Starija, tamo negdje od 1,5 g., jedam mali psić, sve je mogla pogubiti od ostalih plišanaca, samo njega ne. Ali sam primjetila kad se zagubio prihvatila je to no big deal, a kad se opet pojavio sreća je bila tu, uglavnom taj mali pasić je još uvijek u igri i sad sa 4,5 g, već se i raspada, ali to je njen mali vau-vau, i bit će vjerojatno dok se skroz ne raspadne.
A da smo ga fakat za staln izgubuli, koliko sam skužila, mislim da ne bi tražila novog plišanca, taj mali vau-vau je možda i sjećanje na našeg psa. Tko će ga znat.
Mlađi, sad mu je 1,5 g, ništa nema, ni gazicu, krpicu, dekciu, plišanca, ništa, ja mislim da sam ja njegov plišanac, strašno nešto, nadam se samo da neće potrajt predugo![]()