske priredbe) s tim svojim najdražim igračkama. Kad mogu rukovati kamerom, znači da više nisu u pelenama.... dakle sve to ima svrhu. Moj sin danas uredno snima školske priredbe i koncerte. A naučio je to snimajući igračke.
Uostalom, ima puno klinaca koji imaju izmišljene prijatelje. I što bi sad trebalo? Voditi ih psihijatru... Ma dajte, molim vas....
 |
|||
Odgovori s citatom
Peterlin prvotno napisa
